DNEVNI PREGLED BR. 3 3. SIJEČNJA 2002.

GLAS AMERIKE - VOA 2. I. 2001. Osvrt na 2001. - Američka politika. Prilog Jima Malonea iz Washingona Osvrnimo se sada na američku politiku u protekloj godini: Rujanski teroristički napadi na New York i Washington preobrazili su u zadnjih nekoliko mjeseci političku scenu Sjedinjenih Država, a pred kraj godine su se počeli pojavljivati i znakovi oživljavanja medju-stranačkih borbi. Teroristička akcija koja je užasnula Amerikance, da bi ih zatim još više povezala i ujedinila, transformirala je i predsjedničku aktivnost Georgea Walkera Busha. U prvoj godini svoga mandata, američki je predsjednik dobio u zadatak osloboditi svijet od terorizma. Njegov govor u Kongresu i obraćanje američkom narodu nakon rujanskih terorističkih napada, potvrdili su staru istinu prema kojoj dogadjaji, ponekad, primoraju čelnika da nadidje samog sebe. ?Vlastitim ćemo primjerom i hrabrošću okupiti i mobilizirati svijet u ostvarenju zajedničkog cilja. Nećemo se umoriti, nećemo posustati i nećemo doživjeti neuspjeh.? Teroristički napadi, te američke vojne operacije koje su zatim pokrenute protiv terorista u Afganistanu, doveli su do nastanka vrlo rijetkog primjera političkog jedinstva. Čelni senator iz redova Demokratske stranke ? Tom Daschle ? koji je početkom godine predvodio neuspjeli pokušaj onemogućavanja predsjednikovih aktivnosti usmjerenih ka smanjenju poreza, nakon terorističkih napada je pružio punu podršku predsjedniku Bushu. ?Želimo da predsjednik Bush zna, te da zna i cijeli svijet, da može računati na nas.? Kriza izazvana terorističkim napadima i govor kojim se predsjednik obratio naciji i Kongresu, označila je oštar zaokret u načinu na koji su Amerikanci doživljavali gospodina Busha. Politički analitičar Stuart Rothenberg kaže da su Amerikanci ? koji su ranije bili oduševljeni govorničkim sposobnostima i komunikativnošću Billa Clintona ? sada impresionirani uvjerljivim i izravnim porukama Georgea Busha. ?Nitko mu nikada neće pripisati da je rodjeni govornik poput Billa Clintona, ali mi se čini da su ljudi osjetili iskrenost i odlučnost u njegovim riječima.? Na Capitol Hillu, članovi Kongresa su ostavili po strani medjusobne razlike kako bi izrazili punu podršku ratnim naporima. U jednom su se trenutku svi okupili na stepenicama Capitola i zajedno otpjevali patriotsku pjesmu ?God Bless Amerika? ? ?Bože blagoslovi Ameriku.? U ratnim i kriznim vremenima Amerikanci se, medjutim, okreću predsjedniku, očekujući njegovo čelništvo. A predsjednik Bush je ispunio ta očekivanja ? ocjenjuje profesor političkih znanosti na sveučilištu Virginia ? Larry Sabato.?On se usredotočio na dogadjaje i dobro je obavio posao. Gotovo svima je to jasno. Njegova predsjednička aktivnost posvećena je ostvarenju misije. Sumnjam da je ikada u američkoj povijesti ? izuzev, možda, u slučaju Abrahama Lincolna ? neki predsjednik tako brzo srastao s predsjedničkom misijom kao gospodin Bush. Obično to potraje neko vrijeme, nekoliko godina, a neki predsjednici nikada ni ne dorastu svojoj ulozi.? Nadstranačka podrška koju je predsjednik Bush dobio u vodjenju rata nije se, medjutim, prenijela i na njegovu unutarnju politiku. Demokrati na Capitol Hillu oštro su se sukobili s gospodinom Bushom i njegovim republikancima u Kongresu oko predsjedničkog prijedloga stimulativnih mjera ekonomske politike, te oko predloženog smanjenja poreza, kao i pitanja osiguranja zdravstvene skrbi za nezaposlene. Obje stranke se, u medjuvremenu, pripremaju za izbore tijekom kojih će u 2002. godini mnoga mjesta u Zastupničkom domu i Senatu biti popunjena. Demokrati će u kampanji isticati probleme sve slabijeg gospodarstva. Stoga će ? kako predvidjaju politički analitičari ? oporbeni demokrati nastaviti podržavati predsjednikov rat protiv terorizma, ali će se medjustranačke razlike glede domaćih pitanja, vjerojatno, sve više povećavati tijekom 2002. godine. Pregled tiska je pripremila Andrea Walsh Sa stranica Los Angeles Timesa dolazi informacija da će od ovog mjeseca američko Državno tajništvo slati digitalne slike stranih posjetitelja imigracijskim tijelima u mjestima ulaska u zemlju. Tako će, po prvi puta, imigracijski djelatnici moći biti sigurni da pred sobom imaju istu osobu s kojom su razgovarali konzularni djelatnici koji su joj izdali vizu. Uz to, razmatraju se i planovi da se putne isprave šifriraju zajedno s osobnim podatcima, koji mogu biti očitani elektronički. New York Times posvećuje velik članak stavovima nekoliko uglednih gospodarskih stručnjaka u raspravi o oporavku američke gospodarske recesije. Kako piše Times, mišljenja stručnjaka sukladna su samo u jednoj, dobroj vijesti - recesija će svršiti ove godine! Doduše, stručnjaci se ne slažu oko načina izlaska iz recesije - hoće li on biti brz, grafički nalik slovu