DW 19. I. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 19. I. 2002. Pregled tiska Zaoštravanje krize na Bliskom istoku izazvano krvoprolićem na obiteljskom slavlju u Haderi, glavna je vanjskopolitička tema njemačkih dnevnika. Rheinische Post iz Duesseldorfa ustvrđuje da napad u Haderi na židovskom slavlju Bar Mitzvah jedne dvanaestogodišnje djevojčice iz temelja mijenja izraelsku raspravu o sigurnosti. Ljudi su do sada bili žrtve terora u javnim prostorima na ulicama i trgovima. I to je već bilo dovoljno grozno. Sada ih bič terora napada i u njihovom privatnom okruženju. Hamburški Abendblatt podsjeća na starozavjetnu lekciju 'Tko sije vjetar žanje oluju'. Komentator navodi da i u 21. stoljeću na Bliskom istoku sve protječe prema tom načelu. U krvavom krugu smrti, osveta i odmazde - koji okreću i Izraelci i Palestinci - sukob je dosegnuo omjer koji egzistencijalno prijeti. Dvije strane nikada još nisu stajale toliko nepomirljivo jedna prema drugoj: Ili vi ili mi, u more ili van - kao da na Svetoj zemlji nema mjesta za Izraelce i Palestince. (...) Tvrdi izraelski premijer Sharon šefu Palestinaca Arafatu, kojega drži u kućnom pritvoru, nije oduzeo samo izglede za vlastitu državu, već i dostojanstvo. Arafat ne poduzima nikakav ozbiljan pokušaj da zaustavi palestinske ekstremiste. Svaki val uhićenja u autonomnim područjima prati masovno puštanje iz zatvora - a zatim i novi samoubilački atentati - Arafatov gorljivi govor protiv svakoga nasilja također nitko još nije čuo. Arafat nema kontrolu, Sharon nema koncepciju kako prekinuti spiralu nasilja. Stvarno je vrijeme za novu generaciju političara na Bliskom Istoku, zaključuje list. Za današnji smo pregled tiska izdvojili osvrte iz europskih listova o godinu dana Bushove vladavine u Sjedinjenim Američkim Državama. Uz sutrašnju obljetnicu njegove inauguracije talijanski Il Messaggero piše da je ime Georgea Busha mlađeg neizbježno već ušlo u povijesne knjige i to iz dva razloga - zbog izrazito napetih izbora za predsjednika koji su ga i bez prave većine stanovništva i samo odlukom vrhovnoga suda doveli u Washington. Ali prije svega zbog posljedica terorističkih napada od 11. rujna, prvom ratnom napadu na američkome tlu. Oni su jednog bespomoćnog i politički slabog predsjednika učinili svjetskim političkim vodom, ojačanim izazovima nakaza terorizma. S dosta kritičnosti piše i britanski The Independent. Američki je predsjednik prije svega nacionalni političar, ali veličina, sila i povijest njegove zemlje prisiljavaju ga da bude i međunarodni državnik. Ono što u prvoj godini njegova predsjednikovanja razočarava jest da nije iskoristio tu moć, osim za isključive i primitivne svrhe kako bi lovio počinitelje rujanskih atentata. Za Busha međunarodni terorizam počinje s tim napadima, a on se očito i nada da će međunarodni terorizam time i okončati. Njegovo odbijanje da talibanskim zarobljenicima prizna status prema Ženevskoj konvenciji, odbijanje da se Sjedinjene Države pokore međunarodnim pravnim i ekološkim normama, kao i otkaz Sporazuma o kontroli strateškoga naoružanja, odražavaju isti izolacionistički svjetonazor. Ako se njegova stajališta ne promijene, Bush bi mogao iskusiti da će države koje su slijedile njegov poziv za borbu protiv terorizma sljedeći puta biti suzdržanije. (DW)