PARIZ, 23. studenog (Hina/AFP) - Dodo, mitska ptica s otoka Mauriciusa koja je zadnji put viđena 1662., izumrla je trideset godina kasnije nego što se dosad mislilo, tvrde dvojica znanstvenika u časopisu Nature, pozivajući se na
originalnu primjenu statističkoga modela.
PARIZ, 23. studenog (Hina/AFP) - Dodo, mitska ptica s otoka
Mauriciusa koja je zadnji put viđena 1662., izumrla je trideset
godina kasnije nego što se dosad mislilo, tvrde dvojica
znanstvenika u časopisu Nature, pozivajući se na originalnu
primjenu statističkoga modela. #L#
Dodo nije mogao letjeti, bio je veći od labuda i težak dvadesetak
kilograma, a sve do dolaska prvih nizozemskih pomoraca koncem 16.
stoljeća na taj pusti otok u Indijskom oceanu, u prirodi nije imao
neprijatelja.
Budući da nije znao za opasnost, nije bježao pa je tako postao
žrtvom pomoraca i pasa i svinja koje su potonji donijeli sa sobom, a
jaja koja je legao u gnijezdima na zemlji bila su pregažena ili
pojedena.
U nepunih pedeset godina ta je ptica, simbol gluposti zbog lakoće
kojom se dala uloviti, postala prava rijetkost i samo su
pojedinačni primjerci primijećeni na kopnu nedaleko od glavnog
otoka, a zadnji primjerak vidio je Volkert Evertsz 1662.
Je li ipak bilo preživjelih i nakon toga? Englez David Roberts iz
Kraljevskog botaničkog vrta Kew i njegov američki kolega Andrew
Solox iz Oceanografskog instituta Woods Hole (Massachusetts)
odgovaraju potvrdno na to pitanje, bazirajući se na takozvanoj
Weibullovoj distribucijskoj metodi statističkog računa.
Taj je postupak 1951. osmislio Waloddi Weibull kako bi riješio
problem krutih materijala. Poslužio se primjerom lanca koji će,
kako je tvrdio, puknuti ako pukne najslabija karika. Treba, dakle,
pronaći minimalan raspored velikog broja predmeta.
Primijenivši postupak na vrijeme između 1598. i 1662., kada je dodo
primijećen, dva su znanstvenika dobila 1690. kao godinu njegova
izumiranja, što je 28 godina kasnije nego što je zadnji put viđen
(što potvrđuju i više ili manje pouzdani dokumenti u kojima se
navodi da je zadnji dodo uginuo 1681.).
Stuart Pimm sa sveučilišta Duke u Durhamu (Sjeverna Karolina) pita
se u komentaru može li se tu metodu primijeniti u istraživanju
izumrlih vrsta, poput dinosaura, i za predviđanje budućih
prijetnja izumiranja koje bi mogle pogoditi velik broj danas
ugroženih vrsta.
(Hina) vrad dgk