PO NOVOM ZAKONU O OTPADU ZA E-SMEĆE MORAT ĆE SE BRINUTI PROIZVOĐAČI

Piše: Nenad Zlatović ZAGREB, 1. prosinca (Hina) - Novim zakonom o otpadu, koji bi trebao stupiti na snagu početkom iduće godine, elektronički će otpad biti svrstan pod opasan, a također se predviđa da će se za njega morati pobrinuti proizvođači ili uvoznici elektroničke opreme, kao što je to nedavno uvela i EU, odnosno da će plaćati njegovo sakupljanje i oporabu. #L# Elektronički otpad je popularno i neformalno ime za elektroničke proizvode na "izdisaju radnog vijeka" i ubraja se u opasne otpade zbog niza štetnih kemijskih spojeva poput silicija, kadmija (matične ploče), arsena, olova (koristi se u monitorima radi zaštite od zračenja) žive, kroma (dekorativne svrhe), berilija, fosfora (katodne cijevi monitora) i plastike koji su opasni po ljudsko zdravlje i veliki su zagađivači okoliša. Riječ je o otpadu koji se sastoji od više od tisuću raznih materijala, od kojih su neki vrlo visoke razine toksičnosti i niskog reciklažnog potencijala, pa se, primjerice, spaljivanjem plastičnih materijala računala stvara otrovni plin dioksin. U Hrvatskoj još ima mnogo uređaja koji sadrže opasne tvari poliklorne bifenile (PCB) koji se koriste kao dielektrik u kondenzatorima, a koji su još uvijek u uporabi i radi se oko tisuću tona, navodi se na Internet stranicama hrvatske Agencije za posebni otpad. (APO). No, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja nema podataka o količinama elektroničkog otpada u Hrvatskoj, objašnjavajući to time da se njegovo zbrinjavanje provodi na lokalnoj, gradskoj i županijskoj razini. Također nema ni podataka o tome koliko bi mogla vrijediti industrija zbrinjavanja elektroničkog otpada. U Zakonu o otpadu, člankom 11., propisano je da su županije i grad Zagreb nadležni za postupanje s tehničkim elektroničkim otpadom, te da oni izdaju rješenja o tome. Sadašnjim pravilnikom o vrstama otpada taj se otpad u nas označava kao neopasan, usprkos tome što je taj otpad doslovce "koktel" opasnih tvari i materijala, a kao za neopasan otpad za njegovo zbrinjavanje zadužene su lokalne vlasti. Postoje svijetli primjeri poduzeća koja svoja računala i telekomunikacijske uređaje doniraju javnim službama i školama, no u javnosti gotovo ne postoji svijest o problemu elektroničkog otpada. U Hrvatskoj se dosad o pitanju e-otpada nije izdvojeno postupalo, već u sklopu s komunalnim otpadom, pa bi najčešće završavao kao glomazni otpad na odlagalištima ili bi se stara računala donirala. No, novi zakon trebao bi temeljito izmijeniti stanje stvari, a do njegova stupanja na snagu u resornom ministarstvu kažu da trebaju izraditi pravilnik o prekograničnom prometu koji će sadržavati nove europske standarde, kao i standarde iz Baselske konvencije o nadzoru preko graničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, koja ima dvije liste. Po njima će elektronički otpad prijeći na listu opasanih otpada. Razmišlja se i o stvaranju fonda u koji će uvoznici i proizvođači takve opreme uplaćivati za zbrinjavanje e-otpada. U Vladinoj strategiji gospodarenja otpada navodi se da je u Hrvatskoj za skladištenje opasnog otpada preuzetog od proizvođača ovlašteno 13 tvrtki, registriran je 21 ovlašteni sakupljač opasnog otpada, a 13 je ovlaštenih obrađivača opasnog otpada. Jedan dio opasnog otpada poput kondenzatora s PCB-om, Ni-Cd baterija i cijanidnog otpada, izvozi se na obradu u EU u skladu s Baselskom konvencijom o kontroli prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, koju je potpisala Hrvatska. Jedna od istaknutijih tvrtki koji se bave zbrinjavanjem e-otpada je riječka Ekooperativa, koja taj otpad iz svog skladišta u Šapjanama, nakon to se dio elektroničke opreme razmontira u sekundarne sirovine, izvozi u Austriju. APO ističe da postoje pojedinačni zahtjevi tvrtki za zbrinjavanje elektroničkog otpada, no Hrvatska nema mogućnosti niti postrojenja za njegovu obradu, pa se on izvozi u druge zemlje. (Hina) nz ds