V! - ili usporen, s dužim razdobljem stagnacije, - poput, grafički gledano razvučenog slova U. Vrijedi se prisjetiti zlatnog vrhunca američke gospodarske ekspanzije iz devedesetih, piše Times. U posljednjem tromjesečju 1999. godine, brutto nacionalni proizvod Sjedinjenih Država rastao je po stopi od 8.3 posto. Što se profita tiče, u tom je tromjesečju relativno vrlo tradicionalan i umjeren pokazatelj Standard and poor five hundred ostvario rast profita od 22 posto! A, kad već slušamo preporuke gospodarskih gurua, što savjetuju ulagačima? Kratko i jasno - izbjegavati ulaganja u tehnološki i financijski sektor! (VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 2. I. 2002. Pregled tiska "Promjene koje je uvođenje zajedničke valute donijelo u svakodnevnom životu stanovnika dvanaest zemalja Europske unije koje su prihvatile euro zauzimaju daleko najveći prostor na stranicama jutrošnjeg tiska. Svi listovi na naslovnim stranicama pišu o novoj mirovnoj misiji britanskog premijera Tonyja Blaira koji će u idućih nekoliko dana posjetiti Indiju i Pakistan. 'The Guardian' ističe da je turneja premijera Blaira, po svemu sudeći, sastavni dio šire akcije međunarodne zajednice čiji je cilj da se dvije zemlje uvjere da ublaže napetosti koje prijete izazivanjem njihovog četvrtog međusobnog rata. Kao što je to bio slučaj u nedavnim misijama na Bliskom istoku i u južnoj Aziji, premijer Blair blisko surađuje s američkim predsjednikom Bushom koji održava redovne kontakte s Delhijem i Islamabadom, čitamo u 'The Guardianu'. 'The Daily Telegraph' piše da će Tony Blair osobno pozvati dvije strane da pokažu suzdržanost, te da će u pokušaju da smanji tenzije iskoristiti iskustvo stečeno u rješavanju problema u Sjevernoj Irskoj. Izvori iz vlade u Londonu naglašavaju da britanski premijer ne nosi, kako navode, instant rješenje za krizu između Indije i Pakistana, ali njegov posjet, primjećuje 'The Daily Telegraph', predstavljat će najznačajniju intervenciju nekog Zapadnog lidera od samoubilačkog napada na indijski parlament, prije gotovo tri tjedna. Dopisnik 'The Daily Telegrapha' iz Kabula izvještava da u taj grad danas stižu vojni dužnosnici iz dvanaest zemalja koji će pripremiti teren za raspoređivanje višenacionalnih snaga sigurnosti. Istovremeno, kombinirane afganistansko-američke snage jučer su stegnule obruč oko talibanskog lidera mule Omara iako je Pentagon, napominje list, na svaki mogući način pokušavao tu operaciju zadržati u tajnosti. 'The Timesov' vojni komentator osvrće se na takozvano precizno oružje koje Sjedinjene Države koriste u bombardiranju Afganistana i primjećuje da je u američkim zračnim udarima u proteklih 87 dana, prema nekim procjenama, život izgubilo dvostruko više civila nego u 78 dana NATO-ovog bombardiranja Jugoslavije. Unatoč poboljšanjima izvršenima na projektilima s preciznim navođenjem, kako bi se izbjegla takozvana kolateralna šteta, broj ubijenih civila stalno raste. Prema konzervativnim procjenama u Afganistanu je ubijeno 1000 civila, iako bi, naglašava 'The Timesov' novinar, ta brojka u stvarnosti mogla biti mnogo veća i u prilog toj tezi navodi rezultat neslužbenog izvještaja jednog američkog akademika prema kojem je u bombardiranju Afganistana život izgubilo gotovo 4000 civila. 'The Independent' u uredničkom komentaru upozorava da bi Amerika vrlo lako mogla uništiti sve što je do sada postigla u Afganistanu. Unatoč lijepim riječima predsjednika Busha da se Sjedinjene Države pripremaju za dugi ostanak, afganistanska drama pada na političkom dnevnom redu, kako kaže autor uvodnika, brzinom koja izaziva depresiju. Iako je politička obnova manje uzbudljiva od bacanja bombi, pokušaji da se tijekom idućih godinu dana osigura okvir za veću stabilnost važniji su nego ikada. A do toga će doći samo ako vlade stalno budu imale na pameti veliku viziju koja je potaknula formiranje koalicije i pokretanje rata protiv terorizma nakon zastrašujućih događaja od 11. rujna, smatra autor redakcijskog komentara u 'The Independentu'". (BBC) FRANCUSKA LES ECHOS 2.I.2002. Stigla je jedinstvena europska valuta! "Trideset godina nakon Wernerova izvješća, dvadeset dvije godine nakon stvaranja europskog monetarnog sustava, deset godina nakon ugovora iz Maastrichta, euro je napokon ugledao svjetlo dana. Euro više nije san kojim se zanosio Viktor Hugo nakon 1855., niti je utopija koju je stoljeće kasnije objavio Jean Monnet, već zvonka i šušketava stvarnost. Opipljiva stvar, drag predmet i - zašto ne? - utjelovljenje stanovite zamisli o Europi. Euro je kruna gospodarske integracije koja je počela s Ceca-om i Zajedničkim tržištem. On je ponajprije sjajna pobjeda nad sumnjičavcima koji su predviđali neuspjeh. Naprotiv, donio je Europi stabilnost, udaljavajući monetarne vihore, dokidajući 'konkurentne