IT-US-AF-intervencije-kriza-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi IT-18.I.AVVENIRE- TERORIZAM ITALIJAAVVENIRE18. I. 2002.Više obavještajne djelatnosti, manje predstave"Sve su ustrajnije glasine da je Osama Bin Laden uspio još jednom pobjeći
potjeri kojoj je već mjesecima izložen. Tragična podvala sve je više u zraku, i naglašavaju je mediji za koje bi hvatanje (za sada izostalo) traženog broj jedan na svijetu jedino predstavljalo vijest koja bi bila u stanju izravnati račun s tragedijom 11. rujna. Samo američko javno mnijenje, koje mnogo jače pritišće breme tisuća rujanskih žrtava, počinje pokazivati znakove nestrpljenja.Kao što se uvijek događa, kada stvari ne idu sasvim kako se priželjkivalo, teren osvajaju oni koji su se pokazali kritičnim spram do sada provedene kampanje, dvije suprotstavljene stranke koje možemo zvati strankama 'i ovo je previše' i 'još nije dovoljno'. Pristalice stranke 'i ovo je previše' tvrde da rat protiv terorizma nije trebao biti vođen, počevši od invazije na Afganistan, te da upravo izostalo Bin Ladenovo uhićenje dokazuje njegovu beskorisnost. Njima se lako može prigovoriti da ako je četiri mjeseca nakon 11. rujna proteklo bez atentata, to treba pripisati i činjenici da su Osama i njegovi dobar dio vremena
ITALIJA
AVVENIRE
18. I. 2002.
Više obavještajne djelatnosti, manje predstave
"Sve su ustrajnije glasine da je Osama Bin Laden uspio još jednom
pobjeći potjeri kojoj je već mjesecima izložen. Tragična podvala
sve je više u zraku, i naglašavaju je mediji za koje bi hvatanje (za
sada izostalo) traženog broj jedan na svijetu jedino predstavljalo
vijest koja bi bila u stanju izravnati račun s tragedijom 11. rujna.
Samo američko javno mnijenje, koje mnogo jače pritišće breme tisuća
rujanskih žrtava, počinje pokazivati znakove nestrpljenja.
Kao što se uvijek događa, kada stvari ne idu sasvim kako se
priželjkivalo, teren osvajaju oni koji su se pokazali kritičnim
spram do sada provedene kampanje, dvije suprotstavljene stranke
koje možemo zvati strankama 'i ovo je previše' i 'još nije
dovoljno'. Pristalice stranke 'i ovo je previše' tvrde da rat
protiv terorizma nije trebao biti vođen, počevši od invazije na
Afganistan, te da upravo izostalo Bin Ladenovo uhićenje dokazuje
njegovu beskorisnost. Njima se lako može prigovoriti da ako je
četiri mjeseca nakon 11. rujna proteklo bez atentata, to treba
pripisati i činjenici da su Osama i njegovi dobar dio vremena
proveli pod bombama, u stalnom bijegu od iskopanog zaklona do
pećine u planini. (..) Druga stranka, ona 'još nije dovoljno'
smatra da je Bin Laden pobjegao samo zato što rat protiv terorizma
još nije proširen na sve potrebne operativne pozornice. Za ove
druge, Afganistan je samo prva dionica, za sebe nedovoljna, kojoj
se nužno trebaju pridodati i druge; od Sudana do Iraka, od Irana do
južnih Filipina.
Treba jasno kazati da dok prva stranka izgleda vidljivija u
medijima i u Europi, druga dobiva svakim danom na težini u sobama
Washingtona. Frustracija u nekim američkim krugovima je očita, i
javno mmnijenje vjerojatno očekuje opći lov na terorističkog
zločinca. Glede legitimnosti tog lova, nitko od onih koji su se do
danas slagali s operacijama neće iznijeti rezerve. No upravo u ime
učinkovitosti, uz etičku i pravnu utemeljenost, izgleda ne previše
shvatljivim i prihvatljivim proširenje sukoba do sada korištenim
načinima. Znatan dio vojne strukture Al Qaede leži u dnu neke
afganistanske pećine, pokopana pod tonama stijena. I ako se Bin
Laden nalazi drugdje, onda ne bi imalo nikakvog smisla pribjeći
masovnim bombardiranjima i novim opasnim invazijama. Ovo je prije
trenutak obavještajnog djelovanja i rata protiv financijskih
izvora koje podržavaju teroriste, manje spektakularne borbe, ali
možda u ovom trenutku učinkovitije. U Washingtonu se međutim
nastavljaju praviti opasne i kontraproduktivne teorije, u kojima
se iznosi pretpostavka vojnih akcija protiv Irana, Iraka ili
vjerojatno Somalije, u nekoj vrsti rossinijevskog crescenda
prekomorskog intervencionizma.
Treba krajnjom otvorenošću kazati; cijena koju bi Amerika sigurno
platila, ako bi se odlučila za neku takvu strategiju, bila bi
gubitak dobrog dijela do sada postignutog pristajanja, bez ikakvog
jamstva značajnijeg uspjeha u dovođenju pravdi Bin Ladena i vrha
njegove zločinačke organizacije", piše Vittorio E. Parsi.