BIH-CRKVA NA KAMENU-OŽUJAK-GDJE JE DVOJE TREĆEM MJESTA NEMA

BiH CRKVA NA KAMENU ožujka 2003. Gdje je dvoje, trećem mjesta nema U Drugom svjetskom ratu SAD i Velika Britanija podupirale su četnički pokret od 1941. do 1943. god. U zimu 1943. god. saveznici su počeli pomagati Titove partizane. U 1944. god. broj partizana u Srbiji porastao je s 22.000, koliko ih je bilo u 1943. god., na 204.000. Partizanski vođa Tito zatražio je četničku suradnju ponudom amnestije 17. kolovoza 1944. U rujnu te godine kralj Petar II. pod britanskim pritiskom pozvao je četnike da se pridruže partizanima. Najveći broj četnika poslušao je kralja i prešao na partizansku stranu. Između 21. studenog 1944. i 15. siječnja 1945. Tito je ponovno pozvao četnike na suradnju i ponudio amnestiju nakon čega je partizanski pokret u Srbiji doživio nagli lažni rast. Na susretu Staljina i Churchilla u Moskvi 9. listopada 1944. zaključen je sporazum o podjeli interesnih sfera u Jugoslaviji (50:50%) od naroda prozvan kao ?fifti-fifti nagodba?. U Jalti, na Krimu od 4. do 11. veljače 1945. održan je drugi sastanak Roosevelta, Staljina i Churchilla. Odlukom na Jalti AVNOJ je morao u svoj sastav uključiti zastupnike Skupštine Kraljevine Jugoslavije iz 1938. god. Na taj način odlučeno je da se stvori zajednička vlada od partizana i pristaša kralja Petra. Ovakav slijed događaja imao je za posljedicu uključivanje četnika u komunističke upravne i političke strukture. Tijekom zadnjeg rata u BiH bošnjački vođa Alija Izetbegović nastojao se identificirati s Titom. Ratno stanje i događaje u BiH pokušao je prikazati sličnim onom iz Drugog svjetskog rata. U ?Domu Armije? pred polaznicima seminara Uprave za moral Štaba Vrhovne komande Armije BiH 9. prosinca 1993. Izetbegović je rekao: ?Dakle, na sceni imamo ponovno četnike i ustaše, ali u puno gorim izdanjima nego ranije. Imamo i treću vojsku, našu narodnu vojsku. Ja kažem našim vojnicima: Budite kao partizani u prošlom ratu? (Alija Izetbegović, Čudo bosanskog otpora, Sarajevo 1995., str. 14). Nakon velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH u zimi 1993. god. SAD i Velika Britanija u jednom dijelu mijenjaju dotadašnji odnos prema ratnim stranama u BiH. Takve promjene dovest će do potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. god. i podjele BiH na dva entiteta (49% RS i 51% FBiH). Daytonski sporazum pod američkim i britanskim pritiskom za svoju osnovicu imao je suvremeni sporazum između ?četnika? iz RS i ?partizana? iz FBiH. Ovakve događaje neki tumače postojanjem zavjere ili manjkom morala u međunarodnoj politici. Radi se o kontinuitetu interesa koji se temelje na procjeni da se kontrola u širem području najbolje može ostvariti potporom Srbiji, demokratiziranim četnicima u RS i navodnim partizanima u FBiH. (...)Hrvatima u BiH ostaje pored svih silnica, koje se suprotstavljaju njihovoj ravnopravnosti u BiH, isticati ove činjenice i tražiti ista mjerila za sva tri naroda u BiH. Hrvatska pravno-politička jedinica u BiH može biti odgovor sadašnjim procesima srpsko-bošnjačke podjele BiH. Narodna misao: ?Gdje je dvoje, trećem mjesta nema?, stoji kao opomena nad našom narodnom sudbinom u BiH, piše Željko Raguž.