devalvacije' i oslobađajući je skrbništva njemačke marke. Uostalom, nikada nećemo dovoljno pohvaliti napor koji su uložili Nijemci dragovoljno se odrekavši simbola oporavka njihove zemlje nakon rata. (...) Pošto su nestale fizičke i monetarne granice, Europa je jedinstvenija, solidarnija i pristupačnija. Ali i jača. Premda još nema gospodarsku vladu koja bi bila kadra podupirati rast i zapošljavanje, usklađivati porezne politike, promicati velike programe, napose u infrastrukturi, preusmjeravati zajedničke troškove prema istraživanju, školstvu i kulturi. Euro djeluje kao federalni katalizator, jer monetarna unija pridonosi političkoj. Uostalom, nova Konvencija koja je zadužena za pripremu europskog Ustava, osnovat će se nekoliko dana nakon konačnog uvođenja jedinstvenog novca. Ali, ne treba čekati rezultate te Konvencije - kolikogod bili važni - da bi se nastavila izgradnja Europe. Euro nije cilj. Naprotiv. On najavljuje moćnu Europu. On je čimbenik preustroja međunarodnog monetarnog sustava. On je drugi monetarni pol u svijetu koji snažno privlači Balkan, kao i srednju i zapadnu Afriku. A proširenje Unije dodatno će povećati područje njegove primjene. Eurozona već prednjači pred SAD-om na gospodarskom polju. Europska će valuta u budućnosti biti pričuvna valuta koja će biti ravnopravna s dolarom. Pošto je postala čimbenik na međunarodnoj pozornici, Europska unija treba odlučno pokazati svoje ambicije, zastupati svoje vrijednosti i preuzeti odgovornost, kao što je učinila jučer na Kosovu, a danas u Makedoniji. (...) No treba ipak priznati da je, u nedostatku vlastite dinamike, Unija zadnjih godina više napredovala pod utjecajem vanjskih događaja. Tako je kriza kravljeg ludila ubrzala uvođenje nadzora nad namirnicama na europskoj razini, a atentati od 11.IX. ojačali su pravosudnu i policijsku suradnju. Nakon opetovanih sukoba na Balkanu Europljani su - sramežljivo - počeli graditi jedinstvenu vanjsku i sigurnosnu politiku. Razvijajući zamisao o europskom korpusu koju su prvi iznijeli Francois Mitterrand i Helmut Kohl, Francuzi i Britanci su u prosincu 1998. u Saint-Malou pokrenuli program zajedničke obrane. Treba ići dalje, brže. Kao što je učinila na monetarnom polju, Europa mora brzo pronaći način da djeluje vojno, to više što su Sjedinjene Države, provodeći sve veći unilateralizam, gurnule NATO u drugi plan, kao što je pokazao rat u Afganistanu. Ne čekajmo da nam Amerikanci velikodušno daju stanovitu stratešku neovisnost. Unija treba ubrzano razvijati programe obrane koji će joj omogućiti da provodi operacije u inozemstvu, kao što je sustav Galileo za satelitsku navigaciju i lociranje, ili transportni zrakoplovi A-400M koji će biti kadri da prevezu 60 tisuća pripadnika snaga za brzo djelovanje koje će biti aktivne od 2003. Europska unija je s eurom dobila instrument federalnog suvereniteta. Neka nastavi tim putem. Euro je stigao. Na Europi je da ponovno krene!", piše Francois Loncle, predsjednik Odbora Narodne skupštine za vanjsku politiku. LE MONDE 2.I.2002. Novi američki unilateralizam "U Tampi, raju za 'snowbirdse', planinske ptice koje svake godine bježe iz sjevernoameričke zime na sunčanu Floridu, od listopada 2001. održava se drukčija predstava koja puno govori o tome kako su Sjedinjene Države same vodile rat od 11.IX. Tu je ratno operativno središte, u glavnom stožeru Središnjeg zapovjedništva - za povjerljive prijatelje CentCom - pod palicom generala Tommyja Franksa, zapovjednika za američke vojne pothvate od Afrike do srednje Azije. Ispred zgrade CentComa je 'tabor koalicije', gdje rade vojne momčadi za vezu svih zemalja članica koalicije. Tim stranim izaslanstvima zabranjen je pristup u područje Central Command Centera; jedini koji mogu ući u svetinju nad svetinjama jesu britanski vojnici. Lako možemo zamisliti kako se osjećaju saveznički vojnici koji imaju drugorazrednu ulogu, koji su 12.IX., kada se NATO pozvao na članak 5 Sjevernoatlantskog pakta, mislili da moraju priteći u pomoć velikom bratu preko Atlantika koji je sramno napadnut nepuna dvadeset četiri sata ranije. Kao što možemo zamisliti razočaranje diplomata i političkih promatrača koji su u ponašanju američke uprave nakon atentata 11.IX. vidjeli neizbježiv i spasonosni povratak Washingtona multilateralizmu koji su njegovi partneri tako žarko željeli. Taj američki povratak multilateralizmu jedan je od mitova 11.IX., kao što to u ovom času, kada se poluga vage vraća unatrag, postaje zamisao o osvetničkom i isključivom unilateralizmu Bushove uprave koja je prirodno sklona zanemarivanju ostatka svijeta i u toj nastranosti snažno potaknuta nedavnim vojnim uspjesima na afganistanskoj bojišnici. SAD se zapravo okreće novom obliku unilateralizma, pragmatičnom, praktičnom unilateralizmu a la carte. U ime tog unilateralizma djeluje sam