DEN HAAG/ZAGREB, 4. ožujka (Hina)- Predstojnik vladina Ureda za zatočene i nestale Ivan Grujić završio je u utorak svjedočenje na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred Međunarodnim kaznenim sudom za
bivšu Jugoslaviju (ICTY).
DEN HAAG/ZAGREB, 4. ožujka (Hina)- Predstojnik vladina Ureda za
zatočene i nestale Ivan Grujić završio je u utorak svjedočenje na
suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću
pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).#L#
Tužiteljica Hildegard Uertz-Retzlaff ispitivala je svjedoka o
zatočeničkim logorima u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i na okupiranim
područjima Hrvatske u kojima su držani hrvatski zarobljenici.
Vojni zatvori u Beogradu i Šidu, KPD Sremska Mitrovica, Zrenjanin,
Bileća, Manjača, Stajićevo, Begejci, Knin i Dalj samo su neki od
logora koje je spomenuo Grujić, govoreći o "neljudskim uvjetima
držanja zatvorenika, zlostavljanju i ubojstvima".
"O fizičkom zlostavljanju zatvorenika u gotovo svim logorima
postoji medicinska dokumentacija načinjena nakon razmjena", rekao
je, precizno navodeći vrijeme rada logora, broj zatočenika koji je
kroz njih prošao te broj i imena dijela ubijenih zatočenika.
Optuženi Milošević, koji se u procesu brani sam, u protuispitivanju
je pokušao narušiti kredibilitet svjedoka optuživši ga za
povezanost s ubojstvom načelnika osječkog MUP-a Josipa Reihl-Kira
1991. Grujić je s indignacijom odbacio tu optužbu, rekavši da mu je
Reihl-Kir bio dobar prijatelj i blizak suradnik.
Iako ga je glavni sudac Richard May upozorio da se u ispitivanju
mora držati okvira glavnog svjedočenja, Milošević je izbjegavao
bilo kakva pitanja povezana s ekshumacijom masovnih grobnica u RH,
materijalnim dokazima pojedinačnih zločina za koje je optužen.
Umjesto toga u dvosatnom je ispitivanju osporavao vjerodostojnost
rada hrvatskog Ureda za zatočene i nestale, tvrdeći da se Ured ne
bavi žrtvama i izbjeglima među hrvatskim Srbima.
"To nije točno. Ured se bavi svim žrtvama bez obzira na
nacionalnost", rekao je Grujić i dodao kako se "Hrvatska vrlo
ozbiljno bavi srpskim izbjeglicama. Njih 130 tisuća ih se vratilo,
a 30 tisuća je u procesu povratka".
Milošević je Grujićev podatak o 11.803 poginula u Hrvatskoj od
1991. do 1995., među kojima je evidentirano 298 Srba, pokušao
pobijati s podatkom beogradske udruge Veritas, o 6.744 poginulih
Srba u RH, uključivši i akcije Bljesak i Oluja. Grujić je osporio
točnost Veritasovog popisa, dokazujući primjerom pojedinih osoba
da su na njemu i oni koji su umrli prirodnom smrću, koji su još živi
ili su nestali na Kosovu i u BiH.
Naveo je da se još radi na popisu poginulih i nestalih u akcijama
Bljesak i Oluja i nakon njih, te da zato ti podaci nisu obuhvaćeni.
Rekao je da je u Oluji bilo oko 1.000 poginulih, od kojih je 500
ekshumirano, i 800 nestalih građana srpske nacionalnosti.
Milošević je pitao i to kako da je prve ekshumacije srpskih žrtava
Ured organizirao tek 2001. i to na zahtjev ICTY-a, što je Grujić
demantirao primjerima ranijih ciljanih ekshumacija srpskih žrtava
u jami Golubnjača i masovnoj grobnici kod Snjegovića.
Milošević je u ispitivanju nabrojao niz lokacija i žrtava povezanih
s navodnim hrvatskim zločinima kao što su 40 ubijenih na
Miljevačkom platou '92., 88 ubijenih u Medačkom džepu '93., Paulin
dvor, Lori i druge, pretvarajući se na trenutke od optuženoga u
tužitelja, što mu sudac May nije zabranjivao.
Milošević je spominjao i dokumentarni film o "Paviljonu 26
Zagrebačkog velesajma kroz koji je prošlo na stotine Srba", te
Pakračku poljanu i Marino selo, gdje je, po njemu, "ubijeno više od
300 Srba". Svjedok je rekao da je tamo ekshumirano 19 tijela.
Pukovnik Grujić rekao je da hrvatsko pravosuđe vodi postupke o tim
događajima, da su neke osobe optužene i u pritvoru, a za neke je
događaje rekao da nema saznanja.
Suđenje Miloševiću prekida se do idućeg ponedjeljka, zbog
četvorodnevnog odmora optuženoga po preporuci liječnika.
(Hina) dh ps