ZA RAZVOJ VOĆARSTVA POTREBNO PODIĆI 40 TISUĆA HEKTARA NOVIH NASADA

Piše: Tanja Pernička ZAGREB, 28. veljače (Hina) - Godišnje se u Hrvatskoj kroz sustav državnih poticaja podiže 700 hektara voćnjaka, a nastavi li se takvim tempom u idealnim uvjetima biti će nam potrebno 65 godina, a u lošijoj varijanti čak 95 godina da dostignemo 40 tisuća hektara novih nasada voćnjaka koliko je potrebno samo za zadovoljavanje domaćih potreba.#L# Ističe to Frane Ivković iz Hrvatske voćarske zajednice, napominjući, kako je za razvoj voćarstva nužno podignuti tih 40 tisuća hektara novih nasada i to u što kraćem razdoblju, odnosno prije ulaska u Europsku uniju (EU). Ukoliko se ne postignu ciljevi strategije razvoja hrvatskog voćarstva Hrvatska će i dalje ovisiti o uvozu voća. Hrvatska godišnje uvozi voća za 137 milijuna dolara. Problem pri podizanju 700 hektara voćnjaka godišnje je taj što se podižu stihijski, napominje Ivković ističući kako Hrvatska ima potencijala za razvoj voćarstva. Podizanje 40 tisuća hektara novih nasada 'vuče' za sobom veliki broj zaposlenih, osobito u proizvodnji. Naime, uz pretpostavku da jedna obitelj (u prosjeku četveročlana) ima dva hektara voćnjaka, u Hrvatskoj bi od te proizvodnje moglo živjeti 20 tisuća obitelji, odnosno, gotovo 80 tisuća stanovnika. Pametnom pak politikom, napominje Ivković, možemo izvoziti voća za 200 milijuna dolara, no za to nam je potrebno još 30 tisuća hektara novih nasada. Idealne šanse za izvoz su nam višnje maraska, mandarine te šljive. Od 1998. godine u hrvatskom voćarstvu pada proizvodnja svih vrsta voća zbog biološke starosti velikog broja nasada. Naročito je to došlo do izražaja u početku Domovinskog rata u kojem je uništeno 35 do 40 posto nasada, 30 posto uništeno je lošom pretvorbom i privatizacijom, a 20 posto biološkom starošću. Upotrebljivo je ostalo 20 posto nasada. Voćari upozoravaju i na elementarne nepogode koje pogađaju hrvatske voćare od 1997. godine. Vlada je donijela odluku kojom će se dospjeli krediti voćarima, kojima su voćnjaci stradali od elementarnih nepogoda reprogramirati. Ivković je istaknuo kako voćari dobivaju prijedloge oko nagodbe, ali se još uvijek ne znaju uvjeti po kojima će ići nagodba. Voćari su tražili otpis redovnih i zateznih kamata i da se glavnica reprogramira. Što se tiče poticaja za podizanje novih nasada oni su, kako je kazao Ivković, koliko toliko zadovoljavajući, no, što se pak tiče poticaja za nasade u rodu to je već druga priča. Po njegovoj je ocjeni sramotno da se voćare potiče s 1250 kuna po hektaru, dok proizvođači pšenice primjerice dobivaju 1650 kuna. Poznato je kako su investicije u voćarstvu, efektivni sati rada, rizičnost proizvodnje itd., otprilike kao da se obrađuje 20 hektara pšenice. Uzme li se pritom u obzir da država svake godine osigura novac za otkup pšenice vidljivo je da su ratari u povlaštenijem položaju od drugih proizvođača, kaže Ivković. Voćari također ističu kako su spremni sudjelovati u izgradnji modernih hladnjača, ali uz potporu resornog ministarstva te županija i gradova. Mario Di Giusti iz Velike Gorice, jedan od najvećih hrvatskih proizvođača jabuka, na vrijeme je, kako kaže, shvatio kako su marketing i plasman na tržište najvažniji dio koji treba riješiti. Njegova proizvodnja završava u trgovačkim lancima, a izgradio je i vlastitu hladnjaču kapaciteta 500 tona, čime je riješio jedan od ključnih problema - skladištenje. Mnogo smo, kaže, investirali i u sustav zaštite od mraza, a jedna od velikih investicija koje ih očekuju su zaštitne mreže. Di Giusti napominje kako su upravo klimatske promjene posljednjih godina jedan od vodećih problema hrvatskih proizvođača budući samo 5 posto voćara ima protumraznu zaštitu. Di Giusti voćarstvom se počeo baviti 1988. godine na jednom hektaru vlastitog voćnjaka, a danas proizvodnju jabuka ima na 20 hektara, breskve proizvodi na četiri hektara, jagode na tri hektara, kruške na jednom hektaru, a na nešto površina zasadio je lubenice i dinje. (Hina) tp ds