US-IQ-SAD-POLITIKA-RAT-Vlada-Diplomacija-Ratovi-Obrana nj 29. III. SZ: ideologija koči i mijenja sad NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG29. III. 2003.Deset dana nakon početka rata nameće se spoznaja da su Sjedinjene Države započele rat
zaslijepljene tezom o svojoj vojnoj i političkoj nadmoći, tvrdi Stefan Kornelius:"Pogrešnu vojnu računicu valja zahvaliti skupini washingtonskih stratega iz hobbyja, koji su vrlo rano uspjeli uvjeriti javnost da će rat biti puka šetnja, nastavak afganistanske kampanje. Ministar obrane Donald Rumsfeld osobno je govorio o invazionoj vojsci od 120 tisuća vojnika. Drugi su planeri objavili čak zamisao o komandoskoj operaciji u Bagdadu - spominjala se strategija obezglavljivanja. Samo je zahvaljujući otporu generala - ponajprije onog na čelu ministarstva vanjskih poslova (riječ je o Colinu Powellu) - broj vojnika udvostručen. (...)U informatičkoj je pak vojnoj kampanji političkim planerima promakla ključna informacija - Washington je od samog početka polazio od prerpostavke da će ga iračko stanovništvo dočekati raširenih ruku. (...) Od klicanja ni traga ni glasa. (...)Takve računice ponovno otkrivaju istočni grijeh američke strategije: zaslijepljenost vlastitom snagom, oholost koja izvire
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
29. III. 2003.
Deset dana nakon početka rata nameće se spoznaja da su Sjedinjene
Države započele rat zaslijepljene tezom o svojoj vojnoj i
političkoj nadmoći, tvrdi Stefan Kornelius:
"Pogrešnu vojnu računicu valja zahvaliti skupini washingtonskih
stratega iz hobbyja, koji su vrlo rano uspjeli uvjeriti javnost da
će rat biti puka šetnja, nastavak afganistanske kampanje. Ministar
obrane Donald Rumsfeld osobno je govorio o invazionoj vojsci od 120
tisuća vojnika. Drugi su planeri objavili čak zamisao o komandoskoj
operaciji u Bagdadu - spominjala se strategija obezglavljivanja.
Samo je zahvaljujući otporu generala - ponajprije onog na čelu
ministarstva vanjskih poslova (riječ je o Colinu Powellu) - broj
vojnika udvostručen. (...)
U informatičkoj je pak vojnoj kampanji političkim planerima
promakla ključna informacija - Washington je od samog početka
polazio od prerpostavke da će ga iračko stanovništvo dočekati
raširenih ruku. (...) Od klicanja ni traga ni glasa. (...)
Takve računice ponovno otkrivaju istočni grijeh američke
strategije: zaslijepljenost vlastitom snagom, oholost koja izvire
iz ideološke preopterećenosti. Svi su scenariji za promjenu vlasti
u Bagdadu sročeni u washingtonskoj rezidencijalnoj četvrti. Nema
sumnje da su svoje argumente u raspravu uključili i mudri arabisti,
poznavatelji Iraka. No, pobijedili su na kraju vodeći ideolozi
neokonzervativnog bloka, američki teolozi oslobođenja, kojima su
demonstracija vlastite snage i nadmoć vlastite idologije bliže od
pogleda kroz tuđe naočale", zaključuje Kornelius.