kada misli da će tako biti uspješniji - to vrijedi za vojne pothvate u Afganistanu - ali ni ne oklijeva da pozove partnere, već prema njihovoj sposobnosti i utjecaju: tako je s diplomatskim mjerama, zadaćama za očuvanje mira i redarstvenom suradnjom, koja je glavni čimbenik borbe protiv terorizma. Multilateralizam koji se tada provodio više sliči na skup bilateralnih inicijativa, čija snaga ovisi o kakvoći odnosa s dotičnim zemljama. Ruski politolog Vjačeslav Nikonov nazvao je taj pristup 'multilateralnim unilateralizmom', dok je David Malone, predsjednik Međunarodne akademije za mir iz New Yorka, prošlog mjeseca u 'International Herald Tribuneu' govorio o 'pametnom unilateralizmu, kao što je i istoimeno oružje'. Istina, neke su pojave nakon 11.IX. pružile nadu u novi multilateralizam, bez posredovanja NATO-a i UN-ova Vijeća sigurnosti, gdje su američki dugovi odjednom riješeni. I sam je bivši predsjednik George Bush rekao da bi razmjeri napada na SAD 'trebali u nekim sredinama dokinuti mišljenje prema kojemu se Amerika može sama boriti protiv terorizma, ili bilo čega drugog'. U istom su pravcu išli i napori državnog tajnika Colina Powella na stvaranju međunarodne koalicije koja će biti kadra podupirati SAD, u času kada su se mnogi plašili brzoplete i nepromišljene osvete. (...) Francusko Središte za Sjedinjene Države (CFE) pri Francuskom institutu za međunarodna istraživanja (IFRI) nedavno je pozvalo u Pariz brojne američke i francuske stručnjake na dvodnevnu raspru o Americi prije i poslije 11.IX; primijećeno je da su američki sudionici u raspri, neovisno o njihovoj političkoj pripadnosti, odbacili manihejski pristup raspri o multilateralizmu/unilateralizmu. Tako se Kim Holmes iz konzervativnog Heritage Foundationa protivi starom klišeju prema kojemu je 'multilateralizam dobar, a unilateralizam loš: kada Europska unija jednostrano brani svoja gospodarska stajališta, ističe, nitko nema nikakvih prigovora. A SAD, kao svjetska supersila, ima odgovornost kakvu nemaju druge zemlje, što znači da ima i veći manevarski prostor. Strobe Talbott, drugi čovjek u Clintonovu State Departmentu, također se poziva na višeslojnost problema i ističe da sve američke vlade, demokratske i republikanske, istodobno primjenjuju oba pristupa: drži da se 'pitanje ne postavlja u smislu samo jedno ili samo drugo'. A rat na Kosovu bio je 'odveć multilateralan'. (...) Pitanje je to važnije, što se Bushova vlada nakon Afganistana okreće k sljedećim možebitnim ciljevima, uz jaku potporu američke javnosti; prema istraživanju ABC-a/Washington Posta provedenom prošlog tjedna, među Amerikancima više nego svaki treći ispitanik odobrava otvaranje drugih bojišnica u ratu protiv terorizma. Rijetki optimisti, među kojima i Philip Gordon, direktor Središta za SAD i Francusku u Brookings Institutionu, odbacuju mišljenje da bi NATO ubuduće mogao biti 'nekoristan' i, naprotiv, u sadašnjem obratu događaja vide prigodu za preobrazbu i oživljavanje saveza 'čija je budućnost bila nesigurna do 11.IX'. Drugi, poput Francoisa Heisbourga iz Zaklade za strateška istraživanja, žale se na podjelu rada, po kojoj Amerikancima pripada zadaća da ratuju u Tora Bori, a Europljanima da 'pomažu staricama u Prištini da prijeđu cestu'. Amerikanci imaju spreman odgovor na takve kritike: nakon velikog smanjenja vojnog proračuna 1980-ih, Europa je sama stvorila jaz koji ju dijeli od SAD-a kada je riječ o obrambenim snagama, napose tehnološkim", piše Sylvie Kauffmann. Argentinski gospodarski užas "Zadnjih se tjedana u Buenos Airesu prepričava slikovita šala: bivšeg predsjednika Fernanda de la Ruu nazivaju Louis XXXII, jer je dvostruko gluplji od Louisa XVI. Revolucionarno ozračje vlada u najeuropskijem gradu Latinske Amerike. Umorni Argentinci pokazuju svoj gnjev i nakon bratoubilačkog rata počinju napadati najvećeg neprijatelja: nečasnu političku klasu i nemoralan međunarodni financijski sustav. Argentinu su još nedavno nazivali najposlušnijom učenicom MMF-a. Izrazito neoliberalne gospodarske politike provodili su svi politički čelnici... Svaki su argentinski državni udar politički i financijski snažno podupirale američke vlasti (kako republikanci, tako i demokrati). Sam se bivši ministar, kao i svi gospodarstvenici u njegovoj momčadi, školovao na najuglednijim sveučilištima na obali i u Sjedinjenim Državama. Njihova taština i potpuna uvjerenost da pripadaju eliti koja posjeduje objektivno dobra gospodarska i politička rješenja, do kraja ih je zaslijepila. Dva dana prije ostavke njihova svemoćnog šefa, 'Cavallo boys' su govorili o pobuni kao o manjim pojedinačnim izgredima koje su instrumentalizirali 'zurditosi' (pogrdni naziv za ljevičare u Argentini). Nekoliko godina ranije, isti ideolozi divljeg liberalizma pripremili su privatizaciju državnih poduzeća