ZAGREB, 24. kolovoza (Hina)- Hrvatska Vlada će, kako je najavljeno, na sjednici u četvrtak razmotriti konačnu verziju Nacrta prijedloga zakona o medijima, o kojemu bi Sabor trebao odlučiti u hitnom postupku, na prvoj jesenskoj
sjednici u rujnu.
ZAGREB, 24. kolovoza (Hina)- Hrvatska Vlada će, kako je najavljeno,
na sjednici u četvrtak razmotriti konačnu verziju Nacrta
prijedloga zakona o medijima, o kojemu bi Sabor trebao odlučiti u
hitnom postupku, na prvoj jesenskoj sjednici u rujnu.#L#
Riječ je o zakonskom tekstu kojim bi se slobode medija i
izražavanja, pravo na javnu informaciju i odnosi na medijskom
tržištu te druga pitanja značajna za ostvarivanje vanjske i
unutarnje neovisnosti medija uredila u skladu s europskim
standardima.
Pitanja unutarnje neovisnosti uređivala bi se kroz statute
pojedinih medija. Njima će se regulirati odnosi između nakladnika i
novinara unutar medijskih kuća.
Predloženi tekst, kao i važeći Zakon o javnom priopćavanju jamči
pravo novinara na izražavanje vlastitih stajališta. Nakladniku bi
se zabranilo da novinaru umanji plaću ili izmijeni položaj u
uredništvu zbog iznošenja vlastitog mišljenja ili odbijanja da
sudjeluje u pripremi ili objavljivanju teksta za koji smatra da je
protivan pravilima struke i etike. U slučaju spora o tim pitanjima
teret dokazivanja bio bi po predloženom zakonu na nakladniku.
Statuti medija morali bi sadržavati i tzv. klauzulu savjesti,
odnosno urediti uvjete i postupak po kojem urednici i novinari
imaju pravo na ostavku uz pravičnu otpremninu u slučaju promjene
strukture vlasništva koja bi dovela do bitne promjene i u
programskoj osnovi medija.
Nacrt uvodi konzultativno pravo novinara pri imenovanju ili
razrješenju glavnog urednika po postupku utvrđenom statutom
medija.
Iako je u jednoj od ranijih radnih verzija zakonskog nacrta
predlagana i materijalna odgovornost glavnog urednika u slučaju
objavljivanja neistinite informacije, od nje se u konačnom nacrtu
odustalo. Eventualnu naknadu štete snosio bi i nadalje nakladnik.
Detaljno su razrađena prava na ispravak netočne informacije čime
predlagatelj želi smanjiti broj sudskih tužbi za naknadu
nematerijalne štete (za pretrpljene duševne boli), nanesene
objavljivanjem uvreda i kleveta.
Po predloženom zakonskom nacrtu osoba koja bi se osjetila pogođenom
objavljenom informacijom i dalje bi imala pravo na tužbu. No, prije
pokretanja parnice morala bi zatražiti objavu ispravka.
Objavljeni ispravak i isprika imali bi prvenstvo nad sudskim
postupkom.
Inače, po podacima HHO-a, tiskani su mediji prošle godine
propustili objaviti čak 900 ispravaka.
Predloženi zakonski tekst detaljno razrađuje i pravo javnosti da
bude točno, nepristrano i pravodobno informirana.
Tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti, jedinice regionalne
i lokalne samouprave, te javne ustanove i poduzeća obvezalo bi se na
davanje potpune i pravovremene obavijesti o pitanjima iz svog
djelokruga, osim u slučajevima kad se radi o državnoj ili vojnoj
tajni.
Takve informacije nadležne osobe bi morale davati pod jednakim
uvjetima svim novinarima i u primjerenom roku, a uskraćivanje
informacije bile bi dužne obrazložiti u roku od tri dana.
U slučaju da nadležna tijela novinaru neopravdano uskrate
informaciju moguća je tužba Upravnom sudu koji bi trebao odlučiti
po hitnom postupku.
Predloženi zakonski nacrt obvezuje medije na javnost vlasništva i
osnovnih podataka o poslovanju. Dionice ili udjeli u medijima
morali bi ubuduće obavezno glasiti na ime.
Nakladnici bi jednom godišnje morali objaviti informacije o
programskoj osnovi, vlasničkoj strukturi, prosječnoj nakladi i
prihodima u poslovanju medija odnosno gledanosti ili slušanosti.
Među ostalim nakladnici bi nadležnom ministarstvu morali dostaviti
i procjene o ostvarenom udjelu na tržištu, te podatke o
oglašivačima ili marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno
više od 10 posto godišnjeg marketinškog prihoda.
Predloženo je i ograničavanje koncentracije na tržištu
općeinformativnog tiska.
Nedopuštena koncentracija smatrala bi se kada broj prodanih
primjeraka nakladnika jednoga ili više općeinformativnih dnevnika
ili tjednika prelazi 40 posto na mjerodavnom tržištu tih dnevnika
odnosno tjednika. Tada nakladnik ne može biti vlasnik ili stjecati
udjele u vlasništvu drugog općeinformativnog tiska. To bi trebalo
onemogućiti monopolizaciju na medijskom tržištu.
Prije promjene ili bitne dopune programske osnove nakladnik bi bio
dužan pribaviti mišljenje uredništva, a programska osnova postala
bi sastavnim dijelom ugovora o zapošljavanju između nakladnika i
urednika te novinara.
Po prvi puta zakonskim je nacrtom razrađen i način distribucije
tiska. Distributere se obvezuje na utvrđivanje i objavljivanje
njihovih općih uvjeta poslovanja. Radi sprječavanja bilo kakve
diskriminacije nakladnika, distributere bi se obvezalo da tisak
distribuiraju na zahtjev bilo kojeg nakladnika koji prihvaća
objavljene uvjete distribucije.
(Hina) ibob sšh