ZAGREB/PARIZ, 27. siječnja (Hina) - Skupina francuskih i američkih neurologa otkrila je mrežu dijelova mozga koji sudjeluju u procesu oponašanja te posebne dijelove mozga koji osobi omogućuju da razlikuje sebe od drugih.
ZAGREB/PARIZ, 27. siječnja (Hina) - Skupina francuskih i američkih
neurologa otkrila je mrežu dijelova mozga koji sudjeluju u procesu
oponašanja te posebne dijelove mozga koji osobi omogućuju da
razlikuje sebe od drugih.#L#
Istraživanje predstavlja dio šireg pokušaja otkrivanja
neuroloških temelja društvenih interakcija, posebno empatije,
temeljnog dijela ljudske prirode zbog koje je većini ljudi (ali ne i
svima) stalo do drugih, ističe se u priopćenju za novinare
Američkoga društva za promicanje znanosti.
Voditelji istraživanja bili su neurolog Jean Decety s francuskog
Instituta za zdravlje i medicinska istraživanja istraživanja u
medicini (Institut de la sante et de la recherche medicale) i
profesor na studijskoj godini u Centru za proučavanje mozga i
procesa učenja (Center for Mind, Brain & Learning) sveučilišta u
Washingtonu, razvojni psiholog Andrew Meltzoff.
"Ovo je istraživanje važno jer je oponašanje prirodan postupak. To
ne učimo. Oponašanje je dio naše biološke prirode", rekao je
Decety.
"Trogodišnje dijete suosjeća s drugima, ono će utješiti drugo
dijete ili majku kad plače", dodao je Meltzoff. "Vjerujemo da
korijeni suosjećanja sežu u rano djetinjstvo. Možda su povezani s
oponašanjem koje je prisutno već kod malih beba."
U dva istraživanja, objavljena u časopisu "NeuroImage" istraživači
su koristili pozitronsku tomografiju (PET) za istraživanje
neuralnih mehanizama oponašanja mjerenjem povišenja dotoka krvi u
mozak.
U prvom su istraživanju znanstvenici promatrali oponašanje iz
učiteljskog gledišta nasuprot učenikovu. Osamnaest dešnjaka
muškog spola moralo je izvesti pet vježbi s različitim obojenim
predmetima. Glave su im bile u nepomičnom položaju dok im je PET
snimao mozak, ali su mogli pomicati desnu ruku i u zrcalu promatrati
ruku demonstratora.
Ispitanici su morali najprije gledati demonstratora, a zatim
oponašati njegove pokrete. Nakon toga morali su prvo pomicati
predmete, a zatim promatrati demonstratora kako ih oponaša.
Znanstvenici su u oponašanju otkrili obrazac povišene moždane
aktivnosti, s uključenim gornjim temporalnim režnjem, te različitu
aktivnost u dvije hemisfere unutar donjeg parijetalnog korteksa.
Lijevi donji parijetalni korteks pokazao je povišenu aktivnost kad
su ispitanici oponašali demonstratora, a kad su demonstratori
oponašali njih, veću je aktivnost pokazao desni donji parijetalni
korteks.
Decety i Meltzoff vjeruju da donji parijetalni korteks ima ključnu
ulogu u tome pripisuje li osoba neki potez sebi ili drugoj osobi.
"Oponašanjem možemo osjećati što je osjećala oponašana osoba, što
je određenje ljudske empatije", rekao je Decety.
U drugom istraživanju, koje je obuhvaćalo 10 dešnjaka, fizički je
okoliš nalikovao onom u prvom istraživanju. No ispitanicima su ovaj
put prikazane snimke osobe koja bira, uzima i pomiče lego kockicu i
zatim je ostavlja u novom položaju.
Znanstvenici vjeruju kako je ovo istraživanje prvo koje pokazuje da
se oponašanje može razdvojiti na dvije komplementarne sastojnice:
cilj akcije i način ostvarivanja cilja.
Prema riječima dr. Decetyja, istraživači su utvrdili da se
komponente oponašanja (cilj i način) ne mogu razdvojiti, ali i to da
svaka uključuje posebno područje mozga.
Ta otkrića imaju široku moguću primjenu u tipičnom i atipičnom
razvoju djeteta, školovanju i razvoju umjetne inteligencije.
"U razvoju djece, 'čitanje' tuđih ciljeva ili namjera na temelju
njihovih poteza nužno je za ljudsku interakciju. Ako ste samo
pismeni, nećete razviti duboko razumijevanje drugih ljudi", rekao
je Meltzoff. "Moramo znati i koji dijelovi mozga kontroliraju
akcije i namjere."
(Hina) lbr dgk