i služba (od naftnih do željeznice, preko zdravstva i školstva). Uz populista Carlosa Menema, isti su nam ideolozi prikazivali Argentinu kao uzor globalizacije i prethodnicu dalekog Zapada. Argentinom se, dakako, desetljećima loše vladalo, ali je smjena fašista i konzervativaca (populista i monetarista) uvijek uživala potporu najmoćnijih sektora na Zapadu. Argentinci su očito krivi što nemaju upravu i što se nisu kadri politički organizirati. Ipak, time se samo djelomično može opravdati sadašnje rasulo. Kriza bi u Argentini izbila i uz sposobniju vlast i uz produktivniji narod. Uništenje zemlje koje je puno obećavala, agonija jednog od najdinamičnijih naroda rezultat je međunarodne politike koja možda nije bila planirana, ali je barem bila dovoljno bezočna da joj čovjek bude najmanja briga. Čudna je to sloboda prepustiti najsiromašnije narode njihovoj sudbini, a štititi najbogatije: Argentina ne može izvoziti, ne zbog loše kvalitete svojih proizvoda (za kojima su nekoć žudjeli u čitavom svijetu), već zbog protekcionizma SAD-a i zajedničke agrarne politike Europske unije. Sve što nam je MMF branio da činimo u našem gospodarstvu, zdušno je dopuštao SAD-u nakon 11.IX.2001: zaštita vlastite industrije, subvencioniranje gospodarstva, nazdor nad financijskim tokovima, monetarna fluktuacija, itd. Kakva je naša sloboda? Sloboda kokoši u (argentinskom) kokošinjcu u koji je upao vuk! Kako da odlučno ne osudimo komentare Georgea W. Busha kada kaže da je Argentina prijateljska susjedna zemlja i procjene Kennetha Rogoffa, gospodarskog savjetnika MMF-a koji odgovornost za krizu prebacuje na Argentince. U tom kontekstu, burzovne su vrijednosti porasle, unatoč mrtvima na ulicama Buenos Airesa i bolnicama koje su prepune onih što traže savjet psihijatra. Gospodarski užas poprima u Argentini razmjere kakve su i najveći pesimisti među analitičarima teško mogli predvidjeti. Čak su i najmiroljubiviji ljudi danas gurnuti u nasilje u zemlji u kojoj je raspad društva tek počeo", piše Daniel Borrillo, predavač prava na sveučilištu Pariz X i istraživač u Skupini za raščlambu državnih politika (GAP) u Državnom središtu za znanstvena istraživanja. Argentinac je, živi u Francuskoj od 1987. SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2. 1. 2002. Dame i gospodo- euro! "Od utorka, iste kovanice i papirnate novčanice mogu se koristiti za kupnju šalice kave i novina u Amsterdamu, Lisabonu, Helsinkiju, Napulju, Dublinu i Dresdenu. Franak, marka, lira i druge valute nestaju, pobijeđene eurom. Do sada se nije dogodilo ništa slično ovoj promjeni. Novi euri u vrijednosti od oko 600 milijardi dolara ulaze u opticaj od jugozapadnog kutka Portugala, gdje se Atlantik spaja s Mediteranom, do najsjevernije finske tundre. U slijedeća dva mjeseca euro će zamijeniti tradicionalne valute koje je koristilo 300 milijuna ljudi u 12 zemalja. E- dan, kako su ga nazivali planeri, predstavljao je više od logističkog izazova koji oduzima dah i financijskog kamena temeljca za Europu. Radi se i o danu od velikog političkog značaja. Kako su euri u opticaju, proces europske integracije, za kojeg se prvi zalagao još prije pola stoljeća francuski vizionar i državnik, Jean Monnet, dobiva svoj najmoćniji i najopipljiviji simbol. Euro je virtualna valuta još od 1999. godine. Tada je, naime, 12 zemalja članica EU-a kontrolu nad njihovom monetarnom politikom prepustilo Europskoj središnjoj banci (...) i euro učinilo službenom valutom za sve međubankovne transakcije. Euro se pokazao uspješnim, iako nije ispunio prenapuhana očekivanja koja su predviđala kako će odmah početi konkurirati dolaru kao globalna valuta. (Njegova vrijednost u odnosu na dolar od 1999. godine pala je za 24 posto.) U Velikoj Britaniji, Danskoj i Švedskoj, tri zemlje članice EU-a koje se još nisu složile uvesti euro, prevladavajuće mišljenje među stručnjacima je to da se jednog dana ipak neizbježno moraju priključiti monetarnoj uniji. Cijena poslovanja diljem EU-a, teoretski jedinstvenom tržištu i prije no što je uvedena jedinstvena valuta, uvelike je pala. Euro je olakšao spajanje europskih tvrtki i povećavanje kapitala(...). Fiskalna disciplina od mnogih je zemalja- članica zahtijevala da, prije no što im se dopusti da se pridruže europskoj monetarnoj uniji, provedu bolne no nužne reforme. Rezultat je niska inflacija i izjednačavanje gospodarskih uvjeta, iako Europska središnja banka još uvijek ima problema s opravdavanjem regionalnih razlika kada određuje jednake kamate za sve zemlje. Zemlje do kraja veljače moraju ukinuti svoje marke, franke, lire i druge valute(...). Troškovi prelaska na novu valutu su veliki. Trgovine robom na malo, koje djeluju na prvim linijama promjene, bile su prisiljene pohraniti pet puta više gotovine nego što je uobičajeno, i unajmiti dodatne