IT-AF-intervencija-savezi-Politika IT-14.I.CORRIERE-TALIJANI U AFGANISTANU ITALIJACORRIERE DELLA SERA14. I. 2002.Kada dolaze naši?"Nema ničeg smiješnog, već vrlo simboličnog, u zračnom baletu koji danima sprječava slijetanje dva
talijanska zrakoplova C-130 u Kabul, s prethodnicama našeg mirovnog kontingenta. Pokušaja da se iz Muscata dođe u afganistansku prijestolnicu bilo je mnogo od četvrtka do jučer, no loše atmosferske prilike svakoga su puta osujetile ovlaštenje za spuštanje na jedinu stazu Bagrama. Dva zrakoplova sada su se premjestila u Abu Dhabi, i pokušat će ponovno drugim putem.Nema mjesta ironiji, koju hrani činjenica da su Nijemci i Francuzi uspjeli sletjeti prije nas. Slijetanje u Bagram vrši se vizualno, bez radio pomoći sa zemlje, i uzmak postaje neizbježan ako ne dođe odobrenje od britanskih upravitelja zračne luke, ili još gore, ako zapovjedništvo SAD-a iz Tampe ne da odgovarajući 'koridor'. Prevladava oprez, još više nakon gubitka jednog američkog C-130, i ispravno je da je tako.No ako se oblacima ne zapovijeda, i ako se ništa ne može spočitati našim pilotima ili njihovim putnicima pod oružjem, ipak kod nas
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
14. I. 2002.
Kada dolaze naši?
"Nema ničeg smiješnog, već vrlo simboličnog, u zračnom baletu koji
danima sprječava slijetanje dva talijanska zrakoplova C-130 u
Kabul, s prethodnicama našeg mirovnog kontingenta. Pokušaja da se
iz Muscata dođe u afganistansku prijestolnicu bilo je mnogo od
četvrtka do jučer, no loše atmosferske prilike svakoga su puta
osujetile ovlaštenje za spuštanje na jedinu stazu Bagrama. Dva
zrakoplova sada su se premjestila u Abu Dhabi, i pokušat će ponovno
drugim putem.
Nema mjesta ironiji, koju hrani činjenica da su Nijemci i Francuzi
uspjeli sletjeti prije nas. Slijetanje u Bagram vrši se vizualno,
bez radio pomoći sa zemlje, i uzmak postaje neizbježan ako ne dođe
odobrenje od britanskih upravitelja zračne luke, ili još gore, ako
zapovjedništvo SAD-a iz Tampe ne da odgovarajući 'koridor'.
Prevladava oprez, još više nakon gubitka jednog američkog
C-130, i ispravno je da je tako.
No ako se oblacima ne zapovijeda, i ako se ništa ne može spočitati
našim pilotima ili njihovim putnicima pod oružjem, ipak kod nas
ostaje osjećaj frustracije. Italija je snažno željela vojnu
nazočnost u Afganistanu, naši su vojnici otputovali s rijetkom
dvostranačkom potporom, potvrđenom i podrškom cijele zemlje, i
sada težak dolazak na odredište kao da namjerno miješa loše vrijeme
i prešutne prioritete onih koji nadziru zračnu luku i biraju putove
pristupa.
U tom smislu šetanje naših C-130 postaje simbolično: jer je cijela
operacija ISAF (International Security Assistance Force) rođena i
protječe između stalnih dvoznačnosti koja nemaju puno zajedničkog
s metereološkim uvjetima.
Zaduženim od UN-a kako bi pazio na sigurnost Kabula i okolice, ISAF-
om zapovijeda jedan britanski general, a sami Englezi daju većinu
snaga. To je od početka bila želja Amerikanaca, koji odvojeno vode
protuterorističku kampanju i ne žele se izložiti riziku
operativnih miješanja na terenu. Nijemci su međutim za ISAF tražili
veću autonomiju od zapovjedništva u Tampi. Francuzi su tražili
brojniju nazočnost, kao uostalom i Talijani koji će nakon punog
razmještanja (kada?) raspolagati s 350 ljudi. Kanađani su htjeli
poslati jednu postrojbu za razminiravanje što je zatraženo od
Italije, i sada prijete da će ostati izvan. Privremena
afganistanska vlada Hamida Karzaija daje svoj prilog, jednom rukom
postavlja ograničenja za međunarodni kontingent, a drugom traži da
se ovaj razmjesti i u Kandaharu i Jalalabadu.
To nije sve. Postoje mnoge dvojbe glede trajanja misije (tri
mjeseca za Talijane, kazao je ministar Martino). ISAF bi između
ostaloga trebao pripremiti teren za obnovu, no na slijedećoj
konferenciji u Tokiju Afganistanci će tražiti 45 milijardi dolara
za razdoblje od deset godina, dok donatori razmišljaju o manje od
pola toga. Poglavito na cijelu operacije utječe slab zanos
Sjedinjenih Država, koje isključuju svoje sudjelovanje u njoj.
U Afganistanu koji nije uopće stabiliziran, s talibanima koji su
poraženi ali sposobni poticati džepove otpora, s Bin Ladenom i mula
Omarom koji su netragom nestali, s indo-pakistanskom bombom sa
satnim mehanizmom koja nedaleko riskira eksplodirati, i Amerikom
koja za svoj račun ide za punom pobjedom, mirovna će snaga imati
teži život no što se priča. Sretno, dakle, našima za slijetanje, i
za kasnije", piše Franco Venturini.