ZAGREB, 27. veljače (Hina) - Hrvatska glagoljska baština raspršena je u čak 24 strane države, u oko 60 gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima, a jedna od njih je i Norveška.
ZAGREB, 27. veljače (Hina) - Hrvatska glagoljska baština raspršena
je u čak 24 strane države, u oko 60 gradova, većinom u nacionalnim
knjižnicama i muzejima, a jedna od njih je i Norveška. #L#
Predsjednik Društva prijatelja glagoljice Darko Žubrinić lani je
putem Interneta otkrio da Nacionalna knjižnica u Oslu među svojom
reprezentativnom građom nudi kratak opis i vrlo lijepu fotografiju
jedne hrvatske glagoljske stranice koja se čuva u zbirci Martina
Schoyena u Norveškoj, pod signaturom MS 1391.
"U dopisu koji sam nakon toga dobio iz Nacionalne knjižnice u Oslu",
kaže Žubrinić, "doznao sam da je riječ o dva glagoljska lista iz
fonda Schoyenove zbirke, pisana početkom XV. stoljeća u nepoznatom
mjestu na otoku Krku".
"Točnije, riječ je o pravilima jedne naše svjetovne bratovštine,
pisanim mješavinom hrvatskog čakavskog i hrvatskog
crkvenoslavenskog jezika, s prekrasnim glagoljskim slovima i
divnim inicijalima", piše Žubrinić na Internet stranici
(www.hr/darko/etf/norway.html).
Iz popratne dokumentacije koju sam dobio ljubaznošću Martina
Schoyena, dodaje Žubrinić, doznao sam da su listovi bili u
vlasništvu Predraga Milovanovića iz Beograda, koji ih je prodao
gospođi I. Požarić iz Zagreba. Godine 1991. otkupio ih je Jeremy
Griffits, kolekcionar iz Oxforda, a prije nekoliko godina Martin
Schoyen za svoju zbirku u Norveškoj.
Žubrinić napominje da je od Schoyena doznao da njegova zbirka osim
toga sadrži i tri vrlo stara hrvatska rukopisa iz Dalmacije, pisana
beneventanom na latinskom jeziku, iz XI., XII. i XIII. st., s
tekstovim sv. Augustina i sv. Grgura Velikog, po čemu bi se moglo
zaključiti da su to dijelovi časoslova.
"Nema sumnje da su dva spomenuta glagoljska lista dio veće cjeline,
o čemu možda znaju više nekadašnji vlasnici listova iz Beograda i
Zagreba", drži Žubrinić.
Po njegovim riječima, stručnjacima u Hrvatskoj ti su glagoljski
listovi novost i znanstvena poslastica jer predstavljaju
najstarija poznata pravila neke naše bratovštine pisana
glagoljicom.
U tekstu se spominju Senj, Rab, Rijeka, te otok (Krk?). Spominju se
"Mikula, knez krčki, modruški, senjski i pročaja" i žena njegova
"gospa kneginja Dorotija". Knez Mikula je "kneza Anža sin", a
spominju se i knez Ivan, "bana Mikule sin", i "kneginja gospa
Elizabeta".
"Zanimljivo je, pa i neobično, da se na Internet stranicama
Schoyenove zbirke (a time i preko Nacionalne knjižnice u Oslu)
jedan hrvatski glagoljski list nudi među reprezentativnom građom
tako uglednih institucija", ističe Žubrinić.
Dodaje kako se nada da će to biti znak našoj Nacionalnoj i
sveučilišnoj knjižnici, državnim i crkvenim arhivima, da jedan
izbor najreprezentativnijih stranica iz hrvatskih glagoljskih, i
ne samo glagoljskih, rukopisa i knjiga predoče našoj i svjetskoj
javnosti.
(Hina) mc