FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

SUOSJEĆANJE SE RAZVIJA U DIJELU MOZGA ODAKLE DOLAZI I OPONAŠANJE

ZAGREB/PARIZ, 27. siječnja (Hina) - Skupina francuskih i američkih neurologa otkrila je mrežu dijelova mozga koji sudjeluju u procesu oponašanja te posebne dijelove mozga koji osobi omogućuju da razlikuje sebe od drugih.
ZAGREB/PARIZ, 27. siječnja (Hina) - Skupina francuskih i američkih neurologa otkrila je mrežu dijelova mozga koji sudjeluju u procesu oponašanja te posebne dijelove mozga koji osobi omogućuju da razlikuje sebe od drugih.#L# Istraživanje predstavlja dio šireg pokušaja otkrivanja neuroloških temelja društvenih interakcija, posebno empatije, temeljnog dijela ljudske prirode zbog koje je većini ljudi (ali ne i svima) stalo do drugih, ističe se u priopćenju za novinare Američkoga društva za promicanje znanosti. Voditelji istraživanja bili su neurolog Jean Decety s francuskog Instituta za zdravlje i medicinska istraživanja istraživanja u medicini (Institut de la sante et de la recherche medicale) i profesor na studijskoj godini u Centru za proučavanje mozga i procesa učenja (Center for Mind, Brain & Learning) sveučilišta u Washingtonu, razvojni psiholog Andrew Meltzoff. "Ovo je istraživanje važno jer je oponašanje prirodan postupak. To ne učimo. Oponašanje je dio naše biološke prirode", rekao je Decety. "Trogodišnje dijete suosjeća s drugima, ono će utješiti drugo dijete ili majku kad plače", dodao je Meltzoff. "Vjerujemo da korijeni suosjećanja sežu u rano djetinjstvo. Možda su povezani s oponašanjem koje je prisutno već kod malih beba." U dva istraživanja, objavljena u časopisu "NeuroImage" istraživači su koristili pozitronsku tomografiju (PET) za istraživanje neuralnih mehanizama oponašanja mjerenjem povišenja dotoka krvi u mozak. U prvom su istraživanju znanstvenici promatrali oponašanje iz učiteljskog gledišta nasuprot učenikovu. Osamnaest dešnjaka muškog spola moralo je izvesti pet vježbi s različitim obojenim predmetima. Glave su im bile u nepomičnom položaju dok im je PET snimao mozak, ali su mogli pomicati desnu ruku i u zrcalu promatrati ruku demonstratora. Ispitanici su morali najprije gledati demonstratora, a zatim oponašati njegove pokrete. Nakon toga morali su prvo pomicati predmete, a zatim promatrati demonstratora kako ih oponaša. Znanstvenici su u oponašanju otkrili obrazac povišene moždane aktivnosti, s uključenim gornjim temporalnim režnjem, te različitu aktivnost u dvije hemisfere unutar donjeg parijetalnog korteksa. Lijevi donji parijetalni korteks pokazao je povišenu aktivnost kad su ispitanici oponašali demonstratora, a kad su demonstratori oponašali njih, veću je aktivnost pokazao desni donji parijetalni korteks. Decety i Meltzoff vjeruju da donji parijetalni korteks ima ključnu ulogu u tome pripisuje li osoba neki potez sebi ili drugoj osobi. "Oponašanjem možemo osjećati što je osjećala oponašana osoba, što je određenje ljudske empatije", rekao je Decety. U drugom istraživanju, koje je obuhvaćalo 10 dešnjaka, fizički je okoliš nalikovao onom u prvom istraživanju. No ispitanicima su ovaj put prikazane snimke osobe koja bira, uzima i pomiče lego kockicu i zatim je ostavlja u novom položaju. Znanstvenici vjeruju kako je ovo istraživanje prvo koje pokazuje da se oponašanje može razdvojiti na dvije komplementarne sastojnice: cilj akcije i način ostvarivanja cilja. Prema riječima dr. Decetyja, istraživači su utvrdili da se komponente oponašanja (cilj i način) ne mogu razdvojiti, ali i to da svaka uključuje posebno područje mozga. Ta otkrića imaju široku moguću primjenu u tipičnom i atipičnom razvoju djeteta, školovanju i razvoju umjetne inteligencije. "U razvoju djece, 'čitanje' tuđih ciljeva ili namjera na temelju njihovih poteza nužno je za ljudsku interakciju. Ako ste samo pismeni, nećete razviti duboko razumijevanje drugih ljudi", rekao je Meltzoff. "Moramo znati i koji dijelovi mozga kontroliraju akcije i namjere." (Hina) lbr dgk

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