NYT 29. I. POTREBNA JE MUDRA POLITIKA ZA PERZIJSKI ZALJEV

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 29. I. 2002. Potrebna je mudra politika za Perzijski zaljev "Kada je posrijedi rasprava o odnosu SAD-a i Saudijske Arabije, sve je više pokazatelja u Kongresu a navodno i među saudijskim dužnosnicima da je smanjenje broja američkih vojnih snaga u Saudijskoj Arabiji politički neizbježno. Drastična promjena kao što je potpuno povlačenje snaga nije vjerojatno. No smanjenje broja vojnika bio bi mudar potez dok obje zemlje razmatraju svoje odnose. Iako Saudijci imaju koristi od američke vojne zaštite, jasno je da prisutnost SAD-a u regiji pokreću naši vlastiti interesi. Američka vojna strategija u Perzijskom zaljevu uvijek je bila u jednakoj mjeri usredotočena na uskraćivanje kontrole nafte neprijatelju koliko i na osiguravanje protoka nafte na Zapad. A važnost odnosa sa Saudijskom Arabijom uvijek je bila više političke nego vojne naravi. Tijekom Hladnog rata, politika SAD-a bila je usmjerena na sprječavanje mogućnosti da Sovjeti uspostave kontrolu nad zalihama nafte u području Perzijskog zaljeva (...). Kao što to otkrivaju nekoć tajni vladini dokumenti, ovu je strategiju počela Trumanova vlada 1949. godine, kada je počela politiku- bez znanja lokalnih vlada- s ciljem onemogućavanja instalacija za vađenje nafte u zemljama Zaljeva, uz suradnju Velike Britanije i američkih i britanskih naftnih tvrtki, u slučaju da sovjetska invazija bude djelovala neizbježnom. Također je razmatrana i mogućnost korištenja 'radiološkog' oružja kojim bi se naftna polja učinila neupotrebljivima. Unatoč strahu dužnosnika State Departmenta da će se takvoj politici protiviti zemlje domaćini ako za nju ikada doznaju, ova je politika implementirana 1950-tih i bila je na snazi do prve polovice 1960-tih- tolika je bila zabrinutost da će Sovjetski Savez uspostaviti kontrolu nad velikim dijelom svjetske nafte. Kada je Irak izvršio invaziju na Kuvajt, postojao je veliki strah da će agresivni i moćni Irak kontrolirati još više zaliha svjetske nafte. Ovaj je strah bio još i veći od brige oko povećanja cijena nafte. Danas je američka zabrinutost usredotočena na prijetnju koju predstavlja Sadam Husein u Iraku, a sve dok Irak i Iran budu viđeni kao prijetnje u Zaljevu, nije vjerojatno da će se potrebe vojske SAD-a u regiji u kojoj se nalaze dvije trećine svjetskih zaliha nafte promijeniti. Istovremeno, rapoređivanje brojnih američkih snaga u Saudijskoj Arabiji nije nužno bilo u najboljem interesu iti jedne od dviju država, kao što su to tvrdili neki analitičari. 1997. godine, Vijeće za vanjskopolitičke odnose, s generalom Josephom P. Hoarom, bivšim glavnim zapovjednikom Središnjeg zapovjedništva SAD-a, kao dopredsjednikom, preporučilo je ponovnu analizu konfiguracije američkih snaga u Saudijskoj Arabiji i upozorilo je da ne treba održavati vidljivi, stalni postav vojske. Njega, naime, može zlorabiti naš neprijatelj kako bi rasplamsao arapske neprijateljske osjećaje prema saudijskoj vladi i SAD-u. Unatoč tome, čvrst odnos sa Saudijskom Arabijom i dalje je nužan, čak i ako broj vojnih snaga koje su tamo raspoređene bude smanjen. Prvo, za nužnu prisutnost američkih snaga u Bahrainu, Kataru, Omanu i drugdje u Perzijskom zaljevu i dalje će biti potreban saudijski pristanak. Saudijska Arabija i dalje je središnja sila u Vijeću za zaljevsku suradnju, a njen stav utjecat će na odluke manjih država. Drugo, Saudijska Arabija može koristiti svoju proizvodnju nafte kako bi smanjila učinak kratkoročnih povećanja cijena na tržištu nafte. U ovom smislu, vjerojatno je da će Saudijska Arabija u budućnosti postati još važnija jer kontrolira više od četvrtine svjetskih zaliha nafte. Ne bi bilo mudro mijenjati našu politiku dok se nastavlja rat protiv al Qaide. Zaista, dramatična promjena sada bi mogla biti shvaćena kao nagrađivanje Osame bin Ladena. No tiho, s vremenom, SAD i Saudijska Arabija trebale bi početi pregovore s ciljem smanjivanja američke vojne prisutnosti jer će naši obostrani interesi zahtijevati tu promjenu", piše Shibley Telhami.