PARIZ, 16. studenoga (Hina/AFP) - Molekule živčanih stanica mnogo su aktivnije nego što smo mogli i sanjati, zaključili su francuski istraživači na temelju snimki komunikacije živčanih stanica napravljenih uz pomoć najnovije tehnike
mikroskopskog skeniranja.
PARIZ, 16. studenoga (Hina/AFP) - Molekule živčanih stanica mnogo
su aktivnije nego što smo mogli i sanjati, zaključili su francuski
istraživači na temelju snimki komunikacije živčanih stanica
napravljenih uz pomoć najnovije tehnike mikroskopskog
skeniranja.#L#
Tu komunikaciju neurona koja se vidi u pravoj "molekularnoj
uzburkanosti" na njihovu spoju ili sinapsi, znanstvenici su
snimali videomikroskopski u stvarnom vremenu i dugo, što dosad nije
bilo moguće, kaže se u istraživanju koje povezuje biologiju, fiziku
i matematiku, a objavljeno je u američkom časopisu Science.
Snimanje je izvedeno pomoću novog nanotehnološkoga postupka koji
se primjenjuje u snimanju stanice.
Istraživači su radili na uzorku neurona iz leđne moždine štakora, u
razmjerima milijarditog dijela metra.
"Sinapsa je spoj između dviju živčanih stanica preko kojeg se
električne poruke prenose u obliku kemijskih neurotransmitera,
tumači biolog Antoine Triller koji je predvodio istraživanje u
suradnji s ekipom fizičara Maximea Dahana.
Kemijske poruke prepoznaju "receptori", molekule na opni neurona
koji su cilj informacije. Dosad se vjerovalo da je sinapsa
stabilna, tj. da sadrži receptore kojih se broj i osobine uglavnom
ne mijenjaju, osim, primjerice, tijekom učenja.
Ipak, "i receptori se kreću. To je novost", fenomen o kojemu se
"nagađalo, ali se dosad nije mogao promatrati", kazao je Triller.
"Mislimo da je to važno otkriće", dodao je.
Neke neurodegenerativne i psihičke bolesti i epilepsija pokazuju
poremećaje na spoju između neurona, na čemu se temelji djelovanje
mnogih lijekova, benzodiazepina, antidepresiva, antiepileptika,
anestetika i drugih.
Riječ je o prvoj primjeni nanokristalnih poluvodiča u biologiji,
čestica pod nazivom "Quantum Dots", veličine pet nanometara, pet
milijarditih dijelova metra.
"Te su čestice sićušne ampule koje pokazuju položaj molekule. Tako
dobivamo podatke o načinu kretanja biološkoga objekta", kaže
Maxime Dahan.
Kad se spoji s receptorom, nanočestica može svijetliti i odašilje
fluorescentni optički signal koji omogućuje da se prati njegovo
kretanje "u stvarnom vremenu, i do desetak minuta", kažu
istraživači.
Postupak koji se temelji na nanotehnologiji, znanosti o beskonačno
malim veličinama, nije ograničen na neurone i može se primijeniti u
istraživanju drugih proteina, a dugoročno i za prikupljanje
točnijih informacija o molekulama i stanicama, u sklopu
funkcionalnog istraživanja organa.
(Hina) vrad vm