DEN HAAG/ZAGREB, 28. kolovoza (Hina)- Tužitelji na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY) u četvrtak su izveli pet svjedoka iz skupine neposrednih svjedoka izvršenja ratnih zločina u Hrvatskoj,
koji su govorili o zločinima u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Saborskom i Hrvatskoj Dubici.
DEN HAAG/ZAGREB, 28. kolovoza (Hina)- Tužitelji na suđenju bivšem
predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY) u
četvrtak su izveli pet svjedoka iz skupine neposrednih svjedoka
izvršenja ratnih zločina u Hrvatskoj, koji su govorili o zločinima
u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Saborskom i Hrvatskoj Dubici.#L#
U prvom dijelu rasprave dovršeno je ispitivanje zaštićenog
svjedoka C-1175, pripadnika srpske TO u Dalju, koji je svjedočio o
premlaćivanju i likvidacijama zatočenih Hrvata i Mađara u stožeru
TO i policijskoj postaji u Dalju.
U nastavku je optužba izvela zaštićenu svjedokinju C-1071 iz
Vukovara, Anu Bičanić iz Saborskog, Luku Šutala iz Erduta i Josipa
Josipovića iz Hrvatske Dubice. Svi su izvedeni po Pravilu 92-bis,
po kojem se u spis uvode pisane izjave svjedoka a tužitelji nakon
čitanja sažetka, svjedoka prepuštaju ispitivanju obrane.
Svjedokinja C-1071, Srpkinja iz Vukovara, opisala je kako je
njezina obitelj provela 86 dana u podrumu tijekom napada JNA na
Vukovar. Pri kraju bitke za Vukovar, 11. studenoga '91.,
svjedokinja je s mužem Hrvatom i dvoje djece, pod pratnjom JNA,
odvedena u Lužac gdje su razdvojeni i gdje je posljednji put vidjela
muža. Kasnije je saznala da ga je ubila grupa naoružanih civila u
Dalju, kojoj ga je predala JNA a njegovo tijelo pronađeno je u
masovnoj grobnici na farmi Lovas.
Milošević je nastojao da svjedokinja potvrdi njegove teze o
ugroženosti Srba u Vukovaru prije napada, nabrajajući navodne
"sabirne centre" i mjesta likvidacija Srba. Svjedokinja je rekla
kako je "čula da se to pričalo ali da su to neprovjerene informacije
i da ona nije vidjela nijednu žrtvu". Na tvrdnju optuženog da su
srpska djece ubijana u atomskom skloništu u Vukovaru, C-1071 je
rekla da su poginula od granate.
Svjedokinja Ana Bićanić, 68-godišnja domaćica iz Saborskog, u
izjavi je opisala stradanja tog ličkog sela koje su, nakon
tromjesečnog granatiranja, srpske snage u studenom 1991. zauzele i
porušile. Nakon okupacije sela 12. studenoga, svjedokinja je s
mužem i 20-tak seljana izašla iz podruma jedne kuće u kojoj su se
skrivali, noseći bijelu zastavu. Rekla je da su dva vojnika u
maskirnim uniformama i sa srbijanskim naglaskom, iz skupine
izdvojili sedam muškaraca, među kojima je bio i njezin muž, i
strijeljali ih. Ženama su naredili da za pola sata napuste selo.
Svjedokinja je opisala i svoj povratak u Saborsko nakon Oluje, 25.
kolovoza '95., rekavši da nije mogla prepoznati selo koje je bilo
sravnjeno sa zemljom i spaljeno. Tijelo njezinog supruga pronađeno
je prilikom ekshumacije masovne grobnice u Saborskom.
Na uobičajena pitanja Miloševića o ugroženosti Srba i naoružavanju
Hrvata kao razlozima sukoba, svjedokinja je odgovarala živopisnim
narodnim izrazima, rekavši kako je nezadovoljstvo Srba bilo
normalno jer su željeli "Veliku Srbiju" pa su "sve opkolili i
srkhali", a za malobrojne branitelje sela je rekla da su bili
naoružani "sitnjiležom", odnosno lakim oružjem i da ništa nisu
obranili.
Nakon toga svjedočio je Luka Šutalo (77) iz Erduta, koji je govorio
o napadu JNA 1. kolovoza 1991., kada je preko erdutskog mosta na
Dunavu iz Srbije prešlo 150 tenkova.
Opisao je i svoje uhićenje i odvođenje u Dalj te kasniji život pod
srpskom okupacijom u Erdutu, uređenom po rasnim zakonima, s
policijskim satom i radnim brigadama za Hrvate i Mađare koji su
Srbima cijepali drva, čistili štale i brali kukuruz.
Šutalo je govorio i o premlaćivanju zatočenika, prijetnjama,
maltretiranju i ubojstvima Hrvata, zbog kojeg je napustio Erdut.
Prije odlaska je prisiljen svu imovinu prepisati srpskoj vlasti.
Činjenicu da njega u zatočeništvu u Dalju nisu tukli i da ga je od
tamo izbavio predsjednik srpskih pobunjeničkih vlasti Goran
Hadžić, svjedok je pripisao "intervenciji svoje snahe Srpkinje".
U četvrtak je protiv Miloševića počeo svjedočiti i Josip Josipović
iz Hrvatske Dubice, koji je u svojoj izjavi opisao stradanja
hrvatskih sela Cerovljana, Predore i Baćina u Pounju, koja su uz
naoružavanje i pomoć JNA, srpske snage zauzele u rujnu 1991., uz
masovne pokolje satnovništva. Josipović je opisao patnje kroz koje
je, kao zarobljeni pripadnik ZNG-a prošao, u srpskom zatvoru u
Dubici, premlaćivanje metalnim šipkama, iživljavanje i ubijanje
zatočenika, čiji su leševi bacani u Unu.
(Hina) dh sd