ŠV 26.I.-NZZ-BERLUSCONI

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 26. I. 2002. Je li Italija u Latinskoj Americi? "Tri tjedna poslije ostavke ministra vanjskih poslova Rugggiera, smirili su se potresi koje je izazvao prvi odlazak iz Berlusconijeve vlade. Još se samo sporadično podsjeća talijanskog šefa vlade da je njegova ekipa Ruggierovim odlaskom izgubila puno prestiža i da on sam nije bio uvjerljiv manager krize. Berlusconi do daljnjega vodi ministarstvo vanjskih poslova gdje je vrlo dinamično najavio temeljne reforme. Diplomatsko osoblje, tako glasi smisao, ne bi smjelo gubiti vrijeme na koktele i večere, nego unaprjeđivati vanjsku trgovinu svoje zemlje. Da će ih od sada mjeriti po njezinom rastu. Berlusconi poslije izbornog uspjeha proteklog svibnja nije prestao biti najuspješniji poslovni čovjek u zemlji. Čini se da je svojem koncernu Fininvest pripojio i poduzeće pod imenom Italija i ponajprije izokrenuo načelo po kojemu najprije treba služiti zemlji. Od prvoga dana njegova mandata ipak lebdi pitanje kako bi se trebali uskladiti privatni poslovi najbogatijeg čovjeka u zemlji s funkcijom predsjednika vlade Republike Italije. On sam to pitanje rado izbjegava argumentom da je većina birača još u svibnju znala komu je dala glas. Biračko je tijelo u izbornoj borbi dakako čulo obećanje da će šef Doma sloboda u prvih sto dana riješiti sukob koji proizlazi iz posla i politike. Odgovarajući predložak parlament je predočio tek ovoga tjedna - primjereno rješenje prijedlog ipak nipošto ne nudi. U njemu nema govora ni o slijepom povjerenju niti o tomu da se Berlusconi mora rastati od svojeg poslovnog carstva. Raspravlja se samo o raznim nadzornim gremijima koji bi morali nadzirati da ne samo predsjednik vlade nego i drugi visoki dužnosnici imaju u vidu interese zemlje a ne svoje vlastite. To 'rješenje' je premalo, jer nadzorni gremij ne bi imao nikakvih ovlasti. Promašilo je cilj jer ono što je žurno potrebno nije nadzor sa svrhom sprječavanja sukoba interesa, nego ponajprije razdruženje Berlusconijevih interesa. Daljnje je nadzorno tijelo osim toga nepotrebno, jer ih za skupinu na koju se odnosi ima dovoljno, od zakona do državnih odvjetnika itd. Prijedlog je u svojoj licemjernoj nespretnosti gotovo smiješan - stanje za koje varljivo obećava rješenje ipak nije smiješno nego zapravo uvreda talijanskoj demokraciji. U strankama desne sredine očito nedostaje osjetilo za to da se Berlusconijevo miješanje interesa, kumulacija političke i gospodarske moći koje prisvaja, u europskoj demokraciji ne bi smjelo tolerirati niti sto dana. Privatni poslovi predsjednika vlade ipak nisu jedina besmislica. Druga anomalija je stalno razilaženje izvršnog šefa i njegovih ljudi od povjerenja s jedne strane i pravosuđa s druge strane. Više nitko nema sluha za upozoravajuće riječi predsjednika države Ciampija. Ružna svađa odigrava se na ranim razinama. S jedne strane radi se o potrebnim reformama na području pravosuđa koje u međuvremenu izazivaju nepovjerenje, jer dolaze iz Berlusconijeve kuhinje. Jer taj isti je Berlusconi - s druge strane - zajedno s nekim svojim 'kuharima' upleten u niz postupaka zbog prljavih zaključenja poslova. S pogledom na jedan od procesa koji se protiv njega vodi u Milanu, nedavno je izronilo pitanje bi li morao dati ostavku kao šef vlade ako bude osuđen. Njegova je razdraženost bila znatna: kazne bi mogao ukloniti ali ne bi mogao izbjeći političke posljedice. Neki su Berlusconijevi napori tijekom osam mjeseci obavljanja dužnosti bili usmjereni na to da do toga ne dođe. Niz zakona koje je njegova vlada u zadnjih osam mjeseci usvojila po čudnom redu prioriteta i koje je parlament - zahvaljujući većini Berlusconijeve koalicije - odobrio, trebali su preventivno ukloniti eventualne neugodnosti. Od ukidanja poreza na nasljedstvo preko otežavanja pravne pomoći do smanjenja kaznenih mjera i do skraćenja rokova zastare za neke novčane delikte, nalazi se poprilično zbog čega se i u zemlji i u inozemstvu ne mršte samo pravnici. Od svih novosti u prvom redu koristi ima Berlusconi osobno. Kako bi tu bilo kakvo nadzorno povjerenstvo povuklo crtu između 'normalnog' zakonodavstva i zloporabe vlasti? Osim toga, jamačno bi bilo bespomoćno i zbog diskreditiranja i politiziranja pravosuđa što Berlusconi i njegovi pristaše nesalomljivom strašću provode već godinama. Jer optužbe inkriminiranog poslovnog čovjeka, ma koliko to bilo apsurdno, protiv sudaca i državnih odvjetnika, dobivaju novu dimenziju kad dolaze iz usta onih koji su na vlasti. Dovode do slabljenja treće sile u državi, daleko više potresaju vjerodostojnost i čvrstoću pravosuđa koje - i u Berlusconijevoj Italiji - mora biti neovisno, nestranačko, slobodno od utjecaja i čvrsto. Je li se to već dogodilo? Vremena kad su gradonačelnici bili narodni junaci i kad su se u Milanu po zidovima ispisavle parole potpore za 'Tonina' i Borellija, odavno su prošla. 'Čiste ruke' danas se u Italiji više povezuju s pretjeranom revnošću nekih državnih odvjetnika nego s činjenicom da su pomeli korumpiranu političku klasu i omogućili obnovu. Budući da Berlusconi djelomično utjelovljuje političke tradicije s kojima je Italija obračunala početkom devedesetih godina, malo čudi što je politička rehabilitacija korumpiranog lika kakav je Bettino Craxi dvije godine poslije njegove smrti bliža nego ikada. Dok šef vlade, majstor polarizacije i provokacije s tim u vezi govori o pomirbi i poziva na 'moralno i civilno jedinstvo', jedno UN-ovo povjerenstvo zabrinuto je za neovisnost sudskog staleža kao da je Italija u Latinskoj Americi. Berlusconi za sada može računati s time da je oporba jako rascjepkana i da mu ne može uzvratiti, dok su Talijanima ovih tjedana važniji problemi s onečišćenim zrakom, odricanje od vožnje automobilom i navikavanje na euro, nego način na koji Berlusconi politizira. Šef Forza Italia u vlastitoj zemlji ima zapravo 'Carte blanche'. Ne posjeduje samo beskrupuloznost, gospodarsku moć i mogućnost utjecaja svojih masovnih medija, nego i politički instrumentarij da talijanskoj državi nanese štetu koja bi mogla trajati dulje od njegova mandata", zaključuje komentator lista nw.