DEN HAAG/ZAGREB, 9. prosinca (Hina) - Britanski časnik Philip Watkins posvjedočio je u utorak pred žalbenim vijećem Haškog suda da general Tihomir Blaškić nije 1993. godine imao puni nadzor nad svim jedinicama svoje zone, kao i da su
europski promatrači došli do zaključka da bivši zapovjednik Operativne zone Središnje Bosne nije kontrolirao snage koje su počinile zločin u Ahmićima.
DEN HAAG/ZAGREB, 9. prosinca (Hina) - Britanski časnik Philip
Watkins posvjedočio je u utorak pred žalbenim vijećem Haškog suda
da general Tihomir Blaškić nije 1993. godine imao puni nadzor nad
svim jedinicama svoje zone, kao i da su europski promatrači došli do
zaključka da bivši zapovjednik Operativne zone Središnje Bosne
nije kontrolirao snage koje su počinile zločin u Ahmićima.#L#
Watkins je Blaškića, kojeg je za svoga 'promatračkog' mandata u BiH
često susretao, na raspravi o nova 73 dokaza obrane opisao kao
profesionalnog vojnika koji se "distancirao od politike" i nije
pokazivao netrpeljivost prema muslimanskoj strani.
Iz svojih kontakata sa zapovjednicima Armije BiH Watkins, koji je
1993. godine bio voditelj koordinacijskog centra Promatračke
misije Europske zajednice u Travniku, također je čuo kako su oni
pravili razliku između Blaškića s jedne strane i političkih vođa
bosanskih Hrvata s druge, čija su stajališta opisivali kao
"ekstremnija".
"Oni ga nikada nisu optuživali ni za kakve ratne zločine. S druge
strane, (bivšeg potpredsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne)
Darija Kordića često su povezivali s ratnim zločinima", rekao je
Watkins.
On je posvjedočio da su europski promatrači došli do zaključka da su
"Jokeri", jedinica vojne policije HVO-a odgovorna za zločine u
Ahmićima, bili pod Kordićevom kontrolom, kao i da je Kordić bio
nadređen Blaškiću te mu je mogao naređivati.
Sugestiju tužiteljstva da su Blaškić i Kordić bili "lice i naličje
iste kovanice" Watkins je odbacio kao pogrešno tumačenje njihova
odnosa.
Watkins je kazao je kako je bivši zapovjednik Operativne zone "na
papiru" bio zapovjednik svih podređenih postrojbi u svojoj zoni,
ali u praksi, zbog izoliranosti te drugih okolnosti, nije imao
stvarnu kontrolu nad svim zapovjednicima.
Zbog izoliranosti dijelova Operativne zone i otežane komunikacije
Blaškića s podređenima pojavile su se "individualne vođe" u
pojednim džepovima, koji su svoju moć, među ostalim, gradili i na
kontroli crnog tržišta, rekao je svjedok.
Na pitanje odvjetnika Rusella Haymana kazao je kako je takav slučaj
bio zapovjednik kiseljačkog područja Ivica Rajić, nad kojim
Blaškić nije imao stvarnu kontrolu, a koji je kontrolirao crno
tržište u Kiseljaku.
Watkins je i opisao slučaj blokiranja evakuacije ranjenika iz
Travnika sredinom 1993. u kojem su mu pripadnici HVO-a kazali kako
ne priznaju zapovijed Blaškića da se konvoj s ranjenicima
propusti.
Tužiteljstvo je u protuispitivanju tvrdnjama svjedoka o
izoliranosti Blaškića suprotstavilo nekoliko njegovih naredbi
upućenih jedinicama u Kiseljaku koje pokazuju da je komunikacija
postojala.
Tvrdnji svjedoka da je Blaškić poštivao međunarodnu zajednicu
tužitelji su suprotstavili nekoliko dokumenata po kojima je
Blaškić naredio ometanje njihova rada, uključivši otvaranje vatre
na UN, što je svjedoku bilo nepoznato.
Na pitanje tužitelja je li mu poznato da je Blaškić ikada kaznio
ijednog vojnika, Watkins je odgovorio kako ga je bivši zapovjednik
Operative zone izvijestio da će u jednom slučaju napada na
pripadnike međunarodnih snaga pokrenuti disciplinski postupak,
ali nije znao je li on i doveden do kraja.
Obrana je zatražila da se u transkript rasprave uvede da
Watkinsonova potpisana izjava, dana haškim istražiteljima 1996.
godine, nije nikad dostavljena Blaškićevoj obrani unatoč obvezi
tužiteljstva da preda sve oslobađajuće materijale. Watkins je
svjedočio na suđenju "Kordić-Čerkez".
Rasprava je nastavljena izvođenjem novog svjedoka obrane na
zatvorenoj sjednici kojeg je obrana opisala kao "ključnog".
Prvostupanjsko vijeće Blaškića je 3. ožujka 2000. proglasilo
krivim i osudilo na 45 godina zatvora za ratne zločine počinjene u
Lašvanskoj dolini od polovice 1992. do 1994., od kojih je najteži
pokolj muslimana u selu Ahmići u travnju 1993. godine.
(Hina) ps vk