NJ 24.I.-FAZ-TAJNE SLUŽBE I TEROR

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 24. I. 2002. Pod pritiskom "Neobično je da tajne službe najprije prošire neko izvješće a zatim ga same opovrgavaju. Kad je CIA američkim izvjestiteljima nedavno povjerila da je Osama bin Laden još u prosincu protuterorističkoj koaliciji pobjegao morskim putom, zbunjenost je bila velika. Jer je centrala u Langleyu odmah opovrgnula objavljeno. Pozadina te čudne 'informacijske politike' očito je suparništvo između CIA-a i Pentagona. Njemu su u lovu na pozadince Al Kaide potrebne pouzdane informacije. No CIA, u prošlosti uglavnom nevoljna dijeliti tajne s Pentagonom, do sada nije dala željene pojedinosti, ali istodobno javno sugerira da je posve u tijeku. Pri tomu u Langleyu do danas ne znaju pouzdano reći jesu li važni bin Ladenovi zamjenici, primjerice Egipćanin Al Zawahiri, još živi. A ni na pitanje jesu li visoko rangirani borci Al Kaide uistinu našli utočište u Somaliji ili Jemenu, CIA ne može nedvojbeno odgovoriti. Pentagonov glasnogovornik kontraadmiral Stufflebeem u svojim je javnim izjavama još suzdržaniji od CIA-e. Više se puta usprotivio glasinama da su talibanski vođa mula Omar i bin Laden locirani: 'Kad bi postojala saznanja o njihovu boravištu, imali bismo i njih.' Budući da je Pentagon prije nekoliko dana objavio da više ne želi sudjelovati u javnim CIA-inim nagađanjima, Langley je osjetio pritisak i odlučio da će sve veće neugodnosti iz politike i javnosti zbog neuspješnog lova na bin Ladena prebaciti na Pentagon. Brižljivo raširenom tvrdnjom da je bin Laden pobjegao još u prosincu, ipak su se osjetile prevarenima one Special Forces koje su po nalogu Pentagona - opremljene 'izvidničkim izvješćima' CIA-e - navodno najprije okružile vodeći kadar Al Kaide i zatim dopustile da pobjegne. Dok mula Omar preko islamističke izvještajne agencije na Internetu (www.azzam.com) objavljuje da s velikim zanimanjem prati vlastiti progon, utvara si da mu ta pozornost laska i dobro se zabavlja. Uz takvu zlobu Pentagon i CIA morali bi zapravo surađivati. Ne samo u pogledu na Afganistan, Pentagon i CIA očito se uzajamno drže protivnicima. I po pitanju kako su izražene veze terorističkih organizacija međusobno i s pojedinim državama - primjerice Irakom - vlada nesloga. U Jemenu kao i Somaliji Pentagon čeka CIA-ina saznanja, dok Langley tamo Pentagonu preporučuje primjenu prijetnja za pribavljanje sigurnih informacija. Tu je još i uzajamno suparništvo američkih obavještajnih služba. Čini se da osim vojne tajne službe i tehnička tajna služba NSA, FBI i mnoge druge službe imaju problema s odustajanjem od načela onemogućavanja barem unutar služba. Odvraćanje pozornosti od vlastite nemoći s godišnjim proračunom od 35 milijarda eura ipak neće zaštiti američke tajne službe od činjenice da će u buduće morati iznova definirati svoje strukture. Od napada na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji u kolovozu 1998. samo je CIA dobila gotovo 50 milijuna eura za lov na bin Ladena. U koje je sumnjive kanale novac odcurio, danas više nitko ne može reći. U Afganistanu je CIA 1998. unajmila petnaest Afganistanaca koji su za tisuću dolara mjesečno po osobi trebali pribavljati obavijesti o bin Ladenovu boravištu. S afganistanskog stajališta krasan honorar u Langleyu su ismijavali. Petnaest Afganistanaca koji su kao klasični agenti zapravo potpadali pod Humint ('human intelligence'), CIA je podrugljivo nazivala Cheapint ('cheap intelligence'). Ti agenti očito nisu dali uporabljive rezultate. Od prosinca CIA u Kabulu ima vlastiti ured uz čije je vodstvo i 25 suradnika. Dobro obaviještena pakistanska vojna tajna služba ISI koja je do otvaranja ureda u Afganistanu operirala kao CIA-ine 'oči i uši', ubrzo je postala neprijatelj tamošnje CIA-e jer je prema pakistanskim časnicima za vezu pokazala nepovjerenje. Iako su sve tajne službe svijeta u pogledu prevencije napada 11. rujna zakazale, sada ih drže presudnim oružjem u izviđanju međunarodne terorističke mreže. No čini se da u lovu na terorističkog kuma i dalje tapkaju u polumraku", zaključuje Udo Ulfkotte.