LONDON, 14. prosinca (Hina/dpa) - Na kraju filmskog ciklusa veličanstvene Tolkienove trilogije postavlja se pitanje jesu li dame Prstenova mogle biti prisutnije, piše list Guardian ovih dana.
LONDON, 14. prosinca (Hina/dpa) - Na kraju filmskog ciklusa
veličanstvene Tolkienove trilogije postavlja se pitanje jesu li
dame Prstenova mogle biti prisutnije, piše list Guardian ovih dana.
#L#
"Tolkienove žene" jedan je od naslova koji se uvijek javljaju na
listama mogućih "najkraćih knjiga na svijetu".
Od samog objavljivanja "Prstenova", Tolkiena se osuđivalo za
promoviranje nepopularnih ideja - rasizma, fašizma i snobovštine -
no srednjovjekovni odnos prema ženama najčešći je prigovor
modernih kritičara.
Kroz tisuću stranica javlja se samo jedna važnija žena, Eowyn, ako
se "ženom" smatraju ljudski likovi, odnosno "rasa čovjeka".
Postoje drugi ženski likovi, iako su jedino važne dvije vile i jedna
golema paučica. Kad je 2001. u kina izašao prvi film, "Prstenova
družina", primijećeno je da, iako su dvije vile bile najveća imena
među glumicama - Liv Tyler i Kate Blanchett, njihovo je
pojavljivanje i važnost za priču bilo neznatno, iako je Jackson
njihove uloge dosta "popunio".
Bilo bi neukusno Tolkienu prigovarati zbog nedostatka psihološke
karakterizacije likova, no s aspekta filma još je problematičniji
nedostatak seksa u knjizi.
Njega nema niti kod Jane Austen, no njezine romane pokreće erotska
napetost. "Gospodar prstenova" bavi se samo smionošću, moralom,
fizičkom hrabrošću i prijateljstvom ratnika, koji su u potrazi za
nesebičnim ciljem pobjede nad zlom.
Dvije muško-ženske veze, između Aragorna i Arwen, te Faramira i
Eowyn, služe samo kao prilika za likove da iskažu svoje vrline
čistoće i odricanja, a ne ljubavnu čežnju.
Stvar je u tome što to zapravo nije važno. "Gospodar prstenova"
ostaje bestseler 20. stoljeća i favorit za nagradu BBC-ja "Big
Read".
"Dobre priče su dobre priče, bile one o muškarcima, ženama ili
oboma", kaže Kristine Kathryn Rusch, autorica popularne serije
romana fantastike i jedna od rijetkih žena koje su osvojile uglednu
nagradu Hugo za znanstvenu fantastiku.
Obožavatelji Tolkiena i dalje raspravljaju o tome treba li
mijenjati njegove priče, a posebice ženske likove.
Znanstvena fantastika se oduvijek povezuje s muškim piscima i
čitateljima, iako se to u posljednjih 40 godina počelo mijenjati,
tvrdi Rusch.
Internetska stranica Feminist Science Fiction
(www.feministsf.org) sadrži opsežnu listu ženskih pisaca i
kritičara u ovom području, a većina komentatora slaže se da
"Gospodara prstenova" treba promatrati u svjetlu vremena u kojem je
nastao.
Jacksonovi su ženski likovi možda jednodimenzionalni, ali takvi su
i Tolkienovi, a i mnogi likovi u epskim poemama i sagama na kojima se
temelji "Gospodar prstenova" - uključujući ljude, hobite i
vilenjake.
Činjenica da najveća ljubav u priči ne uključuje žene, već se odnosi
na bratsko/roditeljsku povezanost Froda i Sama ne znači odbijanje
žena. Ona zapravo odražava vrijednost lojalnosti i poštovanja
između klasa, u Međuzemlju gdje vlada etika Sveučilišta u Oxfordu
1930-ih godina.
(Hina) pgo bnš