US-NYT 24. 2003. ZASTRANJENJE TURSKE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 24. III. 2003. Američki zrakoplovi u irački Kurdistan dopremaju američke snage i oružje. Zajedno sa 70.000 kurdskih ratnika, američki vojnici počinju stvarati sjevernu bojišnicu. Koja je uloga Turske u čitavoj situaciji piše William Safire. Čelnici stranke BAAS izvješćuju kako je Sadamova strategija korištenje gerilskih taktika da bi se Francuskoj i Rusiji dala još dva tjedna za ugovaranje primirja. Takve taktike odugovlačenja pomaže i Turska. Nova vlada Recepa Tayyipa Erdogana preobrazila je tog prijašnjeg čvrstog saveznika SAD-a u Sadamovog najboljeg prijatelja. Ankara je prethodno odbila američku ponudu od šest milijardi dolara u gotovini i 10 milijardi u zajmovima za korištenje njenog teritorija u napadu na Irak. Dodajući diplomatsku uvredu ovoj vojnoj, Turska je okupila 40.000 vojnika na svojoj granici s Irakom. Naime, nada se da će uspostaviti kontrolu nad naftnim poljima u Kirkuku, u slučaju da se irački Kurdi, bježeći pred Sadamovim etničkim čišćenjem, drznu vratiti svojim domovima. Isprika Turske za iskorištavanje oslobodilačkog rata kako bi se obogatili na račun svojih susjeda je slijedeća: ustraju kako irački Kurdi planiraju osnovati neovisnu državu, što bi, navodno, turske Kurde potaknulo da osnuju svoju i otcijepe se od Turske. Ovo je isključivo Erdoganova verzija, koja bi trebala opravdati pokušaj Turske da uspostavi kontrolu nad sjevernoiračkim naftnim poljima, što potkopava koalicijske planove za cjelovit i slobodan Irak. Čak i najstroži kritičari Amerike, kao što je Njemačka, smatraju kako je ovakva politika Turske nepoštena. Ankara je tako uspjela od sebe udaljiti i transatlantsku koaliciju spremnih i "staroeuropski" savez nespremnih. Malo je onih koji su voljni osuditi novu vladu Turske zbog ove izdaje, jer vrijeme rata za to nije najpovoljnije. Na sreću, predsjednik Bush poslao je odlučnu poruku Turcima: "Očekujemo da neće ući u sjeverni Irak."