blagajnice zbog zbrke koja će vjerojatno vladati na blagajnama u nadolazećim danima. Službenici se moraju pobrinuti da promjena protekne bez većih problema. Nestašica gotovine ili raširena izvješća o napuhavanju cijena mogli bi potkopati novu valutu. Za razliku od zajedničkih valuta koje su u ranijim povijesnim razdobljima nudili osvajači kao Charlemagne ili trgovačke države kao Firenca u 13. stoljeću, euro će se uvelike oslanjati na samopouzdanje javnosti kada je posrijedi njegova snaga i trajnost. Svi razlozi govore u prilog tome da će euro ostati u prometu", stoji u uvodniku "The New York Times" a prenosi list. Činjenica jest da je Europska Unija ujedinjena "'EU je podijeljena' bio je naslov jednog članka objavljenog u vašem listu, 17. prosinca, nad tekstom o vanjskoj politici EU-a. Ne dijelim to mišljenje. Ono, naime, krivo procjenjuje potencijal zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) Europske Unije. Ne priznaje ono što je EU već do sada postigla. Objasnit ću svoje stajalište. Da, EU čine neovisne zemlje. I ta činjenica je posljedično povezana s ZVSP-om. Napokon, vanjska politika je u središtu značenja pojma 'nacija'. Ipak, ovo ne znači da ne možemo težiti tome da postanemo 'jedan glas'. Ne glasamo se zajednički, ali usklađeno. Ne težimo jedinstvenoj politici, ali imamo zajedničku politiku. Ponekad se ponašamo kao Europljani, nekad kao Europa. Politika svake zemlje članice pridonosi zajedničkim nastojanjima, i obrnuto. Naša ujedinjena snaga znači da djela svake pojedine zemlje imaju veću težinu. Uzmimo npr. ono što se dogodilo nakon 11. rujna. Samo nekoliko dana nakon napada: - Europska središnja banka poduzela je mjere, uključujući i smanjenje kamata, s ciljem poticanja tržišta. - EU se složio oko opsežnog i neovisnog protuterorističkog plana, uključujući i zajednički zakonodavni okvir koji se tiče definicija terorizma i europskih naloga za uhićenje koji zamjenjuju nacionalne procedure izručenja. Složili smo se i oko novog zakonodavstva kako bi se iskorijenili izvori financiranja terorizma. -Zajedno s Javierom Solanom, visokim predstavnikom ZVSP-a, i s belgijskim predsjedništvom, otputovao sam prvo u Washington a zatim u Pakistan, Iran, Saudijsku Arabiju, Egipat i Siriju. Predložili smo niz mjera koje su i primijenjene u roku od par dana, uključujući i trgovinski sporazum s važnim posljedicama za pakistansku industriju tekstila i nove programe pomoći iz inozemstva. -EU je udvostručio svoja već znatna nastojanja u i oko Afganistana. - Odlučili smo poslati svoje mirotvorce u Afganistan kako bismo nadgledali provođenje rekonstrukcije u kojoj će EU biti jedan od ključnih faktora u godinama koje su pred nama. Samo nekoliko dana nakon prestanka borbi, poslali smo svoje ljude na teren u Kabul. - Predložili smo provođenje važnih mjera na srodnim područjima kao što su sigurnost u zračnim lukama i zrakoplovima. Koordinirana reakcija EU-a, ukratko, bila je svjedočanstvo napretka ZVSP-a od Zaljevskog rata. Pa ipak su komentatori obično usredotočeni na područja u kojima su zemlje članice EU-a djelovale pojedinačno, umjesto da je EU djelovao kao Unija. Ovo se posebice odnosi na vojni sukob. Tu, istina, naše zemlje članice djeluju velikim dijelom individualno, pružajući tako podršku američkim nastojanjima. EU je počeo graditi svoju vojnu silu: gradimo snage za brzo djelovanje i nadamo se uskoro biti spremni obavljati određene mirotvorne i operacije kontroliranja kriznih situacija, kao i humanitarne misije koje uključuju vojnike. No još uvijek smo na početku, i dok će zemlje članice EU-a doprinositi sili koju će predvoditi Velika Britanija u Afganistanu pod pokroviteljstvom UN-a, ovo ipak ne bi trebalo smatrati operacijom EU-a. Vanjska i sigurnosna politika EU-a opisuje se kao politika 'bez praktičnog sadržaja'. No pogledajte što činimo na Balkanu, gdje EU pruža ne samo politički kontekst za povratak u normalu nego je preuzeo i lavlji udio u nastojanjima rekonstrukcije. Europa je osigurala i desetke tisuća vojnika koji tamo borave. Ili, uzmimo npr. širenje EU-a i doprinos tog širenja miru i stabilnosti u Srednjoj Europi. Ne poričem da neki nestrpljivi Europljani koji žele da EU postane jedina 'svjetska sila' smatraju kako se sve odvija presporo. Mnogi možda misle, kao što to mislim i ja, da se radi o zastarjelom konceptu, (...) no EU je sve značajniji akter. A naše iskustvo multilateralne suradnje među neovisnim zemljama veoma je relevantno u svijetu koji nastoji zauzdati strasti pojedinih država i usmjeriti ih prema zajedničkom cilju", piše Chris Patten, europski povjerenik za vanjsku politiku. Represivni saveznici "U Narodnoj Republici Kini, jednoj od novih saveznika Amerike u ratu protiv terorizma, sudac je nedavno osudio Wanga Jinba na četiri godine zatvora. Wang, koji ima 29 godina, osuđen