RFE 19. II. ODNOS BRITANSKE POLITIKE PREMA RATU U BIH-A

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 19. II. 2003. B. Simms: najsramniji trenutak Britanije. Prilog Žane Filipović. Kakva je bila uloga Velike Britanije tijekom rata u BiH i koliko je vlada u Londonu pridonijela razaranju BiH bile su teme međunarodnog skupa održanog u Sarajevu u organizaciji međunarodnog Foruma Bosna i Srpskog helsinškog odbora. Odnos međunarodne zajednice prema BiH i tragičnim događajima koji su se dogodili prije i tijekom rata još uvijek su teme o kojima se vode tek sporadični i tihi intelektualni razgovori. Knjiga profesora Brandon Simms-a, pod naslovom 'Najsramniji trenutak: Britanija i uništavanje Bosne', najoštrija je kritika politike ove države prema BiH u posljednjih deset godina. Britanska politika prema BiH bila je pogrešna u moralnom, ali i u intelektualnom i političkom pogledu, tvrdi Simms. Simms: Učinjene su dvije temeljne pogreške u britanskoj politici prema BiH. Prvo, mi u Velikoj Britaniji nikada nismo razumjeli da Bosna u tom razdoblju nije bila samo humanitarni problem. Bio je to i problem institucija i obavještajnih službi u Britaniji. Drugo, naša vlada je pogrešno držala da se ništa više ne može učiniti da bi se odbila agresija i da bi se pomoglo bosanskoj vladi u obrani bez velikih gubitaka britanske vojske. Nisu shvatili da mogu iskoristiti našu moć i opskrbiti bosansku vojsku naoružanjem. I sve ostalo bilo je pogrešno, uključujući i embargo na naoružanje. Britanski službeni izvori govorili su o približno jednakoj moralnoj odgovornosti agresora i žrtve. Uspio sam otvoriti raspravu o tome u Velikoj Britaniji. Većina Britanaca sada je prihvatila da je naša politika tijekom rata ovdje bila pogrešna. Promociju Simmsove knjige nevladina organizacija Forum Bosna u suradnji sa Srpskim helsinškim odborom iskoristio je da, kako kažu, otvori razgovor BiH sa susjedima, ali i međunarodnom zajednicom o zbivanjima u prošlom desetljeću. Sonja Biserko, predsjednica Srpskog helsinškog odbora kaže da logika raspada prostora Jugoslavije još uvijek nije svima jasna. Biserko: Čini mi se da je bilo mnogo osjećaja, nepromišljenosti u reakcijama na samu situaciju na prostoru bivše Jugoslavije i da je bilo mnogo projekcija koje, zapravo, nisu odgovarale stvarnosti. Nepoznavanje jugoslavenskih prilika bilo je veliko. Srbija se često uzimala kao glavni partner u regiji, kao glavni saveznik tijekom cijelog ovog stoljeća i mislim da je to bila jedna od glavnih pretpostavki od koje su polazili svi zapadni saveznici, ne samo Europska unija i Velika Britanija, nego donekle čak i Amerika. Rusija se naravno podrazumijeva. Znači, imamo prvi put kritičko stajalište koji dolazi iz zemlje koja je i sama sudjelovala u stvaranju slike regionalnih prilika. Mislim da ovo može da obilježiti pravu raspravu o tome što se, zapravo, dogodilo i o odgovornosti svih, pa uključujući i neke čimbenike međunarodne zajednice, ne u smislu da su oni odgovorni za raspad Jugoslavije već, prije svega, u sagledavanju posljedica tog raspada, identifikaciji razloga tog raspada kako bi se našla prava rješenja za ovu regiju. Analitičar međunarodne krizne skupine James Lion ističe kako su raspad Jugoslavije i tragedija BiH započeli nakon svršetka hladnog rata i početkom novog svjetskog poretka kada su međunarodni političari u potpunosti zaboravili moralne vrijednosti. Lion: I oni su iskoristili moralnost samo da bi post factum opravdali svoje vanjske politike. Znamo da su Francuzi dijelili isto mišljenje kao i Englezi. Imali su zajedničku povijest sa Srbijom za vrijeme I. svjetskog rata i zbog toga su Francuzi imali strašne predrasude koje su išle u korist Srba i Srbije. Plus je bila jedna prilično izražena protuislamska tendencija u francuskoj kulturi. Ne spominjem neke poslovne interese. Vidimo da su neki talijanski političari, kao Giani De Michelis, bili veliki jugonostalgičari. I dan danas jesu. Grci su imali svoje predrasude temeljene na zajedničkoj vjeri. Sjedinjene Američke Države su željele gurati Europsku uniju da bi ona stvori svoju zajedničku vanjsku politiku. Potpredsjednik Foruma Bosna Žarko Papić pita postoje li i danas neki ostaci ove pogrešne politike prema BiH, ne samo Velike Britanije, nego i šire međunarodne zajednice. Papić: I tih stereotipa. Bojim se da postoje. Skraćeno govoreći, ja apsolutno ne mislim da je bilo kakve temeljne reforme u BiH moguće provesti s nacionalnim strankama, uz potpuno shvaćanje da one nisu ono što su bile, da su se reformirale i tako dalje, jer postoji nešto što je, na kraju krajeva, suština stvari. Suština stvari je u nacionalnoj homogenizaciji - govorim o tim strankama - a bilo koji oblik reforme, uzmimo za primjer samo tržišne institucije, razbija nacionalnu homogenizaciju. Dakle, u toj matrici je duboko proturječje. Bojim se da je npr. ostatak ili neki trag te pogrešne matrice u pristupu prisutan i danas u aktualnom razumijevanju bosanskih političkih realnosti. Nisam optimist kao međunarodna zajednica kada je riječ o reformi u BiH s ovom vrstom vlasti koju BiH ima. Prema profesoru Simmsu, glavna obilježja britanske politike prema BiH u prošlom desetljeću preuzela je i nova laburistička vlada u ovoj zemlji. (VOA)