US-KP-IQ-EU-KRIZA-Obrana-Diplomacija-Terorizam-Ratovi NYT 15. III. SAD gubi dodir s realnosti SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES15. III. 2003.Paul Krugman piše o promjeni stajališta brojnih intelektualaca i članova vlade (između
ostalog, i iz Ministarstva financija, State Departmenta, pa i Pentagona) koji su do nedavno podržavali Bushovu politiku prema Iraku - oni ne osporavaju valjanost cilja, nego su shvatili kako je američko vodstvo izgubilo dodir s realnosti. Naime, svemu tome svjedoči i nedavni diplomatski debakl Bushove vlade, prouzročen nevjerojatnom arogancijom američke vlade. Krug najužih Bushovih suradnika je, čini se, zaprepašten da njihove taktike koje tako dobro funkcioniraju kod novinara i demokrata ne djeluju i na ostatak svijeta. Sada je jasno da su razlozi koji su iznošeni za napad na Irak netočni - nisu otkriveni nikakvi dokazi o vezama s Al Qaidom ili o aktivnom nuklearnom programu. Postalo je očito da je uklanjanje Sadama preraslo u opsesiju koja više nema veze s bilo kakvim činjenicama. Međutim, upućene ipak najviše brine neodgovornost Busha i njegove ekipe, njihova nevoljkost da se suoče s problemima. Krugman tvrdi kako je u svojoj kolumni već pisao o zlokobnoj pasivnosti vlade SAD-a u pogledu gospodarske krize. Osim toga, piše autor, ne treba
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
15. III. 2003.
Paul Krugman piše o promjeni stajališta brojnih intelektualaca i
članova vlade (između ostalog, i iz Ministarstva financija, State
Departmenta, pa i Pentagona) koji su do nedavno podržavali Bushovu
politiku prema Iraku - oni ne osporavaju valjanost cilja, nego su
shvatili kako je američko vodstvo izgubilo dodir s realnosti.
Naime, svemu tome svjedoči i nedavni diplomatski debakl Bushove
vlade, prouzročen nevjerojatnom arogancijom američke vlade. Krug
najužih Bushovih suradnika je, čini se, zaprepašten da njihove
taktike koje tako dobro funkcioniraju kod novinara i demokrata ne
djeluju i na ostatak svijeta. Sada je jasno da su razlozi koji su
iznošeni za napad na Irak netočni - nisu otkriveni nikakvi dokazi o
vezama s Al Qaidom ili o aktivnom nuklearnom programu. Postalo je
očito da je uklanjanje Sadama preraslo u opsesiju koja više nema
veze s bilo kakvim činjenicama.
Međutim, upućene ipak najviše brine neodgovornost Busha i njegove
ekipe, njihova nevoljkost da se suoče s problemima. Krugman tvrdi
kako je u svojoj kolumni već pisao o zlokobnoj pasivnosti vlade
SAD-a u pogledu gospodarske krize. Osim toga, piše autor, ne treba
ni napominjati kako Sjeverna Koreja, a ne Irak, predstavlja
neposrednu opasnost. Vlada, pak, ustraje kako je korejski
nuklearni program tek 'regionalna kriza' i odbija čak i razgovarati
s Kim Jong Ilom. Sve više ljudi shvaća kako će rat protiv Iraka, čak
i u slučaju da sve prođe po planu, a broj civilnih žrtava bude
minimalan, ipak biti krivi rat, vođen iz krivih razloga - a za to će
se morati platiti velika cijena.