IHT 24. I. P. BUCHANAN: SMRT ZAPADA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. I. 2002. Populacijski trendovi predviđaju nestanak demokracija "Dok SAD uživa u do sada neviđenoj globalnoj nadmoći, a Europa koja se ujedinjuje ima sve veći međunarodni utjecaj, predviđati kraj zapadne civilizacije može se činiti neobično. Pa ipak, ovo je zlokobna poruka koju prenosi Pat Buchanan, politički komentator i bivši aspirant na mjesto predsjednika u svojoj novoj knjizi, 'Smrt Zapada' (The Death of the West). Buchanan nije jedini koji smatra kako trijumf liberalne demokracije zapadnog tipa ne može još dugo biti bez konkurencije kao jedina, dominantna globalna ideologija. Nakon 11. rujna, neki tvrde da će slijedeći veliki izazov biti radikalni islam. Drugi smatraju kako je neizbježna suparnička filozofija još nepoznata. Takva razmišljanja imaju dugu tradiciju. Ljudi predviđaju propast Zapada već dulje od sto godina. Krajem 1980-tih, skupina autora upozorila je da će SAD uskoro postati žrtvom 'prevelikog širenja imperija' i drugih fatalnih slabosti. Buchananova poruka je izravnija. On tvrdi da Europljani i stanovništvo europskog porijekla u SAD-u i drugdje, doslovno izumiru kao rezultat sve manjeg nataliteta i sve starijeg stanovništva. Uskoro će ih brojčano nadmašiti stanovništvo iz zemalja Trećeg svijeta koje će biti prebrojno da bi se asimiliralo u zapadnu kulturu. Kao što to Buchanan piše: '1960., stanovništvo europskog porijekla činilo je četvrtinu svjetskog stanovništva; u 2000. jednu šestinu; 2050. činit će jednu desetinu. Ovo su statistike o rasi koja izumire.' Neki odbijaju ovu poruku zbog pisca, svadljivog desničarskog nacionalista, čija je prethodna knjiga skandalizirala mnoge Amerikance jer je iznosila stajalište kako je SAD trebao ostati po strani u Drugom svjetskom ratu. Buchanan svakako koristi svoju novu knjigu i kako bi iznio neke slične stavove. Postavlja pitanje da li je današnja sve slabija Europa vrijedna američkih nastojanja da ju obrani; žestoko napada 'globalizam' i međunarodnu vladu. Kritizira neuspjeh SAD-a da zaštiti svoje granice od imigranata, posebice onih iz Meksika. U Buchananovoj raščlambi nažalost ipak postoji zrno istine. Njegovi podatci o broju stanovništva preuzeti su iz apsolutno pouzdanih izvora i prikazuju mračnu ali točnu sliku o smanjenju broja stanovnika na Zapadu. Ukupni broj stanovnika u Europi, npr., od 728 milijuna stanovnika u 2000., tvrdi Buchanan, past će na svega 556 milijuna do polovice stoljeća, i to bez migracija. 'Jedna od 47 zemalja Europe, samo jedna, muslimanska Albanija, do 2000. godine održavala je natalitet koji je dovoljan da osigura postojanje naroda njene zemlje zauvijek. Europa je počela umirati', piše Buchanan. Zatim tvrdi kako će, da bi održala svoje sve starije stanovništvo, neučinkovita Europa morati uvoziti veliki broj vitalnih imigranata sa Srednjeg Istoka i Afrike, koji će sa sobom donijeti vlastite kulture, jezike i vjere i neće se asimilirati. Nešto kasnije, ista sudbina čeka i SAD kada meksički imigranti budu preuzeli kontrolu nad južnim dijelovima zemlje, pa će država Kalifornija postati 'novi Quebec' i španjolsko govorno područje. Amerikanci europskog porijekla, oslabljeni vlastitim internim kulturološkim ratovima i gubitkom kršćanske vjere, neće biti u stanju oduprijeti se. No Buchananovi argumenti su previše pojednostavljeni. Ne uzimaju u obzir mogućnost da se imigranti mogu asimilirati, ili da mnoge od njih na Zapad privlači upravo zapadna kultura. Ako želi zadržati migrante kod kuće, ne bi trebao napadati 'globalizam', silu za koju je najvjerojatnije da će obogatiti njihove zemlje i smanjiti potrebu za emigracijom. Napada zemlje Europske Unije zbog odustajanja od njihovih nacionalnih obilježja zbog 'socijalističke superdržave', a istodobno ne razumije da je EU, naprotiv, izvanredan primjer zapadnih nacija koje dijele svoj suverenitet istodobno ne gubeći svoje nacionalne osobine. Unatoč tome, Europljani ne pokazuju preveliku želju za rješavanjem problema na koje Buchan upozorava. Ne čini se kako postoji mogućnost da se ti populacijski trendovi zaustave u bližoj budućnosti. Slagali se mi ili ne s Buchananom, guranje glave u pijesak nije odgovor na njegove tvrdnje", piše Reginald Dale.