DEN HAAG, 28. veljače (Hina)- Američki diplomat Herbert Okun, zamjenik mirovnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea u vrijeme rata u Hrvatskoj, završio je u petak svjedočenje na haškom suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu
Miloševiću.
DEN HAAG, 28. veljače (Hina)- Američki diplomat Herbert Okun,
zamjenik mirovnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea u vrijeme rata u
Hrvatskoj, završio je u petak svjedočenje na haškom suđenju bivšem
jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću.#L#
Herbert Okun, američki diplomat od 1955. do 1991., pratio je Vancea
na svim sastancima s dužnosnicima u regiji zahvaćenoj ratnim
sukobima, od kojih su najčešći bili upravo sastanci s optuženim.
Na tim je sastancima Okun vodio precizne bilješke, koje su kasnije
bile temelj za izvješća glavnom tajniku UN-a, a u sudnici u Haagu
poslužili su kao dokaz da je Milošević imao punu kontrolu nad svim
potezima srpske strane u tom razdoblju.
Tužitelj, koji je uveo kao dokaz devet svezaka Okunovih bilježaka,
svjedoka je ispitivao po njima, što je u protuispitivanju činio i
Milošević, birajući za sebe povoljnije opaske i citate.
Okun je u petak rekao da je među zapadnim političarima u jesen 1991.
godine postojalo uvjerenje da je Milošević, iako nije bio savezni
dužnosnik, najvažnija osoba s kojom treba razgovarati.
Milošević je tvrdio da je on bio samo predsjednik Srbije i da nije
imao nikakav utjecaj na JNA, dok je prema čelnicima pobunjenih Srba
koristio samo svoj ugled, a nije imao ulogu nalogodavca.
"Uvijek ste bili glavni", odgovorio mu je Okun.
Okun je podsjetio da je Staljin od 1929. do 1953. neprikosnoveno
vladao SSSR-om iako nije imao nikakvu državnu funkciju.
Milošević je ustvrdio da nije imao kontrolu nad čelnicima Srba u
Hrvatskoj Milanom Babićem i Goranom Hadžićem. No prema Okunu, Cyrus
Vance je dolazio kod Miloševića upravo zato što je on u jesen 1991.
jedini mogao osigurati da Babić i Hadžić poštuju odredbe Vanceova
plana.
"Od mene ste tražili da utječem na njih. Umjesto da mi zahvaljujete,
sada me optužujete da sam ih kontrolirao", rekao je Milošević.
"Založio sam svoj ugled kako bi prestalo ubijanje", objasnio je
optuženi svoj potpis na sporazumu o prekidu vatre u Hrvatskoj.
"Potpisali ste jer ste imali punu kontrolu", rekao je Okun.
Miloševićevi potpisi na sporazumima o primirjima u Hrvatskoj i BiH,
i potpis na Daytonskom sporazumu, dovode u pitanje njegovu obranu
da je kao predsjednik Srbije imao ograničeni utjecaj na zbivanja.
Okun je rekao da je Milošević njega i Vancea, na početku sukoba u
Hrvatskoj, izvijestio o 140 tisuća srpskih izbeglica iz zapadne
Slavonije, dok su oni u popisu stanovništva regije našli između 40 i
50 tisuća Srba.
Milošević je nastojao da Okun potvrdi citate njegovih "mirotovrnih
izjava" sa sastanaka, no veteran američke diplomacije je najčešće
odgovarao da je on "samo točno bilježio što je rečeno" bez obzira
slagali se izaslasnici s tim ili raspravljali.
Svaki pokušaj Miloševića da krivnju za stradanja prebaci na
Hrvatsku koja je "napadala UNPA zone", Okun je odbacio ustrajno
ponavljajući kako je glavni problem bio u tome da su "srpske snage
odbijale demilitarizaciju", a odbacio je i pokušaje Miloševića da
dovede u pitanje suverenitet Hrvatske na područjima pod zaštitom
UN-a, podsjetivši bivšeg predsjednika Srbije da je Hrvatska bila
međunarodno priznata i članica UN-a.
Veliki dio pitanja bio je vezan za zbivanja u BiH, a Milošević je
također dokazivao da nije imao veze sa srpskim zločinima.
"Zar mislite da ja želim rat u BiH", pitao je Milošević Vancea, a on
je odgovorio da "tako izgleda", bilježi Okun u ljeto '92.
Okun primjerice bilježi i kako "Milošević glumi iznenađenost"
informacijom da je Arkan u Bijeljini.
Sudac Richard May često je prekidao optuženog zbog retoričkih
pitanja i prejudiciranja iskaza svjedoka.
Nakon što mu je isteklo zadnjih šest minuta za postavljanje pitanja
sudac May pozvao je Miloševića da postavi "posljednje pitanje".
"Imam barem 50 pitanja za ovog svjedoka", povišenim je glasom kazao
Milošević.
"Pa... izaberite jedno", odgovorio je ne trepnuvši May.
(Hina) dh ps