FR-FRANCUSKA-EU-Politika FRANUSKA: CHIRACOVA IZJAVA OTVORILA STARA PITANJA I DILEME Piše: Frano CetinićPARIZ, 23. veljače (Hina) - "Hoće li proširenje Europske unije biti još jedna u nizu kolateralnih žrtava iračke krize?" - ovo se
pitanje otvoreno postavlja u Francuskoj nakon kritika što ih je uputio predsjednik države Jacques Chirac na adresu zemalja kandidata koje su putem pisma "osmorice" ili izjave vilinuske skupine izrazile podršku američkoj politici.
Piše: Frano Cetinić
PARIZ, 23. veljače (Hina) - "Hoće li proširenje Europske unije biti
još jedna u nizu kolateralnih žrtava iračke krize?" - ovo se pitanje
otvoreno postavlja u Francuskoj nakon kritika što ih je uputio
predsjednik države Jacques Chirac na adresu zemalja kandidata koje
su putem pisma "osmorice" ili izjave vilinuske skupine izrazile
podršku američkoj politici. #L#
Izjavu predsjednika Chiraca o tome kako bi se taj korak zemalja
kandidata mogao pokazati "opasnim" u perspektivi nastupajućeg
procesa ratifikacije Ugovora o proširenju Europske unije preuzeli
su drugi francuski dužnosnici. Tako je ministrica obrane Michele
Alliot-Marie, za posjeta Varšavi, zaprijetila mogućom "reakcijom
građana", a ministrica za europska pitanja Nooelle Lenoir u
razgovorima s euro-povjerenikom za proširenje Guenterom
Verheugenom govorila je o "razočaranju" koje bi moglo utjecati na
javno mnijenje u zemljama Petnaestorice prigodom ratifikacije.
Utjecajni novinski komentator Alain Duhamel ovih je dana u
Liberationu izrijekom pozvao francuske parlamentarce da glasuju
protiv proširenja Unije jer su "snovi o europskoj Europi"
izjalovljeni "fascinarijom" koju prema Americi pokazuju
"istočnoeuropske pridošlice".
No, nijedna zemlja članica Unije, pa ni Francuska, neovisno o
Chiracovoj izjavi nije najavila održavanje referenduma oko pitanja
prijema novih članica te će se to pitanje rješavati parlamentarnom
procedurom. No, zauzvrat, Francuska je odlučila pribjeći
referendumu prigodom ratifikacije budućeg Europskog ustava.
Nezadovoljstvo procesom proširenja u Francuskoj je starije od
iračke krize i najnovije američko-francuske konfrontacije, te je
još predsjednik Mitterand nakon pada Berlinskog zida zastupao tezu
o produbljivanju Unije koje bi prethodilo procesu proširenja - stav
o "dvjema Europama", o jednoj užoj i "federalnoj" Europi unutar
jedne široke i "konfederalne" Europe. U Francuskoj danas postoji
raširen konsenzus oko potrebe obnove takve ili slične ideje,
konkretizacija koje pretpostavlja dodatno jačanje njemačko-
francuske suradnje. Zastupnik u Europskom parlamentu Jean-Louis
Bourlanges stoga ovih dana predlaže, kao izlaz iz krize, "novi
francusko-njemački sporazum", odnosno "organiziranje
supranacionalne vlasti" koja bi bila otvorena za sve druge.
Iako predsjedniku Chiracu spočitavaju da je svojom izjavom dolio
ulje na vatru, vodeći predstavnici socijalističke stranke,
Elisabeth Guigou i Jean-Marc Ayrault dijele ista strahovanja od
razvodnjavanja europske integracije u širokom valu proširenja te
predlažu osnivanje "europske avangarde" - etimološki novitet koji
prevodi već poznate ideje o "Europi s dvije brzine", "čvrstoj
jezgri", pionirskoj skupini" ili pak o "pojačanoj suradnji".
U "europskoj avangardi" u Parizu se ponajprije prepoznaje
njemačko-francuski par koji bi okupio i druge zemlje kada, kao što
je rekla Guigou, "druge političke snage dođu na čelo Italije i
Španjolske".
Iza ideje o "avangardi Europe" krije se zapravo temeljno pitanje
koje je godinama bilo potisnuto u drugi plan pred onim što se nekad,
i na drugim prostorima, nazivalo "vrtoglavicom od uspjeha": želi li
Europa postati subjekt međunarodnoga života, ili ostati pasivan
"promatrač s balkona povijesti" (politolog i povjesničar Raymond
Aron), prepoznatljiva ekonomska, diplomatska i vojna sila, ili
samo "blagajna" (ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin)
iz koje se naplaćuju troškovi liječenja post-komunističkih trauma,
odnosno anglosaksonska zamisao o "zoni slobodne trgovine" koja
svoju vojnu i političku sigurnost traži ispod američkog
kišobrana.
Neovisno o sudbini samog proširenja, jedno je sigurno, smatraju
određeni krugovi u Francuskoj. Najnoviji razvoj događaja u Europi
razotkrio je mistifikatorsku funkciju koncepta "euroatlantske
integracije" te potvrdio da je zauvijek završeno s tom ideološkom
poštapalicom koja se očitovala kao otvorena proturječnost, kao
drveno željezo, do čim je iračka kriza bila sam katalizator
neodložnog i, može biti, spasonosnog suočavanja sa stvarnošću.
(Hina) fcet dj