KRALJ HEROD UMRO OD BOLESTI BUBREGA

WASHINGTON, 29. siječnja (Hina/Reuters) - Najnovije istraživanje tvrdi da je kralj Herod, vladar stare Judeje koji je, prema Bibliji, dao pogubiti svu mušku djecu u Betlehemu u pokušaju da se riješi Isusa, umro od kroničnih problema s bubrezima.#L# Dr. Jan Hirschmann, profesor medicine na sveučilištu Washington, stigao je do tog zaključka ispitivanjem starih povijesnih tekstova u kojima se navode simptomi od kojih je patio Herod prije smrti u godini Kristova rođenja, 4. godine prije naše ere. Hirschmann svoje zaključke temelji na dva teksta slavnog židovskog povijesničara Flaviusa Josephusa napisana oko 80 godina nakon Herodove smrti. On tvrdi da ta dva teksta otkrivaju nekoliko aspekata bolesti koja je ubila Heroda, uključujući svrbež, probleme s probavom, kratkoću daha i gangrenu genitalija. Hirschmann tvrdi da kombinacija tih simptoma ukazuje na to da je Herod u 69. godini preminuo od kroničnih problema s bubrezima, koje je dodatno zakomplicirala infekcija genitalija poznata kao Fournierova gangrena. Stručnjaci su dugo nagađali da je Herod umro od komplikacija gonoreje ili akutnog sifilisa, no Hirschmann je smatrao da te dijagnoze ne objašnjavaju sve simptome. Jedna od njegovih ranijih hipoteza bila je Hodgkinova bolest, ali je to kasnije odbacio. "Ako su informacije u tekstovima Flaviusa Josephusa točne, onda su problemi s bubrezima daleko najlogičnije objašnjenje Herodovih simptoma", kazao je Hirschmann, koji je rezultate svog istraživanja predstavio na konferenciji koju su organizirale američka Administracija za ratne veterane i medicinski odsjek sveučilišta Maryland koji se bavi povijesnim medicinskim istraživanjima. Ta je konferencija od 1955. godine preispitala smrti nekolicine slavnih povijesnih ličnosti kao što su Aleksandar Veliki, Ludwig van Beethoven i Edgar Allan Poe. Hirschmann je također samostalno proveo istraživanja o smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta, za kojeg smatra da je preminuo od trovanja uzrokovanog konzumiranjem nedovoljno kuhane svinjetine, a ne od akutne reumatske groznice, što je općeprihvaćeno mišljenje. Profesor religije na sveučilištu Toronto Peter Richardson kazao je da je kralj Herod odigrao važnu ulogu na istočnom Mediteranu i politici Rimskog carstva. "On je bio vladar-klijent Rima, što je značilo da ne može imati nezavisnu vanjsku politiku, ali da ima neograničenu moć u vlastitom kraljevstvu", izjavio je Richardson. "Rimljanima se sviđao jer je tom dijelu svijeta donio mir i stabilnost", rekao je Richardson. Herod je doprinio i kulturnom razvoju Judeje izgradnjom Jeruzalemskog hrama koji su 70. godine uništili Rimljani. Arapski Židov Herod uživao je reputaciju krvoločnog siledžije: dao je pogubiti svoju najmiliju ženu i njenu djecu, a ubio je i vlastito troje djece. Pet godina prije smrti pogubio je najstarijeg sina, kojeg je odredio za svog nasljednika, a na samrti je naredo pogubljenje vodećih stanovnika Judeje. Hirschmann smatra da su povijesne spekulacije dragocjene za bolje razumijevanje života slavnih ličnosti jer bi mogle objasniti njihovo ponašanje, kao što bi njegova dijagnoza mogla rasvijetliti Herodovo nemilosrdno ponašanje pri kraju života. "Herod je imao probleme ličnosti i prije no što se razbolio", kazao je Hirschmann. "Međutim, poznato je i da kronična bolest bubrega može pogoršati takve probleme i prouzročiti nove psihološke smetnje, uključujući depresiju i samoubojstvo. I Herod je bio depresivan, a pokušao je i samoubojstvo tijekom svoje bolesti", rekao je Hirschmann. (Hina) jšk dv