AU 5. III. APA HARRER: IZVJEŠĆA O IRAKU PREPUNA SU NETOČNIH INFORMACIJA

AUSTRIJA APA 5. III. 2003. Izvješćivanje o Iraku: netočne informacije, motivirane "ljubavlju prema povijesti" "'Redovite netočne vijesti a mjestimice i gluposti' otkriva šefica vanjskopolitičke redakcije lista Der Standard i arabistkinja Gudrun Harrer u izvješćivanju austrijskih medija o Iraku - posebno u pitanju iračkog naoružanja. Netočne vijesti nastaju kada novinari preširoko ili netočno interpretiraju stvari, nepoznavajući pozadinu događaja, tvrdi ona. No, katkada se činjenice vjerojatno i svjesno pogrešno shvaćaju - 'iz ljubavi prema povijesti', napominje ona. Kada je riječ o osjetljivim pitanjima, kritički urednici trebali bi za mišljenje pitati stručnjake, smatra gospođa Harrer. Doduše, u Austriji postoji problem sa stručnjacima: malo ih je na raspolaganju a tek su malobrojni uistinu kompetentni, dodaje ona. 'Neki od njih, trenutno vrlo traženi u medijima, nikada nisu bili u Iraku', kazala je gospođa Harrer na razgovoru o pozadini zbivanja, organiziranom u utorak navečer u Beču u okviru 'Inicijative za kvalitetno novinarstvo'. Doduše, tu je svoju napomenu ograničila konstatacijom da izraelski stručnjaci za Irak, koji ne mogu otputovati u tu zemlju, spadaju među najbolje u svijetu. Pogrešno je tumačenje gospođa Harrer konstatirala, primjerice, u izvješćima o proteklim 'otkrićima' biološkog oružja u Iraku. Njihovo predstavljanje u mnogim medijima sugeriralo je da sadrže ključ koji će otkriti sve o aktivnostima Iraka nakon povlačenja inspektora UN iz te zemlje 1998. g., napominje ona. Pritom valja napomenuti da se ta 'otkrića' odnose samo na otvorena pitanja iz razdoblja prije 1991. g., upozorava gospođa Harrer. Ta su 'otkrića' 'prava sitnica' u usporedbi s mogućim 'zlosutnim programima za proizvodnju oružja', napominje ona. 'Jednostavno se ne zna što se događalo od 1998. do 2002. g.', dodaje gospođa Harrer. Osim toga, na temelju iskustava povjerenstava UN za razoružanje Iraka valja izvući zaključak da nije moguće u potpunosti razoružati neku zemlju protiv njezine volje, zaključuje ona. Nadalje, gospođa Harrer primijetila je da se u medijskim izvješćima o Iraku međunarodni zakoni uglavnom potiskuju u drugi plan. 'Čak i uz odgovarajući mandat Vijeća sigurnosti UN rat bi bio protivan međunarodnim zakonima', upozorava ona. Naime, UN neće dati mandat za često citirani cilj SAD - promjenu režima u Iraku, ističe gospođa Harrer. Po njezinu je mišljenju problematičan i scenarij državnog udara kojem SAD očigledno teže: budu li se Sjedinjene Države time zadovoljile, 'motiv razoružanja' bit će raskrinkan kao puka izlika. Neozbiljna je po njoj i tvrdnja SAD da svojim vojnim aktivnostima žele zaštititi Kurde na sjeveru i šiite na jugu Iraka. 'Zone zabrane leta u Iraku nemaju pokriće u statutima UN-a i nisu uspostavljene iz humanitarnih razloga', ističe ona. Primjerice, sjeverna zona služi po njezinu tumačenju samo zaštiti turskih interesa. Naftu nije moguće u potpunosti odbaciti iz razmatranja u prvom redu kada su u pitanju sporedni motivi za rat, tvrdi ona: 'SAD se žele riješiti ovisnosti o Saudijskoj Arabiji. Potreban im je novi partner u regiji a u toj se ulozi nudi Irak nakon Sadama'. Ostali razlozi za rat, zastupljeni u vladi Georgea W. Busha, obuhvaćaju težnju zaštiti izraelskih interesa i dugoročnoj neutralizaciji plodnog tla za razvoj terorizma u regiji, tvrdi ona. Ostvarivanje tog cilja je upitno, smatra gospođa Harrer. Po njezinoj su prognozi u bližoj budućnosti vjerojatniji 'učestaliji teroristički napadi'. Doduše, Iračani se neće sami prometnuti u napadače-samoubojice, drži ona. 'Većina Iračana bila bi presretna kada bi ga se riješila (riječ je o Sadamu Huseinu)', tvrdi ona. Za ulogu napadača-samoubojica u obzir zapravo ne dolaze ni Sadamove pristaše, napominje gospođa Harrer. Naime, režim nema ideologiju koju bi bilo moguće transportirati te koja bi nadživjela Sadama, ističe ona. 'Sam je Sadam u potpunosti lišen bilo kakve ideologije. U toj su zemlji jedini pokretači stvari moć, novac i žene', tvrdi ona. Osobe koje bi nakon Sadama mogle odigrati važnu ulogu u Iraku obuhvaćaju iračkog oporbenog političara Ahmeda Jalabija, kojeg podupire lobby u američkom ministarstvu obrane, i 79-godišnjeg bivšeg ministra vanjskih poslova Adnana al-Pahahija, za kojeg se zanima američko ministarstvo vanjskih poslova, tvrdi gospođa Harrer" na kraju prikaza.