E-FR-PL-EU-FRANCUSKA-POLJSKA-Organizacije/savezi-Diplomacija-Ratovi au 19. II. DS: chirac je potkopao rezultat izvanrednog summita eu AUSTRIJADER STANDARD19. II. 2003.Katharina Krawagna-Pfeifer ističe da su članice EU "nakon
beskonačnih i sramotnih čarki postigle kompromis kojim su bar malo dobile na vremenu": "Uz dobitak na vremenu, kompromis malo pomaže i da se prema van očuva lice jedinstvene Europe. Tome su svoj doprinos dale i zemlje-kandidati koje je Chirac zasuo prijekorima a u utorak su se službenim priopćenjem priključile formuli kompromisa. No, iza kulisa njihova je ljutnja bila sasvim razumljiva. U najmanju je ruku ton Chiracovih izjava bio potpuno neprimjeren. Europa ne treba guvernante. (...)No, Chiracove izjave ne predstavljaju samo reakciju na potpis zemalja-kandidata na nesretno 'Pismo osmorice'. Štoviše, one su izraz velikog nepovjerenja Pariza prema projektu proširenja Europske unije. Sumnjičavost izaziva u prvom redu Poljska. Na njezinu se primjeru žestoko sudaraju laicistička Francuska i dojam o zemlji-kandidatu u kojoj još nije prevladan politički katolicizam. Valja se, primjerice, prisjetiti samo sporova oko spomena Boga u Ustavu EU, što je Poljska najviše zagovarala Poljska
AUSTRIJA
DER STANDARD
19. II. 2003.
Katharina Krawagna-Pfeifer ističe da su članice EU "nakon
beskonačnih i sramotnih čarki postigle kompromis kojim su bar malo
dobile na vremenu":
"Uz dobitak na vremenu, kompromis malo pomaže i da se prema van
očuva lice jedinstvene Europe. Tome su svoj doprinos dale i zemlje-
kandidati koje je Chirac zasuo prijekorima a u utorak su se
službenim priopćenjem priključile formuli kompromisa. No, iza
kulisa njihova je ljutnja bila sasvim razumljiva. U najmanju je
ruku ton Chiracovih izjava bio potpuno neprimjeren. Europa ne treba
guvernante. (...)
No, Chiracove izjave ne predstavljaju samo reakciju na potpis
zemalja-kandidata na nesretno 'Pismo osmorice'. Štoviše, one su
izraz velikog nepovjerenja Pariza prema projektu proširenja
Europske unije. Sumnjičavost izaziva u prvom redu Poljska. Na
njezinu se primjeru žestoko sudaraju laicistička Francuska i dojam
o zemlji-kandidatu u kojoj još nije prevladan politički
katolicizam. Valja se, primjerice, prisjetiti samo sporova oko
spomena Boga u Ustavu EU, što je Poljska najviše zagovarala Poljska
a Francuska najžešće odbijala.
Usprkos bučnoj retorici o ujedinjenju, izvanredni sastanak na
vrhu, održan u Bruxellesu, pokazao je da Europa još ni izdaleka ne
nastupa jedinstveno. To vrijedi za sadašnju 15-članu EU a posebno
će vriejditi za uniju dvadesetpet zemalja, koja ć sljedeće godine
postati stvarnost".