NEW YORK, 21. siječnja (Hina/Reuters) - Čak i kratka razdoblja pod snažnim stresom mogu imati dugoročne posljedice na rad moždanih stanica, pokazalo je istraživanje provedeno na miševima koje je opisano u časopisu "Science".
NEW YORK, 21. siječnja (Hina/Reuters) - Čak i kratka razdoblja pod
snažnim stresom mogu imati dugoročne posljedice na rad moždanih
stanica, pokazalo je istraživanje provedeno na miševima koje je
opisano u časopisu "Science". #L#
Iako postoje mnogi podaci o reakcijama ljudi na razne stresne
događaje, znanstvenici i dalje ne znaju što se točno događa na
razini stanica u ljudskome mozgu.
Dr. Hermona Soreq s Hebrejskoga sveučilišta u Jeruzalemu i njezini
kolege tvrde da stres može poremetiti proizvodnju bjelančevine u
mozgu koja je potrebna za njegov normalan rad, a posljedica je
izazivanje prevelike osjetljivosti na vanjske podražaje. Ovo bi
otkriće moglo omogućiti i odgovor na pitanje kako stres može
izazvati dugoročne probleme poput posttraumatskog stresnog
poremećaja.
Znanstvenici su otkrili da je zbog izlaganja stresu mRNK -
mehanizam u stanici koji omogućuje prenošenje DNK u bjelančevine
nužne za normalno funkcioniranje tijela - proizvodila malo
drukčiju varijantu bjelančevine ključne za normalno djelovanje
živčane stanice. Ta bjelančevina u mozgu, acetilkolinesteraza
(AchE), pomaže pri nadzoru protoka signala između živčanih
stanica.
Dr. Soreq i njezini suradnici istraživanje su obavili na živim
miševima i na laboratorijski uzgojenim stanicama mišjega mozga te
otkrili da stres može uzrokovati proizvodnju izmijenjene varijante
acetilkolinesteraze. Taj drukčiji oblik, AchE-R, rijetka je
varijanta te tvari, a čini se da zbog nje živčane stanice postaju
pretjerano osjetljive na neurotransmitere u mozgu tijekom nekoliko
tjedana nakon izlaganja stresu.
Dr. Soreq ipak dodaje da još nije jasno mogu li se rezultati njihova
istraživanja primijeniti i na ljude koji su izloženi stresu.
"Istraživanje je obavljeno na miševima, i to treba imati na umu, ali
je zamišljeno na temelju simptoma pronađenih kod osoba oboljelih od
post-traumatskog sindroma: velike reakcije na relativno malu
količinu lijeka, depresija, nemogućnost koncentracije, tjeskoba i
nesanica, a većina tih simptoma može se objasniti promjenama u
sposobnosti mozga da prenosi živčane signale", kaže dr. Soreq.
Jedan od rezultata ovog istraživanja moglo bi biti i ponovno
ispitivanje količina lijekova koji se daju pacijentima s
traumatskim iskustvima, osobito pacijentima koji uzimaju lijekove
koji utječu na živčani sustav.
(Hina) rug dgk