FRANCUSKA-LE MONDE OD 29.1.02. EU I REGIONALNA POMOĆ

FRANCUSKA LE MONDE 29.I.2002. Proširenje Unije poremetit će regionalnu pomoć "Premda Unija nije samo veliko područje slobodne trgovine, upravo regionalna i strukturna politika omogućuje da se najsiromašnijim područjima Unije pruži pomoć od oko 32 milijarde eura na godinu. 'Cijena solidarnosti u Europi iznosi tek 0,32 posto BDP-a', podsjeća u 'Le Mondeu' Michel Barnier, povjerenik za regionalnu pomoć, čije izvješće o budućnosti regionalne politike u razdoblju proširenja, koje se s nestrpljenjem očekuje, Povjerenstvo treba prihvatiti u srijedu 30.I. Ulaskom istočnih zemalja, regije sadašnje Unije mogle bi ostati bez pomoći. Kada EU s 15 prijeđe na 27 članova, njezin puk i površina porast će za trećinu, a bogatstvo tek za 11 posto. BDP zemalja kandidata po stanovniku je 40 posto BDP-a sadašnje Unije. Španjolska je prva zazvonila na uzbunu zatraživši 2001., bez uspjeha, jamstva o daljnjem korištenju fondova nakon 2006., kada će se morati ponovno pregovarati o europskom proračunu. Zamahom čarobnog štapića Unija neće postati bogatija, jer u nju ulaze siromašnije zemlje, zaključila je. Takvo mišljenje dijeli i g. Barnier. 'Regionalna i politika solidarnosti najkonkretnija je i najočitija u Uniji. Ako se ukine u čitavoj sadašnjoj Uniji, kako ćemo građaninu govoriti o Europi, kako ćemo ga uvjeriti? Propisima, uputama, rasprama? Važno je pokazati da je Unija tu', zahtijeva g. Barnier. Ta politička raspra poprima izgled tehničke prepirke. Da bi neka regija danas imala pravo na fondove takozvane prve skupine - u koju ide 70 posto pomoći- njezin BDP po stanovniku mora biti manji od 75 posto prosječnog BDP-a Unije. Simulacija koju je izveo g. Barnier pokazuje da ako Unija primi deset novih zemalja (sve osim Rumunjske i Bugarske), petnaest regija više neće imati pravo na te fondove, dok bi na njih imale pravo da nije proširenja, među kojima i gotovo čitava bivša istočna Njemačka. (...) Izvješće koje Povjerenstvo treba prihvatiti taktično omogućuje da se Nijemce podsjeti kako i oni imaju korist od europskog proračuna, makar u nj najviše i uplaćuju. Njemačka je na drugom mjestu po korištenju agrarne pomoći, iza Francuske, a na trećem po korištenju strukturnih fondova, s 28,2 milijarde eura subvencija za razdoblje od 2000. do 2006., iza Španjolske i Italije. Za g. Barniera je izazov dobiti potporu regija bivše istočne Njemačke i pobiti one koji priželjkuju renacionalizaciju stukturne pomoći. Europska politika solidarnosti čija je svrha pomoći najslabijim regijama da se sučele s jedinstvenim tržištem, imala je nekoliko velikih uspjeha: tako je između 1988. i 2000. BDP po stanovniku u Irskoj sa 64 posto porastao na 119 posto prosjeka Unije. Primajući svake godine pomoć koja se kreće od 1,5 do 3,5 posto njihova BDP-a, Španjolska, Portugal i Grčka u deset godina su nadoknadile svoje zaostajanje za trećinu, prešavši sa 68 posto na 79 posto prosječnog BDP-a. Uspjeh nije uvijek zajamčen: Apulija i Sicilija nisu u zadnjih deset godina nimalo smanjile svoje kašnjenje. 'Na koncu, treba se zapitati tko je odgovoran za stagnaciju južne Italije: Bruxelles, Rim ili sami južni Talijani', pita se europski dužnosnik. Za sada, razmišljanja idu u pravcu da se te regije nakon proširenja ne prepuste sudbini. G. Barnier bi htio uvesti prilično dugo prijelazno razdoblje kako bi se i dalje pomagalo siromašnim područjima sadašnje Unije. Povjerenik želi u potpunosti preispitati pomoć iz takozvane druge skupine koja je namijenjena različitim područjima u Europi, od čega velik dio odlazi u Francusku. 'Neke su zemlje rekle da je više ne žele, zbog načela supsidijarnosti', kaže g. Barnier. Ta je pomoć 'odveć zamršena, nejasna i birokratska', kaže g. Barnier koji je želi usmjeriti na pet do šest jasnih ciljeva, kao što je gradska pomoć. 'Da bi se spasila regionalna politika, moram je jako pojednostavniti', kaže. Na koncu, čini se da se povećanje troškova ne da izbjeći. G. Barnier misli da je 'gornja granica' brojka 0,45 posto BDP-a koja obuhvaća sve pomoći, pa i one koje se daju zemljama kandidatima, a unesene su u proračun za razdoblje 2000.-2006. Povjerenik je rano načeo temu kako se ne bi poklopila s temom reforme PAC-a (zajednička agrarna politika). Izdvajanja za istočne zemlje porast će nakon njihova ulaska u Uniju: pomoć predviđena za njih u razdoblju 2000.-2006., uključujući pomoć u razdoblju pripreme, bit će 60 milijarda eura- usporedi s 43 milijarde koliko treba dobiti Španjolska. Ipak, povećanje potencijala ići će sporo, jer su novi kandidati jako siromašni, a Unija ne želi izdvajati po zemlji više od 4 posto njezina BDP-a: inače ne bi mogla propisno ulagati dobivenu pomoć", piše Arnaud Leparmentier.