AU -PROFIL BR.5-BENEŠEVI DEKRETI

AUSTRIJA PROFIL br. 5/2002 Borba uspomena "S njezina se lica moglo očitati moralno ogorčenje. Činilo se kao da to demonstrativno ogorčenje pokušava pokazati ono što inače pokazuje njezin smiješak. Izraz ozbiljne nepopustljivosti. Ministrica vanjskih poslova Benita Ferrero-Waldner prošlog je četvrtka bila odabrana da koaliciji verbalno preda cijelu stvar. Za pomirbu Crnih i Plavih trebala je poslužiti i treća strana: Česi. 'Kako smo prevladali našu prošlost, trebaju i Česi prevladati svoju', rekla je ministrica vanjskih poslova. 'Beneševi dekreti prepreka su pristupu Europskoj uniji.' Predsjednik kluba FP-a Peter Westenthaler nije bio prepoznatljiv. Razborit, blag i proeuropski. Govorio je o 'dijalogu s drugim zemljama EU-a' i o 'senzibilnosti', riječ veto nije mu opće više prešla preko usta. Da više ne želi prijetiti ni s 'Ako...onda...', rekao je. Skup zakonskih prijedloga prema Češkoj tog je dana na posljetku već izgovorila ministrica vanjskih poslova. I predsjednik OEAAB-a Werner Fasslabend, nasljednik prognanih, u međuvremenu je čvrsto uvjeren 'da do pristupa Češke EU-u više neće biti nikakvih 'nepravednih zakona''. To uvjerenje ipak nije uistinu utemeljeno. Jer do kraja ove godine trebaju biti zaključeni pregovori o pristupu. Češka bi mogla biti primljena već 2004. Povjerenstvo EU-a ipak nije proglasilo temom dekrete iz 1945. tadašnjeg češkog državnog poglavara Edvard Beneša koji su odredili progon i oduzimanje imovine Sudetskih Nijemaca i Mađara. A u Pragu nema ni govora o pomaku po pitanju Beneševih dekreta. Ni među socijaldemokratima koji čine sadašnju vladu, niti u oporbi. I to makar među češkim intelektualcima već odavno prevladava mišljenje da zakoni nisu spojivi s EU-om. Praški politolog Bohumil Dolezal uvjeren je primjerice da Češka mora obračunati sa svojim mračnim stranama. 'No bilo bi bolje kad se to ne događalo pod pritiskom', kaže, 'inače će nastati osjećaj silovanja.' I bečki politolog Fritz Plasse austrijske zahtjeve drži 'drskima'. Austrija, zemlja koja je sama prvi put raspravljala o svojoj nacističkoj prošlosti tek četrdeset godina poslije rata, vjeruje da može igrati psihoanalitičara susjednoj zemlji čija je potisnuta povijest duboko isprepletena s vlastitom i koja se tek prije dvanaest godina uspjela osloboditi iz totalitarne šutnje komunizma. 'FPOE pokušava voditi politiku s poviješću i stvoriti novu definiciju povijesnih činjenica', drži Plasser. Westenthaler je nedavno progon i ubijanja Sudetskih Nijemaca usporedio s planskim istrebljivanjem Židova. Haider je to napravio još prije nekoliko godina. 'Ne želim suditi što je bilo strašnije', rekao je tada. Tema je izrazito emotivna ali ipak nije prikladna za mobilizaciju novih biračkih slojeva. 'To dopire samo do onih koji su ionako već ideologizirani', drži Passer. Među njih pripada predsjednik udruge zemljaka Sudetskih Nijemaca Gerhard Zeihsel, bivši bečki zastupnik FPOE-a. On zahtijeva ispravljanje nepravde, pravo na domovinu i restituciju. Kuće iz kojih su 1945. prognani Sudetski Nijemci i njihovu imovinu treba vratiti. Za ukidanje Beneševih dekreta zemljaci bi se, kaže Zeihsel, 'povezali čak i s vragom'. Udruga može računati na potporu vlade. Osim ministra pravosuđa Dietera Boehmdorfera i Peter Westenthaler potječe iz obitelji Sudetskih Nijemaca. Ali i bivši donjeaustrijski pokrajinski poglavar Siegfried Ludwig važan je zagovornik. Preklinje Sudetske Nijemce da i poslije ukidanja Beneševih dekreta 'ostanu usko povezani'. U potporu bavarskog predsjednika vlade udruga zemljaka ionako je sigurna. Ne može se, rekao je Stoiber u smjeru Praga, 'sitnim varanjem provlačiti kroz povijest, švejkati se u EU.' Pri tomu su načelne želje prognanih posve zakonite. Njihova se povijest u prošlosti zanemarivala. Onih tri milijuna ljudi koji su od svibnja 1945. iz dana u dan protjerivani iz domovine koju su njihovi preci naseljavali još u XII. stoljeću, žele da se prizna nepravda koja im je nanijeta. I ne žele više da ih se paušalno naziva nacistima. Na restituciju ili povratak misle ponajprije dužnosnici udruge zemljaka. 