DE-US-IQ-SI-KRIZE-Vlada-Politika DW 24. III. TISAK DEUTSCHE WELLE - DW24. III. 2003.TisakRat u Iraku i dalje je glavna tema komentara u njemačkim dnevnim novinama. Berliner Zeitung objavljuje da Sadam Husein ia dalje čini sve ono po
čemu je već poznat: žene i djeca kao 'živi štitovi' ispred vojnih postrojbi, ponosno pokazivanje poginulih Amerikanaca na sramotnim scenama na televiziji, prikazivanje američkih zarobljenika koji poslušno izjavljuju ono što im je prethodno utuvljeno batinama. Diktator si može sve dozvoliti. On ne mora računati s prosvjedima na ulicama, pa ni u Berlinu. Abendzeitung se osvrće na teškoće saveznika u ratu protiv Iraka. Ponovo upravo vojni stručnjaci opominju da to nije šetnja, da bi moglo duže potrajati i da je opasno. Ali političari, prije svega američki, stvaraju dojam kako je rat samo posao koji se mora obaviti. Možda Rumsfeld i Co. stvarno dopuštaju da ih zaslijepi njihovo oružje, no stvarnost pokazuje nešto drugo. Rušenje britanskog zrakoplova, nestali američki piloti, poludjeli elitni vojnik, neočekivani otpor Iračana. Svi ti događaji opovrgavaju prikriveno pobuđivanu nadu kako bi dobro podmazana mašinerija
DEUTSCHE WELLE - DW
24. III. 2003.
Tisak
Rat u Iraku i dalje je glavna tema komentara u njemačkim dnevnim
novinama.
Berliner Zeitung objavljuje da Sadam Husein ia dalje čini sve ono po
čemu je već poznat: žene i djeca kao 'živi štitovi' ispred vojnih
postrojbi, ponosno pokazivanje poginulih Amerikanaca na sramotnim
scenama na televiziji, prikazivanje američkih zarobljenika koji
poslušno izjavljuju ono što im je prethodno utuvljeno batinama.
Diktator si može sve dozvoliti. On ne mora računati s prosvjedima na
ulicama, pa ni u Berlinu.
Abendzeitung se osvrće na teškoće saveznika u ratu protiv Iraka.
Ponovo upravo vojni stručnjaci opominju da to nije šetnja, da bi
moglo duže potrajati i da je opasno. Ali političari, prije svega
američki, stvaraju dojam kako je rat samo posao koji se mora
obaviti. Možda Rumsfeld i Co. stvarno dopuštaju da ih zaslijepi
njihovo oružje, no stvarnost pokazuje nešto drugo. Rušenje
britanskog zrakoplova, nestali američki piloti, poludjeli elitni
vojnik, neočekivani otpor Iračana. Svi ti događaji opovrgavaju
prikriveno pobuđivanu nadu kako bi dobro podmazana mašinerija
mogla naići na nemotivirane i kaotične snage.
Express piše o beskrajnom nizu slika rata. Zatrpani smo rijekom
informacija s bojišta. Svakodnevno gledamo slike gorućeg Bagdada,
napredovanje kolona oklopnih vozila ili tirana Sadama o kojem nitko
ne zna je li pravi, ili je već ranjen ili mrtav. U ovom pustinjskom
ratu jasne informacije ne dolaze ni od vojske, a niti od brojnih
stručnjaka koji lutaju u magli daleko od ratnih zbivanja. Sigurno
je samo jedno: u smrtonosnom dvoboju Busha i Sadama svakodnevno
ginu ljudi, i ratnici i nevini civili. Oni prvi plaćaju visoku
cijenu za ovu upitnu avanturu s neizvjesnim završetkom.
Rhein-Zeitung kritizira izvješćivanje američkih medija. Kada je u
New Yorku prošlog vikenda protiv rata u Iraku prosvjedovalo više od
dvjesto tisuća ljudi, gledatelji američkih političkih programa
uzalud su čekali na iscrpno izvješćivanje. Umjesto toga, publika se
satima zasipa detaljima s bojišta. Bivši generali u studiju
simuliraju rat, a potencijalne ratne udovice postaju moralni
autoritet. To nema mnogo veze s objektivnim izvješćivanjem.
Američki mediji svode rat na prostor dnevne sobe, po mjeri
obitelji.
Suedkurier komentira koncentriranje turske vojske u područjima
prema sjevernom Iraku. Samovoljni postupak stvara potpuno novu
situaciju. Do sada je NATO-ov partner Turska imala ulogu
ugroženoga, koji ima pravo na zaštitu od napada Sadama Huseina. No
točnije je da Ankara u Iraku slijedi vlastite ciljeve ne obazirući
se na druge - ni na Kurde, a niti na Bushovu ratnu koaliciju. Za
Nijemce vrijedi pravilo: iz pomoći ne smije nastati sudjelovanje.
Nužan je zajednički pritisak kako bi se Ankaru urazumilo i
odvratilo od vođenja rata u ratu. Njemačka vlada mora zauzeti jasno
stajalište, upozorava list pri tome misleći na sporno slanje
njemačkih zrakoplova AWACS u Tursku zbog zaštite te zemlje od
mogućeg iračkog napada.
Neue Osnabruecker Zeitung piše o jučerašnjem referendumu na kojem
se velika većina Slovenaca odlučila za ulazak u Europsku uniju i
NATO. Vrijedna pozornosti je činjenica koliko su se malo negativni
utjecaji odrazili na ovaj referendum. Jer EU je baš u pogledu svoje
zajedničke vanjske politike upravo proglasila bankrot. A
samodopadni udar SAD-a u Perzijskom zaljevu, kao i relativne geste
Njemačke i Francuske u pogledu NATO-ve pomoći Turskoj glođu
korijene Saveza. Pa ipak su Slovenci rekli da. Upravo oni koji su se
1991. godine u osmodnevnom ratu odvojili od Jugoslavije i nakon
toga iz izravnog susjedstva pratili jugoslavenski pakao znaju da
europsko jedinstvo nema ni približne alternative. Za one koji su
već u EU i NATO-u to je hrabrenje, ali prije svega izazov.
(DW)