NJ 23.I.-DIE WELT- K. LAMERS O BALKANSKOM STABILIZACIJSKOM PAKTU

NJEMAČKA DIE WELT 23. I. 2002. Reformirajte balkanski pakt! "Stabilizacijski je pakt rođen 1999. kao njemačka, tada kao EU-ova inicijativa u reakciji na osobito tragičnu iako možda predvidljivu eskalaciju sukoba na Kosovu. Pri tomu je trebao prikriti kažnjivi propust europske politike u jugoistočnoj Europi: potpuni nedostatak obuhvatne regionalne akcije. Poslije žurnih pregovora Stabilizacijski je pakt od početka imao konkurenciju u Stabilizacijskom i pridružbenom sporazumu za jugoistočnu Europu EU-ovog Povjerenstva kao i u drugim regionalnim inicijativama. Nove instrumente EU-a poput Stabilizacijskog i pridružbenog sporazuma Stabilizacijski pakt nije sukladno dopunio, nego se djelomično neuredno poklapaju. Zbog toga je potpora od strane EU-a bila bez oduševljenja. Tvrdoglavim boksanjem Bode Hombacha kao koordinatora, savezna je vlada nepotrebno dodatno pogoršala izglede inicijative na uspjeh: kao očito svježe isključenog ministra i nestručnjaka za Balkan, njegovo je imenovanje dalo dvojben znak zemljama regije kao i partnerima u EU. Još uvijek Stabilizacijski pakt boluje od teških konstrukcijskih pogrešaka u svojem mandatu: koordinator samo treba igrati ulogu maklera i nema nikakva vlastita operativna sredstva. Metoda raznih 'stolova' vrlo je nepregledna. Veliki broj nad- i podkoordinatora međusobno se spotiče. Pakt obuhvaća agendu proglašenu tematskom, od 'medija' preko 'izbjeglica', 'privatnog gospodarstva' do 'malog oružja' i tradicionalnih tema sigurnosne arhitekture. Koordinator mora izvoditi akrobacije, uvjeriti 'donatore' (Povjerenstvo EU-a, međunarodne novčarske organizacije, SAD, države članice EU-a itd.) da potpomažu prekogranične, regionalne projekte i uvjeriti 'korisnike' da traže baš takve projekte - i to bez pismene potvrde o pristupu sredstvima, kriterijima dodjele i modalitetima donatora. Tako je posve ovisan o dobronamjernosti donatora i o povjerenju korisnika. Tijekom proteklih godina ubrzo je postalo jasno da je oboje ograničeno: donatori, ponajprije Povjerenstvo EU-a, nisu bili spremni dati na raspolaganje sredstva za unaprjeđenje u željenoj mjeri. Naprotiv, njihov je angažman sve slabiji. Korisnici se sa svoje strane usredotočuju daleko manje na stvarnu supstanciju i važnost projekata nego na unutarnjepolitički iskoristive svote. To je neminovno dovelo do sve većih frustracija. Protivno nekim očekivanjima, Stabilizacijski pakt nije sredio kontraproduktivni kaos 'europske' nazočnosti u jugoistočnoj Europi, nego ga je još pojačao: međusobno se naganjaju - bez potpunog popisa - među ostalim Visoki predstavnik zajedničke politike EU-a, EU-ovi povjerenici mjerodavni za vanjsku i razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć, ministri vanjskih poslova zemlje koja predsjedava Vijećem EU-a, voditelj EU-ove agencije za obnovu Saloniki sa svojim antenama u Prištini, Skopju itd., voditelj civilnog dijela misije Ujedinjenih naroda kao i voditelji misija UN-a i OESS-a u Bosni i Hercegovini, posrednici EU-a i OESS-a u Makedoniji i drugim zemljama regije kao i EU-ov posebni koordinator za Stabilizacijski pakt i više njegovih predstavnika odnosno dužnosnika za razna tematska područja. Opće vijeće EU-a početkom je prosinca za nasljednika Bode Hombacha imenovalo bivšeg austrijskog zamjenika kancelara Erharda Buseka. To je dobar izbor, jer Busek je već godinama stručnjak za Balkan. Kadrovska promjena prava je prigoda za razmišljanje o mandatu. Potreba njegove reforme je očita. Savezna vlada morala bi se izričito založiti da se ta prigoda ne propusti. Najvažnije je ispravljanje agende: Stabilizacijski pakt ne mora raditi sve, osobito ne istodobno. To zahtijeva jasno postavljanje prioriteta: što Stabilizacijski pakt može bolje i djelotvornije od drugih foruma? Žurno su osim toga potrebni jasan radni nalog za izbjegavanje preklapanja ovlasti, jasno povezane strukture prema kriteriju djelotvornosti kao i transparentne bilance. Prerada mandata mogla bi se obaviti u okviru nove 'cijeloeuropske' konferencije. Pri tomu bi trebalo razjasniti da Stabilizacijski pakt ubrzava put sadašnjih i budućih kandidata u EU a ne usporava. Dosadašnje je iskustvo pokazalo da Stabilizacijski pakt treba veću političku težinu i jače političko značenje. Samo EU može to pružiti. Stoga Stabilizacijski pakt treba postati europski, čak europeiziran, budući da je i spremnost SAD-a za intenzivniji angažman na Balkanu iz razumljivih razloga opala. Stabilizacijski pakt ima smisla samo ako državama i stanovništvu regije pokaže jasne perspektive. Trebalo bi ga ili velikim dijelom predati u nadležnost EU-a ili ga reformirati u samonosivu političku strukturu reda uz priključenje europskim strukturama EU-a", zaključuje Karl Lamers, vanjskopolitički glasnogovornik CDU-a u Bundestagu.