PARIZ, 2. listopada (Hina/AFP) - Psihijatri i genetičari zapitali su se na međunarodnoj konferenciji u Parizu kako dijagnoza genetske bolesti prije pojave bilo kakvih simptoma može utjecati na budućnost pacijenta, napose kada je riječ
o djeci.
PARIZ, 2. listopada (Hina/AFP) - Psihijatri i genetičari zapitali
su se na međunarodnoj konferenciji u Parizu kako dijagnoza genetske
bolesti prije pojave bilo kakvih simptoma može utjecati na
budućnost pacijenta, napose kada je riječ o djeci. #L#
Christiane Verellen, genetičarka iz Bruxellesa misli da se
"dijagnozu ne smije prognozirati ocijeni li se da može škoditi ili
da nema nikakve koristi za dijete".
Roditelji traže testiranje kako bi "predvidjeli budućnost"
djeteta, no neće li zapravo "uništiti njegovu budućnost", birajući
umjesto njega studij i budući posao, zaključila je u prigodi 12.
konferencije Europskog društva psihijatara za djecu i mladež
(ESCAP).
Ako dijagnoza omogućuje prevenciju, ne dvojimo treba li upozoriti
na bolest, no problem nastaje, ističe, kod bolesti koje se često
javljaju tek u zreloj dobi i koje se ne mogu spriječiti, kao što je
Huntingtonova, rijetka neurološka bolest koja pogađa jednu od
deset tisuća osoba i javlja se između 35. i 50. godine života.
Prema mišljenju profesora Philippea Mazeta iz pariške bolnice La
Pitie-Salpetriere, treba razlikovati tri situacije: osoba može
oboljeti od genetske bolesti, biti sklona bolesti ili nositi
mutirani gen. Reakcija ovisi i o predviđenim ili nepredviđenim
okolnostima otkrivanja nasljeđa.
Čak i pacijentima koje se obavještava da nisu nositelji rizičnog
gena treba psihološka pomoć, istaknula je profesorica Varellen,
podsjećajući na "sindrom preživjelih" i na potrebu da se "isprave
odluke".
(Hina) vrad dgk