DP: PROTUMJERE ZA RAMAZANSKU OFENZIVU

ZAGREB, 29. listopada (Hina) - Niz bombaških i drugih napada protiv koalicijskih snaga pod vodstvom SAD-a u Iraku vjerojatno za namjeru ima proizvesti isti učinak kao i ofenziva Tet 1968. u Vijetnamu i uvjeriti Amerikance da se bore uzalud i da se moraju povući, premda vojno gledano to nije tako, ocjenjuje se u uvodniku Washington Posta od srijede.#L# "Napadi do sada provedeni u Bagdadu i Faludži, ne predstavljaju stratešku opasnost vojnoj nazočnosti SAD-u zemlji, a i blijedi su u usporedbi s onima 1968. u Vijetnamu", drži list ali ističe da su ipak "šokirali Iračane, zastrašili potencijalne saveznike i pojačali dvojbe u Kongresu i javnosti glede iračke misije". "No SAD bi pogrešno zaključio, kao što se njegovi neprijatelji nedvojbeno nadaju, da je došlo vrijeme za prihvaćanje strategije izlaska iz Iraka", nastavlja list ocjenjujući da je neutemeljeno vjerovanje da se stabilizacija Iraka ne može ostvariti. Premda je strategija administracije, poboljšavanje obavještajnog djelovanja, uključivanje više Iračana i jačanje spremnosti udarnih postrojba, koju je predsjednik Bush sažeto predočio u utorak, ispravna, pitanje je jesu li snage SAD-a razvile potrebne taktike i imaju li potrebne resurse, primjećuje list. "Više postrojba, ili više postrojba sposobnih provesti operacije suzbijanja ustanka, sigurno bi pomoglo, no izgleda da je Pentagon više usredotočen na smanjenje broja vojnika SAD-a prije no što počne predizborna kampanja za predsjedničke izbore. Ubrzavanjem razvojnih projekata pridobilo bi se više Iračana, no administracija ustraje na koncentriranju ugovora u američkim rukama i tako usporava posao", piše list i ocjenjuje da bi Kongres umjesto "protivljenja izdvajanjima za obnovu ili traženja vremenskog roka za povlačenje" trebao u tim pitanjima vršiti pritisak na Busha. "Učinkovitija kampanja suzbijanja pobune i učinkovitija obnova jedini je odgovoran način da se odgovori na ramazansku ofenzivu neprijatelja", zaključuje list. (Hina) akoz