ZAGREB, 25. ožujka (Hina) - Bjesnoća u čovjek i životinja jedna je od najduže poznatih bolesti. Pojava bijesnih lisica podsjetila nas je da su bjesnoću u petom i četvrtom stoljeću prije naše ere opisali Demokrit i Aristotel. Duboko u
povijest sežu korijeni izreke: Bijesan kao bijesni pas!
ZAGREB, 25. ožujka (Hina) - Bjesnoća u čovjek i životinja jedna je
od najduže poznatih bolesti. Pojava bijesnih lisica podsjetila nas
je da su bjesnoću u petom i četvrtom stoljeću prije naše ere opisali
Demokrit i Aristotel. Duboko u povijest sežu korijeni izreke:
Bijesan kao bijesni pas! #L#
U Indiji i Kini bjesnoća je poznata tisućljećima. Simbolički opisi
čovjeka kao "bijesnog psa" potječu iz Egipta, Kine i Rima. Međutim,
stoljećima se vjerovalo da bjesnoća nastupa sama od sebe, bez
vanjskog uzroka, ili pak zbog straha, niskih temperatura, pretople
ili prehladne hrane - i tako redom. Vjerovalo se i da je bjesnoća
demonskog porijekla. Bilo je i fantastičnih pokušaja liječenja.
Primjerice, u srednjem vijeku lovci su se koristili tzv. ključem
Sv. Hubertusa, odnosno, željeznim ključem dugim od pet do dvanaest
centimetara išaranim različitim simbolima. Tim se užarenim ključem
spaljivala bolesnikova rana. Bolesnici su još obilježeni
žigosanjem čela.
Eksperimentalno ispitivanje bjesnoće započinjre početkom 19.
stoljeća, objašnjava dr. Goran Bobanović-Čolić u 'Dubrovačkom
listu'. Pasteur je prvi primijenio cjepivo na čovjeka kojega je
ugrizao bijesni pas - i to uspješno! Cijepljenje životinja u širem
opsegu počinje se provoditi tek dvadesetih godina 20. stoljeća.
(Hina) ld ld