FRANCUSKA-LE FIGARO OD 4.2.02. PORTO ALEGRE I WEF-KOMENTAR

FRANCUSKA LE FIGARO 4.II.2002. Porto Alegre - New York: nepodnošljiva sličnost "Ako postoji znak krize koja pogađa Europu, onda je to nedovoljno povjerenje društva u sebe, čiji se razvoj temelji poglavito na povjerenju. Golem prostor koji je elitni europski tisak, a napose, na žalost, francuski, ustupio medijskoj operaciji organiziranoj u Porto Alegreu od 31.I. do 5.II. najnoviji je dokaz tomu. Učinkom simetrije, koji nije nimalo nedužan, revolucionarni pokreti okupljeni u brazilskom gradu u kojemu vlada krajnja ljevica, izjednačeni su sa Svjetskim gospodarskim forumom koji se ove godine održava u New Yorku umjesto u Davosu. Pod izlikom da su, u općim prilikama nesigurnosti, neki članovi Radničke stranke koja je došla na vlast u Porto Alegreu već bili žrtve atentata na brazilskom tlu, čak se izjednačila teroristička prijetnja velikih razmjera koja se još uvijek nadvija nad američkim megapolisom i nesigurnost koja vlada na susretu protivnika globalizacije, kao što je kod svih okupljanja takve vrste. Cilj tog manevra bio je da se, nakon 11.IX., stvori dojam da struje okupljene na jugoistoku nisu rušilački pokreti, već konstruktivne snage. Cilj je da se pozitivna predodžba udruži s ideologijama koje misle da mogu preuzeti brigu o siromaštvu u svijetu. Siromašni protiv patuljaka. Narod protiv Elite. Odvažni jug protiv plašljivog sjevera. Dovoljno je međutim pogledati listu sudionika na sjednicama i u radnim skupinama Porto Alegrea da shvatimo kako su ti tobožnji predstavnici prezrenih na svijetu onima u čije se ime izražavaju, ono što su boljševici bili ruskim mužikima ili FLN alžirskom narodu. Jedina zamisao koja ih ujedinjuje je mržnja prema liberalnom kapitalizmu koji utjelovljuju Sjedinjene Države. U proglasu o svršetku povijesti iz 1989., koji se često navodi, Francis Fukuyama je pobjedu zapadnog obrasca tumačio činjenicom da nijedan drugi obrazac, kolektivistički, integristički ili korporativistički, ne može biti tako djelotvoran, a napose tako poželjan. Fukuyama koji je povijesne procese odveć tumačio racionalnim interesima, podcijenio je snagu mržnje. (...) Pitanje je samo tko odlučuje, demokratske ustanove ili skupine aktivista! Raspri o kulturnoj osobitosti, o jedinstvenoj cijeni knjige, o nadzoru nad genetski preinačenim organizmima, o zabrani trgovanja ljudskim organima, nipošto ne trebaju pobornici s kacigama da bi došla na našu demokratsku pozornicu, pa i u naše zakone. Budući da kapitalistički svijet nije sklon samoubojstvu, svrha WTO-a, nasljednika GATT-a, upravo je u tomu da bude regulator, što navodno priželjkuju najumjereniji prosvjednici, uvlačeći svoje pandže. U programu na koje se pozivaju manipulatori Porto Alegrea, mnoge teme, promatrane pojedinačno, razumne su, opravdane i popularne. Pa i prijedlog o Tobinovu porezu kojeg se njegov autor odrekao, mogao bi se iskoristiti ako se pomoću njega, premda je nesavršen, ali djelotvoran i simbolično koristan, utemelji zajednička blagajna u korist najzaduženijih zemalja. No nije riječ o tomu: glasoviti su porez izmislili najveći utopisti kao način kako će svjetskim financijskim tržištima nametnuti svoje odluke. Općenito gledano, opravdane i razumne teme o kojima se govorilo u Porto Alegreu, izdvojene su iz cjeline problema pred kojima su razvijene društva i tako postaju oslonac operaciji zauzeća vlasti. Zanimljivo je da, znajući to, demokratske stranke iz razvijenih zemalja šalju promatrače da sudjeluju u takvu pothvatu. Zacijelo misle, kao što je jednom g. Fabius rekao o g. Le Penu, da protivnici globalizacije loše odgovaraju na dobra pitanja. Nedvojbeno je također da, hraneći se, protiv svoje volje, marksističkom dijalektikom, vjeruju da u sustavu mogu 'pronaći' antisustav. No s obzirom na svjetsku krizu i na žestinu odgovora koji će ta kriza izazvati, čelnici slobodnog svijeta više no ikad moraju pružiti otpor ideološkim snagama koje ugrožavaju demokracije", piše Alain- Gerard Slama.