ZAGREB, 30. listopada (Hina)- Od najstarijih vremena kršćani se spominju svih svetih i svojih pokojnika iz čega su u vjerskoj tradiciji proizišle svetkovine - Svi sveti i Dušni dan koje se slave 1. i 2. studenoga.
ZAGREB, 30. listopada (Hina)- Od najstarijih vremena kršćani se
spominju svih svetih i svojih pokojnika iz čega su u vjerskoj
tradiciji proizišle svetkovine - Svi sveti i Dušni dan koje se slave
1. i 2. studenoga. #L#
Crkva je od davnina uoči svetkovine Svih svetih uvela za vjernike
post kojega se i danas pridržavaju stariji vjernici. Za post se
nekada moralo jesti posno jelo, bez masti i mesa, izjavila je
Mirjana Randić, iz zagrebačkoga Etnografskog muzeja, stručnjak za
narodna jela.
Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV.
stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi
svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga.
Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan (2. studenoga), počeo se
obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među
narodima.
"Na sjeveru Hrvatske, u Hrvatskom zagorju, spravljala se tzv.
pogača-postružnjak. Ona se pripravljala od buče, bučinih kockica
koje su se kuhale i miješale s kukuruznim brašnom, a nakon toga se
sve to peklo u krušnoj peći. Kad se ispekla, postružnjača se
premazivala vrhnjem i svatko od ukućana dobio je po komad tog posnog
jela", podsjetila je Randić.
Kao jedno od najčešćih posnih jela uoči Svih svetih kuhao se grah,
odnosno slanutak i to najčećšće u Dalmaciji i Istri. "Neke starije
obitelji držale su strogi post uoči Svih svetih, cijeli se dan nije
jelo, osim par suhih smokava ujutro, pila se kava od cikorije, a u
podne bi se pojelo komad kruha i ništa do večeri", rekla je. U
Dalmaciji je bio običaj, kako je podsjetila, da se za večer peku
fritule, kolači koji su se uvečer mogli jesti.
"Za svetkovinu Svih svetih pripremala se blagdanska hrana - goveđa
ili kokošja juha s puno povrća pa se to kuhano meso jelo s hrenom. Za
glavno jelo pripremala se pečenka i to najčešće guska, patka ili
komad svinjetine koji se u prošlosti nije jeo jer su se svinje klale
tek pred Božić", rekla je Randić.
Pečenka od guske, patke ili pure zadržala su se do danas, a uz
blagdansko jelo obvezno se pripremala orahnjača, od prvih
prosušenih oraha, a u nekim se krajevima radila makovnjača.
Primjerice u Dubrovniku se pripremao, kako je rekla, padišpanj,
neka vrsta biskvita koja se punila pekmezom.
Na blagdan Svih svetih bio je običaj da se na stolu ostavi i hrana za
pokojnike, malo kruha, čaša s malo vina ili cijela boca da bi, kako
se vjerovalo, pokojnici to mogli ispiti tijekom noći, rekla je
Mirjana Randić.
S obzirom na to da su postojala dva datuma za svetkovinu, papa Grgur
IV. odredio je 835. da se u cijeloj Crkvi slavi jedan spomen na sve
svete i to 1. studenoga.
Crkva je od početka njegovala spomen na pokojne, a o toj brizi
svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od
samog početka. Pri tome Crkva se uvijek poziva na riječi Druge
knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: "Sveta je i spasonosna misao
moliti za pokojne da im se oproste grijesi".
Uvjerenje da je dobro moliti za pokojnike, sjećati ih se u molitvama
i oplakivati ih 30 dana, od najranijih je vremena postojalo i u
Izraelu, pa su tako Izraelci na Moapskim poljima 30 dana oplakivali
Mojsija.
(Hina) ta/sšh mc