'Pretežna većina, koju ne čine siromašni ljudi, ne čezne za tim da od onih koji su siromašniji, dobiju nekoliko tisuća šilinga', kaže Barbara Coudenhove-Kalergi, i sama 1945. protjerana iz svoje češke domovine. Mnogi Česi se ipak toga boje. Proteklih su godina češki sudovi odbili više zahtjeva za povrat imovine. Te su presude obrazložene Beneševim dekretima, onim zakonima koje češki političari već godinama nazivaju 'mrtvim pravom'. Sve dok će toljaga pitanja vlasništva lebdjeti iznad odnosa Sudetskih Nijemaca i Čeha, može se opet buditi strah Čeha da bi Nijemci mogli dovesti u pitanje teritorijalni poslijeratni poredak. I sve do tada Česi se neće moći pomiriti s ukidanjem dekreta. Političar OEVP-a Josef Hoechtl u onom je austrijsko-češkom krugu razgovora kojega je oživotvorila Ferrero-Waldner. Cilj je zajednička izjava, slična onoj koja je 1997. isposlovana između Njemačke i Češke. 'Ali to nije dovoljno', kaže Hoechtl. 'U jednom ili drugom slučaju morat će doći do ispravka nepravde.' Uistinu stari Austrijanci plaćaju za povijest koja je počela njihovim pripojenjem čehoslovačkoj republici 1919. godine. Predsjednik Thomas Masaryk tada je najavio 'vrlo brzu degermanizaciju'. Idućih godina je njemačko stanovništvo, tri milijuna ljudi, bilo jače pogođeno nezaposlenošću nego ostali, čak su im bila uskraćena i najmanja manjinska prava. Stanovništvo sudetskih područja koje je još do sredine tridesetih godina uglavnom biralo socijaldemokrate, postalo je lak plijen za desnicu: utemljenjem Stranke Sudetskih Nijemaca i sloganom: 'Doma u Rajh', učitelj fiskulture Konrad Henlein uspio je okupiti veliki dio njemačkog stanovništva. S izbora 1935. stranka je s 1,2 milijuna glasova izišla kao najjača skupina. Henleinov savjet Hitleru: 'Uvijek moramo zahtijevati tako puno da nas se ne može zadovoljiti.' 1938. je Hitler uz pomoć vojnih prijetnja uvjerio Englesku i Francusku da pristanu na ustupanje područja Sudetskih Nijemaca njemačkom Rajhu. Izbjeglo je dvanaest tisuća sudetsko-njemačkih antifašista i 7325 Židova. Nada saveznika da će se Hitler zadovoljiti ustupanjem, 1939. se pokazala lažnom. Češka je proglašena njemačkim protektoratom. Kad su 1942. inspektora Rajha Reinharda Heydricha ubili Česi u egzilu, Hitler je dao pogubiti na tisuće Čeha i istrijebio dva sela. Geslo Čeha u egzilu 1944. je prešlo u eter: 'Udarite ih, ubijte ih! Svatko mora pronaći najbolje oružje koje će Nijemce najjače pogoditi.' U svibnju 1945. počeli su 'divlji progoni'. Nijemci su morali prišiti na odjeću slovo N za Nemci. Po osobi su smjeli ponijeti najviše 50 kilograma prtljage. Imovina im je zaplijenjena. U Landskornu su Sudetske Nijemce pred publikom utapali u kanti za gašenje požara. Slijedili su pokolji u Aussigu. Iz Bruenna je prognano 30 tisuća ljudi, 1700 pomrlo je od iscrpljenosti ili od metaka na putu do granice. U lipnju je 265 Nijemaca istjerano iz jednoga vlaka i masakrirano. Ukupno je u progonima živote izgubilo 240 tisuća ljudi. Neki preživjeli platili su dvaput. Otac bivšeg ministra Rudolfa Scholtena Gerhard Scholten, bio je primjerice 1945. kao Nijemac u Češkoj odveden u koncentracijski logor nakon što su ga ranije progonili kao Židova. 2. kolovoza 1945. pobjedničke su snage u Potsdamskom sporazumu pristale na prisilno iseljavanje: 'Njemački narod počinje ispaštati strašne zločine'. Predsjednik Beneš izdao je 143 dekreta od kojih je deset dopuštalo obespravljenje, razvlaštenje i progon njemačkih i mađarskih narodnosnih skupina. Daljnji je zakon kaznena djela protiv 'okupatora ili njihovih pomagača' u razdoblju od 30. rujna 1938. do 28. listopada 1945. proglasio 'neprotupravnima'. Najprije smješteni u logorima u barakama, prognani su se uskoro posve integrirali u novu domovinu, u Bavarsku, Donju i Gornju Austriju. Poslije preokreta u Čehoslovačkoj republici, predsjednik Vaclav Havel doduše je osudio progone. Za ukidanje Beneševih dekreta ipak se nije aktivno zalagao. Za mnoge Čehe oni i dalje pripadaju nacionalnoj samorazumljivosti. Prema ispitivanjima mišljenja 86 posto bi uskratilo glas takvim strankama koje se žele ispričati za prisilno iseljavanje. 50 posto se izravno izjašnjava za dekrete. Europski je parlament 1999. zatražio ukidanje zakona. U ožujku 2000. su gornjeaustrijski pokrajinski poglavar Josef Puehringer, njegov kolega iz Salzburga Franz Schausberger i Joerg Haider potpisali peticiju u kojoj njihovo ukidanje povezuju s prijetnjom veta Češkoj. Put do najnovije izjave ministrice vanjskih poslova teče pravocrtno. Ali i politika praške vlade. Za nju vrijedi ono što je Josef Zieleniec, bivši ministar vanjskih poslova rekao još 1994. Pristup EU-u i Beneševi dekreti se ne vežu. 'No ako ipak dođe do toga - neka nam Bog pomogne!'".