je krivim za 'subverziju' nakon što je navodno e- mailom svojim poznanicima poslao članke koji su kritizirali kinesku komunističku vladu. Wang je, izgleda, bio zainteresiran za promicanje stava kako kineski studenti koje je njihova vlada pobila na trgu Tiananmen, 1989. godine, nisu bili izdajice nego časni borci za demokraciju. Kažemo 'izgleda' jer do Wanga ne možemo doći a njegovo je suđenje, kao i većina kineskih suđenja borcima za demokraciju, provedeno iza zatvorenih vrata. Kakve veze sve ovo ima s borbom protiv terorizma? Indirektno, velike. Od 11. rujna, SAD je zasnovao nova partnerstva s brojnim sumnjivim režimima koji tvrde kako dijele američki interes u borbi protiv islamskog terorizma. Neki od tih režima, posebice u Kini i Uzbekistanu, žele da se njihovi ratovi protiv muslimanskih fundamentalista prihvate kao ravnopravni onome koji vodi Amerika. Ruska demokratski izabrana vlada slično želi da njena bitka protiv čečenskih separatista bude blagoslovljena kao još jedna fronta u američkoj kampanji protiv Osame bin Ladena. Teško je procijeniti te tvrdnje. Postoje vjerodostojna izvješća o tome da su čečenskim borcima pomagali Arapi i drugi stranci koje je obučavao ili koji su bili u vezi s Osamom bin Ladenom; da su neki separatisti u zapadnoj Kini koristili terorističke taktike kao što su ubojstva ili podmetanje bombi pod automobile; da neki borci u Uzbekistanu nastoje zamijeniti postojeću svjetovnu autokraciju jednako okrutnom islamskom diktaturom. Pa ipak znamo i to da se mnogi muslimani u Kini hapse zbog toga što mirno izražavaju želju za više vjerskih sloboda; da Uzbeke običavaju mučiti zbog toga što se mole u krivoj džamiji; i da se većina Čečena bori ne za šerijat ili islamski zakon nego za nacionalnu autonomiju i iz bijesa zbog toga što su ruski vojnici i bombe poharali njihov teritorij. Da bilo koja od ovih zemalja ima slobodan i aktivan tisak koji ispituje i procjenjuje službenu verziju realnosti, stranci bi se možda osjećali ugodnije kada prihvaćaju tu verziju. No- a tu se vraćamo Wangu- istina je suprotna. U Uzbekistanu i Kini ljudi rutinski odlaze u zatvor zbog toga što pišu ili govore istinu. Wang je jedan od mnogih. Rusija ima veću slobodu izražavanja, no kampanja predsjednika Vladimira Putina protiv neovisnih medija ograničila je pouzdana izvješća iz Čečenije. Vlade svih triju zemalja tvrde kako su svi slobodni da sumnjaju u njihovu verziju realnosti dok istovremeno vode svoje represivne kampanje. No njihova nevoljkost da otvore te kampanje neovisnim medijima automatski ide na štetu njihovim tvrdnjama", stoji u uvodniku "The Washington Post"-a a prenosi list. NJEMAČKA BERLINER ZEITUNG 2. I. 2002. Poslije rata - u krizu "Treba naučiti nadati se: uopće nije jednostavno početkom 2002. uzeti k srcu tu rečenicu filozofa Ernsta Blocha. Čemu se trebamo nadati? Miru u svijetu općenito, osobito u Afganistanu? Nadati se da nije pobijeđeno tek nekoliko fanatičnih mula u Kabulu nego i međunarodni terorizam? Nadati se da 11. rujan neće naposljetku ostaviti više doli strašnu uspomenu? Da rat neće izazvati krizu svjetskog gospodarstva koja će ionako već sve skromne prognoze rasta i radnih mjesta učiniti bezvrijednim papirom? Graniči s naivnošću imati takve nade na početku ove godine. Svjetsko političko i svjetsko gospodarsko stanje govore protiv toga. Najprije političko stanje: uzroci terorizma i fanatizma imaju korijene na Bliskom istoku. Tamo Izrael i arapski svijet žive u otvorenom neprijateljstvu, u najboljem slučaju mogu se privremeno sporazumjeti o krhkom primirju. Sharon i Arafat nisu sposobni za mir. Spirala nasilja, niz samoubilačkih napada u Izraelu i akcije odmazde u palestinskim autonomnim područjima vrti se i dalje. A islamski fundamentalizam svoju će borbu i u buduće pronositi po cijelom svijetu, ponajprije po središtima zapadne civilizacije. Kako bi 2002. u tim okolnostima mogla postati godina mira? Uz to i gospodarsko stanje: Amerika poslije desetljeća buma pada u recesiju. Teroristički napad na World Trade Center u New Yorku nije doduše izazvao tu krizu, ali ju je znatno zaoštrio. Azija, drugi od tri velika gospodarska bloka, već odavno traži put povratka u rast i uzlet - do sada bez velikog uspjeha. A Europa, Njemačka na prvom mjestu, nezadrživo ulazi u vrtlog svjetske recesije. Proroci konjunkture predviđaju za 2002. godinu manje od jedan posto rasta. To znači: više nazaposlenih umjesto veće zaposlenosti. Dakle, nema nade - nigdje? Ipak, pod pretpostavkom da smo spremni učiti nadati se malim koracima. Ipak je vojna operacija Amerikanaca u Afganistanu gotovo svršila. Njemački vojnici idućih će dana stići u Kabul - ali ne kao borbena postrojba kako se najavljivalo još prije nekoliko tjedana, nego kao pomagač u izgradnji zemlje, kao jamac sigurnosti i reda. I ta