NOVI ZAKON O TRŽIŠNOM NATJECANJU PREDVIĐA I NOVI USTROJ AGENCIJE

Piše Nevenka Brčić ZAGREB, 12. travnja (Hina) - Povećanje praga tržišnog udjela za ocjenu vladajućeg položaja na tržištu, uključenje i zajedničkog pothvata (joint venture) u odredbe o koncentraciji, te promjene u upravljanju Agencijom za tržišno natjecanje, neke su od novina predviđenih zakonskim prijedlogom o tržišnom natjecanju. #L# Prijedlog tog zakona na ovotjednoj je sjednici utvrdila hrvatska Vlada i uputila ga Saboru na prvo čitanje. Novi bi zakon zamijenio važeći Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, a njegovo je donošenje jedna od obveza usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravom EU. Značajne promjene novi zakon donosi vezano za tijela koja upravljaju radom Agencije i donose odluke. Prema važećem Zakonu te dužnosti obavlja ravnatelj, a Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ima i Savjet, kao kolektivno savjetodavno tijelo. Novim zakonom mijenja se sam naziv u Agencija za tržišno natjecanje, bila bi neprofitna pravna osoba, koja se upisuje u sudski registar. Agencijom bi upravljalo Vijeće za tržišno natjecanje koje bi imalo sedam članova, između njih bi se birao predsjednik, a svi bi svoju dužnost obavljali profesionalno. Članove Vijeća imenovao bi i razrješavao Sabor, na prijedlog Vlade, a mandat bi im bio pet godina. Novine su vezane i uz odredbe o vladajućem položaju na tržištu. Predlagatelj, naime, ocjenjuje da je neprihvatljiva važeća odredba da je svaki poduzetnik uvijek u vladajućem položaju kada je njegov udjel na tržištu ili dijelu tržišta veći od 30 posto. Novim bi se zakonom taj prag tržišnog udjela potrebnog da bi bila ispunjena presumpcija vladajućeg položaja povećao na 40 posto. Novine su zakona vezane i za odredbe o koncentraciji. Proširuje se, naime, krug pravnih poslova koji bi se smatrali koncentracijom i na zajednički pothvat, odnosno joint venture. Zakon utvrđuje zabranu koncentracije, ali predviđa i izuzetak za što je uvjet da sudionici dokažu da će njihova koncentracija dovesti do jačanja tržišnog natjecanja koje će biti značajnije od negativnih učinaka. Predlagatelj, naime, ističe da je to u skladu s europskim pravom gdje se kod ocjene pojedinih koncentracija uzimaju u obzir i pozitivni i negativni aspekti. Novi zakon definira i u kojim bi se slučajevima obavezno morale prijaviti namjere koncentracije s obzirom na financijsku snagu poduzetnika. Na to bi sudionici koncentracije bili obvezni kada ukupan prihod svih sudionika ostvaren prodajom na svjetskom tržištu iznosi najmanje 800 milijuna kuna u godini prije koncentracije, a svaki od najmanje dva sudionika u Hrvatskoj ostvari prihod od prodaje najmanje 50 milijuna kuna. Ta dva uvjeta moraju biti ispunjena kumulativno. O koncentraciji pak Agencija može odlučivati na dva načina - bez donošenja rješenja u roku 30 dana kada je riječ o nespornim koncentracijama koje se smatraju dopuštenima, a drugi je kada je potrebno provesti postupak ocjene dopuštenosti i tada u roku tri mjeseca donijeti rješenje. Prema predloženom zakonu Agencija bi mogla pokretati postupke po službenoj dužnosti i temeljem anonimne prijave ili inicijative, ako ocjeni da je riječ o mogućem značajnom narušavanju tržišnog natjecanja ili ako je to potrebno radi zaštite identiteta podnositelja. Promijenjene su i kaznene odredbe i to na niže, jer se ocjenjuje da je važeći raspon najviše kazne od 1 do 30 posto neuobičajeno visok. Sukladno i praksi EU po novome bi novčana kazna za teške povrede odredbi zakona bila u visini najviše 10 posto vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda poduzetnika. Za ostale pak povrede zakona propisana je novčana kazna u visini do najviše jedan posto vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda. Jedna od značajki novog zakona je i da detaljniju razradu niza kriterija, npr. o određivanju pojma mjerodavnog tržišta, sporazumima male vrijednosti, o koncentraciji i sl. prepušta Vladi. Vlada bi to uredila uredbama, a na prijedlog Agencije. Obrazlaže se to činjenicom da se pravo i politika konkurencije u EU konstantno razvija i mijenja, često se mijenjaju i dopunjuju relevantne uredbe i smjernice. Upravo stoga je i u zemljama kandidatima za punopravno članstvo u EU uvriježena praksa da se dijelovi te materije reguliraju podzakonskim aktima kako bi se osigurala veća fleksibilnost u prilagodbi zakonodavstva, te izbjegla česta dugotrajna procedura izmjena zakona. (Hina) bn ds