IHT 26. I. BRZEZINSKI O SREDNJEM ISTOKU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. I. 2002. Traži se američki nacrt za mir na Srednjem istoku "Dok Bushova vlada vrši reviziju svoje srednjoistočne politike, mora se suočiti s četiri činjenice o izraelsko- palestinskom sukobu: - Ako budu prepušteni sebi samima, Izraelci i Palestinci će ratovati i neće ostvariti mir. Niti jedna od strana nije sposobna poduzeti konačne korake koji su potrebni za bolno, povijesno mirenje. - Međunarodna podrška Izraelu nikada nije bila oskudnija. Izrael je uživao u moralnoj satisfakciji tijekom pola stoljeća sukoba, no sada se kompromitira svojom represivnom okupacijom i ubijanjem palestinskih civila - bacajući tako u sjenu globalnu osudu palestinskih terorističkih taktika usmjerenih na izraelsko stanovništvo. - Paradoksalno, grubi nacrt jedine održive formule za rješenje već postoji, djelomice je ostvaren kroz ranije, nedovršene pregovore a djelomice kroz UN-ove rezolucije. - SAD, zalažući se za mir, dok istovremeno izbjegava njegovu precizniju definiciju, nenamjerno produljuje sukob. U međuvremenu, rizik od obostranog ubijanja uništava i ono malo što je preostalo od mirovnog procesa. Jasera Arafata izraelska strana sada ocrnjuje kao lokalnu verziju Osame bin Ladena, dok Palestinci Ariela Sharona vide kao ratnog zločinca. Svaka strana najgore moguće motive pripisuje onoj drugoj. U takvim okolnostima, sve je veći rizik da bi Arafata s vlasti mogao zbaciti izraelski pritisak ili da bi ga mogao ubiti neki radikalni Palestinac, ili da bi Zapadnom obalom mogla zavladati anarhija. Sharon bi mogao kalkulirati kako bi u tom slučaju putem ponovne okupacije Palestincima mogao nametnuti popustljivije čelništvo, no vjerojatnije je da bi u tom slučaju došlo do urbanog gerilskog rata protiv Izraela, nalik na onaj u Alžiru. S obzirom na zlokobna predviđanja za regiju, predloženi američki nacrt za mir nije mogao biti pravodobniji. Američki plan bi u svakom slučaju prihvatili Europska Unija i Rusija. Dobio bi podršku UN-a. Pažnju izraelske i palestinske javnosti usmjerio bi na nešto drugo osim njihovih strahova i mržnji. Čak i ako ga u početku budu odbili, vremenom bi Izraelce i Palestince prisilio da se zapitaju ne bi li njegovo prihvaćanje bila bolja alternativa od beskonačnih sukoba. Kada je posrijedi pitanje što bi istinski pošten mir donio sa sobom, postoji izvanredna količina međunarodnog konsenzusa. Njegovi različiti sastavni dijelovi nalaze se u transkriptima prekinutih pregovora u Tabi iz siječnja 2001., u prijedlozima Ehuda Baraka iz rujna 2000., u govoru državnog tajnika Colina Powella iz listopada ove godine i u rezolucijama 242 i 338 Vijeća sigurnosti UN-a. Njih treba sistematično ujediniti. Za istinski mir postoji samo jedna formula: koegzistencija izraelske države s palestinskom, tako da prva bude sigurna a druga održiva. Sigurnost Izraela ne znači samo nedvosmisleno palestinsko prihvaćanje izraelskog prava na postojanje nego i posebna sigurnosna uređenja koja prelaze izraelske granice, koje bi približno odgovarale onima iz 1967. Takva uređenja trebala bi uključivati i produljenu sigurnosnu ulogu SAD-a kao i demilitarizaciju palestinske države. Održivost palestinske države znači da na Zapadnoj obali palestinska država treba biti jedinstvena, ne ispresijecana izraelskim putovima do naoružanih naselja. Veći dio tih naselja trebao bi biti uništen, osim onih u neposrednoj blizini Jeruzalema, a ona bi postala dio izraelskog dijela grada. Jeuzalem bi bio prijestolnica obiju država, sa suverenitetom koji bi bio pažljivo segmentiran i određen za većinu svetišta. Samo nekolicini palestinskih izbjeglica bilo bi simbolično dopušteno pravo povratka u njihove domove u Izraelu, a ostatak bi bio naseljen u Palestini ili u susjednim arapskim državama. Nacrt bi trebao sadržavati i rješenja za mnoga druga pitanja kao što je pravo na vodu. Jedina opcija tako je postaviti na stol arhitekturalno kompletnu viziju mira, u nadi da će razum ipak prevladati", piše Zbigniew Brzezinski.