NEKI OČEVI RIJETKO VIĐAJU SVOJU DJECU

Piše Nena Todorić Kajfeš ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - Većina roditelja koji ne žive s djecom nakon rastave braka, kao i očevi izvanbračne djece, rijetko kontaktiraju s njima, pokazalo je istraživanje provedeno u Hrvatskoj.#L# U zadnjih godinu dana dijete nije ni jednom vidio svaki četvrti roditelj koji ne živi s njim, te čak 48 posto očeva izvanbračne djece. Isto tako, mali broj takvih roditelja redovito uplaćuje alimentaciju. Istraživanje je proveo Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži (Zavod) krajem prošle godine, a obuhvatilo je 812 roditelja - 405 iz jednoroditeljskih i 407 iz dvoroditeljskih obitelji. "Moja je kći crtajući obitelj nacrtala sebe, mene i psa. I onda je pedagogica mene zvala na razgovor jer je to nešto nenormalno", kaže u anketi samohrana majka sedmogodišnje Ane. Sama činjenica da dijete živi samo s jednim roditeljem ne dovodi do teškoća u razvoju djeteta, rekla je Dejana Bouillet, pomoćnica ravnateljice Zavoda. "Nisu opravdane ni predrasude da je dijete zbog toga emocionalno nestabilnije", rekla je Bouillet u razgovoru za Hinu. Zabrinjavaju, međutim, podaci da su ta djeca često izložena sukobima među roditeljima i da ih zanemaruju roditelji koji ne žive s njima. Uz to, nemogućnost naplaćivanja pomoći za uzdržavanje (alimentacije) od roditelja koji ne živi s djetetom otežava materijalnu situaciju samohranog roditelja, rekla je Bouillet. Istraživanje je pokazalo da su djeca u jednoroditeljskim obiteljima, češće nego ona u bračnim zajednicama, izložena svađi među roditeljima. U 28,4 posto ispitanih jednoroditeljskih obitelji svađe znaju završiti tjelesnim napadom, dok se tjelesno nasilje događa u 8,1 posto ostalih obitelji. Bivši bračni ili izvanbračni partneri u 17,4 posto slučajeva uopće ne komuniciraju izravno, već šalju poruke preko djeteta, a dogovor o kontaktu s djetetom kontinuirano se krši u 30 posto obitelji. Udio jednoroditeljskih obitelji u Hrvatskoj u ukupnom broju obitelji blago se povećava. Primjerice, 1971. iznosio je 11,5 posto, a 2001. godine 15 posto (od ukupno 1.252.025 obitelji). Broj djece rođene izvan braka povećao se s 5,1 posto u 1980. na 9 posto u 2000. Svaka peta obitelj s djecom je jednoroditeljska, a među samohranim roditeljima pet puta je više majki (83 posto). U Zavodu zaključuju da su jednoroditeljske obitelji skupina sa specifičnim potrebama, na koje država i društvo još nisu primjereno odgovorili. Samohrani roditelji u prosjeku žive u težoj materijalnoj situaciji od dvoroditeljskih obitelji. Njihova prosječna mjesečna primanja po članu obitelji iznose oko 1.500 kuna, dok su u dvoroditeljskim obiteljima 1.940 kuna. Samohrani roditelji češće žive kao podstanari ili u socijalnim stanovima. "Nemam nikoga u gradu, živim povučeno, nemam prijatelja kojima bih povjerila dijete, a niti novaca. Ne znam da li je nekome stalo, može li mi netko pomoći, čini mi se da nikoga nije briga", kaže jedna od anketiranih samohranih majki u istraživanju. Zabrinjava podatak da je 6,5 posto samohranih roditelja izjavilo da su u tjednu prije anketiranja pomišljali na samoubojstvo. U prosjeku puno češće pate i od depresivnosti nego roditelji u dvoroditeljskim obiteljima. Samohrani roditelji daleko češće osjećaju da su "u klopci, besperspektivni i izloženi stresu zbog odgovornosti za djecu koja je isključivo na njima". "Samohranom roditelju treba prvenstveno osigurati da ne mora sam 'utjerivati' alimentaciju, već tu obvezu treba preuzeti država", kaže Bouillet. U Nacionalnoj obiteljskoj politici, koju je Sabor usvojio lani, predviđeno je osnivanje Fonda za uzdržavanje iz kojeg bi država preuzela na sebe isplaćivanje alimentacije u skladu s pravomoćnom presudom ili nagodbom, a onda se naplatila od dužnika. No, osim načelnog uvjeta da se sve mjere obiteljske politike moraju provesti do 2007., nije precizirano kad bi Fond mogao biti osnovan. Osim efikasnog naplaćivanja alimentacije, u Zavodu zaključuju da država treba samohranim roditeljima omogućiti dostupnost pravne i psihološke potpore, te dodatnu pomoć u čuvanju djece. (Hina) ntk vl