ZAGREB, 30. travnja (Hina) - Treće izdanje romana "Putovanje Ivana Frane Jukića", hrvatskog književnika Ivana Lovrenovića (60), pojavilo se iz tiska u nakladi Durieuxa iz Zagreba uz šezdesetu godinu autorova života.
ZAGREB, 30. travnja (Hina) - Treće izdanje romana "Putovanje Ivana
Frane Jukića", hrvatskog književnika Ivana Lovrenovića (60),
pojavilo se iz tiska u nakladi Durieuxa iz Zagreba uz šezdesetu
godinu autorova života.#L#
Roman predstavlja drugu knjigu u nizu izabranih djela toga autora,
koje će imati osam a možda i deset svezaka, od kojih bi se posljednji
trebao pojaviti 2004. Od toga su dva romana, dvije knjige kulturno-
povijesnih eseja, jedna knjiga putopisa te tri knjige članaka,
reportaža, feljtona i rasprava, kazao je urednik Nenad Popović.
Isti izdavač do sada je tiskao tri naklade knjige "Bosanski
Hrvati", dvije naklade "Unutarnje zemlje" dok se roman "Liber
memorabilium" pojavio u jednokratnom izdanju.
Lovrenović je postao vrlo čitan; u Bosni i Hercegovini ga se smatra
vodećim piscem i čovjekom koji formulira duhovne horizonte
suvremene Bosne. Njegova kulturna povijest Bosne u inozemstvu je
doživljena kao važan prilog poznavanja naših prilika. Knjige su mu
prevođene na njemački, engleski i češki.
Međutim, u Hrvatskoj je njegova recepcija sužena, možda i zbog
činjenice da za Lovrenovićeva djela treba poznavati kulturno
povijesni kontekst zbivanja, kazao je Popović.
"Jukić" je prvi biografski roman u povijesti BiH, a napisan je o
osobi koja je pokrenula prvi književni časopis u povijesti BiH te
napravila prvu povijesno-zemljopisnu monografiju o Bosni i
Hercegovini. Po "Jukiću" je izvođena radio drama, snimljen film i
postavljena kazališna predstava.
Jedini spomenik Jukiću nalazi se u Banjoj Luci u maloj ulici Ivana
Frane Jukića-Banjalučanina, podignut 1957. o stogodišnjici smrti,
napisao je Lovrenović uz novo izdanje.
Ivan Lovrenović (Zagreb, 18. travnja 1943.) prozaik, esejist,
scenarist i urednik, odrastao je u Mrkonjić Gradu ("Varcaru"), a
gimnaziju i studij književnosti i etnologije završio na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zapošljava se kao nastavnik u
Mrkonjić Gradu, kojeg napušta nakon što je zatvoren zbog afere u
kojoj je optužen "kao ustaša". Potom cijeli svoj radni vijek radi
kao urednik u Sarajevu, osim ratnih izbivanja 1992.-1997.
Posljednjih godina izazvao je brojne polemike o položaju i sudbini
Hrvata u BiH tvrdeći da je "bosanska baština veća od svih naših
današnjih nacionalizama".
Pišući o pojavi Lovrenovićeve knjige "Bosna, kraj stoljeća", Glas
koncila (1996.) zaključuje kako Lovrenović poziva "da se hrvatstvu
i hrvatskoj Bosni i Hercegovini nikada ne pristupa kvantitativnim
mjerilima 'otada dotada' ili 'odavde dovde', već kvalitetom
tisućljetne povijesti u kojoj je Bosna i Hercegovina 'hrvatska sva
i oduvijek', usprkos (ili baš zato!) tome što je Hrvati dijele s
drugim narodima."
(Hina) iluc vl