je misija puna opasnosti, ali ako dobro prođe - a tomu se možemo nadati - u Afganistanu se može dogoditi sličan razvitak kao na Balkanu: u Bosni, na Kosovu, u Makedoniji ljudi različitog porijekla, pripadnosti i vjere još ni danas ne žive mirno i u dobrim susjedskim odnosima. Ali vojna intervencija međunarodne zajednice dokončala je ubijanja i progone. Politika i diplomacija opet imaju priliku. To je puno više nego ništa. Ako se uspije barem zadržati kontrolu nad akutnim kriznim žarištima svjetske politike, ako se osim toga uspije spriječiti eskalaciju sukoba između zavađenih atomskih sila Indije i Pakistana, tada na međunarodnim financijskim tržištima i u globalnom gospodarstvu opet može nastati povjerenje. A povjerenje u budućnost pretpostavka je za novi uzlet. Uzlet koji ipak može proizići samo iz Amerike. Samo Amerika ima snage stvoriti obrat - Europa je za to jednako malo kadra kao i Azija. Upravo za Europljane ta spoznaja nije baš laskava, ali nalaže ju poštenje: Amerika nije samo politički i vojno jedina preostala supersila, nego i gospodarski bez Amerike ništa ne ide. Gotovo se čini da su Amerikanci već prevladali šok terora dok Europa još uvijek djeluje kao da je paralizirana. Euro, zapravo zamišljen kao simbol nove europske samouvjerenosti, za sada ništa to ne mijenja. Puno skepse, malo pouzdanja: nema povoda za euforične poglede u 2002. Treba se bojati da će to opet biti ratna i krizna godina. Ipak ostaje nada da će to biti poslijeratna godina", drži novinar lista Uwe Vorkoetter. AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 3. I. 2002. Novac bez države "Među prava careva, kraljeva i drugih knezova pripadala je i povlastica vlastitog novca. Samo su oni smjeli kovati novac i puštati ga u optjecaj. Lik vladara na kovanicama nije bio samo znak njihove moći nego istodobno i zalog da vladar jamči da će njegov novac donijeti i protuvrijednost. Euro prekida tu tradiciju staru tisuće godina. Još nikada u povijesti nije postojala valuta iza koje nije stajao autoritet teritorijalne sile ili nacionalne države. Euro je prvi novac bez države. Po tomu se može mjeriti odvažnost eksperimenta. I istodobno izvesti zaključak da sa zajedničkom valutom još ni izdaleka nije postignuta zajednička Europa. Kad prođu znatiželja i oduševljenje za sjajne kovanice i šarene novčanice, ponovno će nas ponijeti svakodnevica. Tada će se pokazati da Europska središnja banka ne može sama osiguravati stabilnost nove valute. I ministri financija moraju ići naprijed istim korakom. Proračunska disciplina dobila je zapovijed za pokret. Euro je prijevremeno rješenje za buduću Europu", zaključuje komentator lista Erwin Zankel. APA 2. I. 2002. Petritsch vidi Bosnu i Hercegovinu na 'putu u Europu' "'Bosna i Hercegovina na putu je da postane normalna zemlja', izjavio je međunarodni dužnosnik za Bosnu Wolfgang Petritsch u svojoj novogodišnjoj poruci. U protekloj je godini zemlja ostvarenjem važnih reforma 'poravnala put prema Europi'. Austrijski diplomat očekuje početkom nove godine i prijam Bosne i Hercegovine u Vijeće Europe kao 'prvi korak integracije u europsku obitelj'. Za jesen planirani izbori trebali bi pridonijeti konsolidaciji demokratskih snaga, navodi Petritscheve riječi list 'Dnevni avaz' od srijede. Za daljnje korake u smjeru Europe trebalo bi ipak provesti još neke reforme. Bosna će biti kadra potpisati s EU-om Stabilizacijski i pridružbeni sporazum tek kad žurno usvoji potrebne zakone. Taj bi sporazum osigurao bolje trgovačke odnose, financijske potpore i gospodarske suradnje. Pojačana ulaganja u Bosnu i Hercegovinu 'šire bi otvorila vrata u Europu', drži Petritsch. Austrijski diplomat pokazao je zadovoljstvo zbog napretka protekle godine. Tako je došlo do uže suradnje između Bosne i Hercegovine i njezinih susjeda Jugoslavije i Hrvatske. No ponajprije je 'UN-ovom sudu u Haagu izručen onaj čovjek (bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević) koji je pokrenuo divlju zvijer nacionalizma', naglasio je Petritsch. Petritsch je ocijenio da osobito raduje povratak tisuća izbjeglica njihovim domovima iz kojih su protjerani tijekom rata (1992.- 1995.). Pozitivne su i političke promjene. Bosna i Hercegovina sada ima političko vodstvo koje je spremno snositi odgovornost za budućnost države umjesto da obnavlja nacionalističke slogane. Kao 'najveći ispit' u novoj godini Petritsch je ocijenio potpuno ostvarenje ravnopravnosti triju naroda Bosne (Bošnjake, Srbe , Hrvate). Za svaku promjenu ustava u oba entiteta (bošnjačko- hrvatska federacija i bosanska srpska republika) bit će potreban konsenzus, jednako kao i 'iskreni i demokratski kompromis među bosanskim političarima'. To je od presudnog značenja za multietničku zemlju 'koja će se uvijek oslanjati na načelo diobe vlasti i demokratskog kompromisa'."