FRANCUSKA-LE MONDE OD 11.1.02. RAZGOVOR S GISCARDOM D'ESTAINGOM

FRANCUSKA LE MONDE 11.I.2002. 'U Uniji prevladava želja za napretkom' Henri de Bresson i Arnaud Leparmentier razgovarali su s bivšim francuskim predsjednikom i sadašnjim predsjednikom Konvencije za reformu Europe Valeryjem Giscardom d'Estaingom: " - U raspri o ratifikaciji sporazuma iz Nice u Narodnoj skupštini buduću ste konferenciju o reformi Europske unije 2004. nazvali 'ispadom'. Danas ste predsjednik Konvecije koja je treba pripremiti. Nije li to proturječno? = Pregovori o sporazumima iz Amsterdama i Nice ostavili su dojam frustracije. No nakon toga bilo je stanovitog pomaka. Shvatilo se da ćemo, nastavimo li u reformi Unije primjenjivati postupak međuvladine konferencije (CIG), doći u slijepu ulicu. U takvom sustavu pregovaranja svatko brani svoje nacionalno gledište i svoje interese. S petnaest zemalja članica taj se sustav blokira. Odatle zamisao da se utemelji Konvencija. Spočetka se Konvenciji htio namijeniti prilično skroman cilj, tj. pripremu novog CIG-a do 2004., ograničivši se na četiri točke: podjela ovlasti, uvođenje Povelje o temeljnim pravima u institucijski sustav, uloga nacionalnih paralamenata i pojednostavljenje tekstova. Francuzi su mislili da treba ostati na tome. Narav raspre se promijenila kad su Nijemci, a zatim i drugi, poput talijanskog predsjednika, iznijeli zamisao o federalnom ustroju Europe i mogućnosti Ustava. Predsjednik Francuske Republike i premijer govorili su također o takvom Ustavu. Raspra se postupno širila. Konvencija, s kojom se javnost upoznala na susretu na vrhu u Laekenu, u prosincu, ide dalje od onog što se planiralo u početku. Potpuno je neočekivano što se u izjavi iz Laekena izrijekom spominje Ustav. - Postoji li doista želja za reformama? Bi li se mnogi čelnici zadovoljili sadašnjim stanjem? = Mi smo na početku procesa. Vidjet ćemo što će biti. Djelovanje sadašnjeg sustava vrlo je ograničeno. Pokazale su to i teškoće u usklađivanju europskih stajališta nakon napadaja 11.IX. Mogli bismo se naći u slijepoj ulici, napose ako imamo na umu Europu s dvadeset i pet ili trideset članova; vidjeli smo da se ponovo javlja klasičan način u pregovaranju, gdje svatko misli samo na svoj nacionalni interes. Čelnici stanovitog broja zemalja uvjereni su da treba ići dalje. To je vrlo očito kod naših njemačkih partnera. To, kao i obično, vrijedi i za naše talijanske partnere... (...) - Kakav je vaš način rada? = Radit ćemo s europskim institucijskim trokutom - Vijeće, Povjerenstvo i Parlament - nastojeći da stanemo u sredinu. Nismo vezani ni uz jedan vrh trokuta. Vijeće nas je imenovalo, ali ćemo raditi s Parlamentom, jedinim demokratskim očitovanjem europske razine i s Povjerenstvom, s obzirom na njegovu veliku ulogu u davanju inicijativa i prijedloga. (...) - Prije ste se zauzimali za federaciju u konfederaciji, a danas zagovarate savez država s federalnim ovlastima... = Od početka europske povijesti treba biti budan, ne zatvoriti se u krute formule, jer se stvari mijenjaju. Mislim da je dvobrzinska Europa nerealna. Ne možete u zajedničkom sustavu reći da su neki dobri, a neki manje dobri. Takav pristup, pristup čvrste jezgre, nije najbolji. Sustav kojemu bi dao prednost je sustav koji je omogućio europsku monetarnu uniju; sastavlja se ugovor sa svima, ali se sve ne obvezuje da ga primjenjuju. - A pojačana suradnja? = Otkako postoji, nije se primjenjivala. Nedostatak je takvog pristupa što bi se mogao postići niz sporazuma koji bi Europu konačno učinili nejasnom. A od Europe se traži više jasnoće. - Što mislite o njemačkom sudjelovanju u pregovaranju? = Njemačka je vrlo važna u Europi, nije se plašila iznijeti općenita razmišljanja o budućnosti Europe. Njezine se zamisli moraju istražiti sa svim njihovim posljedicama. Francusko-njemački par i dalje živi. Bio sam vrlo odan tom prijateljstvu. Ono je oslabilo nakon njemačkog ujedinjenja. No zadnjih je mjeseci ponovno oživjelo. To nije nevažna stvar, već dobra prilika za napredak čitave Europe."