ZAGREB, 14. listopada (Hina) - U Švedskoj je zaposleno gotovo 300 stručnjaka za prevođenje na znakovni jezik gluhima i gluhoslijepima, dok se u Hrvatskoj ni za njih tridesetak ne može pronaći stalan izvor financiranja, rečeno je danas
na međunarodnom stručnom seminaru o komunikacijskoj integraciji i kretanju osoba s gluhosljepoćom.
ZAGREB, 14. listopada (Hina) - U Švedskoj je zaposleno gotovo 300
stručnjaka za prevođenje na znakovni jezik gluhima i
gluhoslijepima, dok se u Hrvatskoj ni za njih tridesetak ne može
pronaći stalan izvor financiranja, rečeno je danas na međunarodnom
stručnom seminaru o komunikacijskoj integraciji i kretanju osoba s
gluhosljepoćom.#L#
Na seminaru koji je organizirala Hrvatska udruga gluhoslijepih
osoba "Dodir" istaknuto je da gluhoslijepa osoba bez osobnog
prevoditelja ne može obaviti niti najjednostavnije životne radnje,
poput šetnje ili komuniciranja s drugim ljudima, a pogotovo ne može
učiti ili putovati.
Gluhosljepoća je kombinacija oštećenja vida i sluha, tako da se
gubitak jednog osjetila ne može donekle nadoknaditi drugim, što
gluhoslijepe osobe, ako nemaju pomoć prevoditelja, neminovno vodi
u izolaciju.
"Služba prevođenja u Švedskoj postoji već dvadesetak godina, svaka
lokalna zajednica financira prevoditelje kako bi gluhoslijepim
osobama bili svakodnevno na raspolaganju za sve potrebe, a tri
posto proračuna svakog Sveučilišta također se troši na
prevoditelje za gluhe i gluhoslijepe", kazala je Kerstin Bjork iz
švedske Službe podrške za prevođenje i samostalno kretanje.
"Time je društvo zapravo na dobitku jer su gluhoslijepi samostalni
i aktivni, a nisu bolesni i izolirani socijalni slučajevi", rekla
je Bjork.
U Hrvatskoj se pak 135 gluhoslijepih osoba još uvijek bori za
zakonsko pravo na osobnog prevoditelja, te za njihovo sustavno
financiranje.
Udruga "Dodir" osnovala je prije nekoliko godina Službu podrške po
uzoru na švedski model, no njihovih tridesetak stalnih
prevoditelja uglavnom radi volonterski ili ih dijelom financiraju
iz domaćih i stranih donacija.
"Problem je što našu 'Službu podrške' deklarativno podupiru
nadležna ministarstva i ustanove, ali čak od nas i sami traže
besplatne usluge prevođenja za gluhe ili gluhonijeme kad imaju neke
svoje skupove, ali Služba nije 'ozakonjena' niti imamo siguran i
stalan izvor prihoda", upozorila je predsjednica udruge "Dodir"
Sanja Tarczay.
U "Dodiru" stoga smatraju da bi u Hrvatskoj trebalo zaposliti barem
šest stalnih prevoditelja s punim radnim vremenom, kojima bi to
bilo jedino zanimanje, te veći broj povremenih prevoditelja, za
ispomoć na izletima i drugim zbivanjima s većim brojem sudionika.
(Hina) ntk ln