RU IZVESTIJA 9. II. 2003. GUENTHER GRASS: DEMOKRACIJSKI RATOVI

RUSIJA IZVESTIJA 9. II. 2003. Međuraće O moralnim dvojbama pred rat s Irakom piše njemački nobelovac Guenther Grass. "Uzaludne opomene o prijetećem ratu dobivaju rutinski ton s vremenom, pa ipak ostaje ispravnom misao koju je nekoć urimovao Matthias Klaudius: Rat i bubnjevi ratni! / Sakloni, Bože! /Sve riječi strati,/ rat može početi, jao svim, / ne želim tu biti kriv! Toliko uskličnika govori o uzaludnosti koja osigurava dugovječnost ove opomene. Zato je ta pjesmica nadživjela tolike sukobe pa je i ja pretpostavljam svojem uzaludnom 'traćenju riječi', koje, bojim se, neće biti saslušane. Ratna prijetnja? Ponovno iznikla, ili pak ratom prijete samo zato da ne dopuste rata? Da li ta riječca 'samo' označava, dok se gomila američka i engleska vojska, što uz pomoć televizije ilustrira vojnu premoć, samo prst prijetnje koja će biti tek tako napuštena kaso mirovna demonstracija moći, dok se jedan od dvadesetak diktatora na planetu ne pokuša skriti u emigraciji ili, što bi bilo poželjnije, posve napustiti svijet? Teško. Taj prijeteći rat je poželjan. U glavama onih koji razrađuju planove, na burzama kontinenata, u dugim emisijama televizije, ovaj je rat već počeo. Neprijatelj i ciljevi su poznati i vrlo upotrebljivi i u za slučaj pričuve, da ih se spomene kao prijetnju kojom se guši svako kolebanje. Poznat nam je vizualni niz koji će biti očišćen od užasnih pojedinosti, a prava na prikazbu već ima troslovčana tv-postaja pa možemo čekati novu milijunsku sapunicu koju će prekidati tek reklame upućene mirnom potrošaču. Protiv koga se vodi taj rat, koji eto samo prijeti? Kažu - protiv užasnog diktatora. Međutim Saddam Husein, kao i ostali diktatori, sudjelovao je u bratstvu po oružju s demokratskom velikom vojnom državom i njezinim saveznicima. Predstavljajući interese Zapada i naoružan uz njegovu pomoć, Irak je osam godina ratovao protiv Irana, gdje je sjedio drugi diktator tada imenovan br. 1. Osim toga, tvrdi se, Saddam ima oružje za masovno uništavanje. A kada ga se sruši kraljevat će demokracija. Ali u Saddamovu susjedstvu, u Saudijskoj Arabiji i u Kuvajtu, gdje će biti uzletišta za zapadne saveznike, vladaju isti takvi diktatori. Hoće li te zemlje uskoro biti objektom sljedećih ratova u ime demokracije? Svjestan sam uzaludnosti tih pitanja: ambicija velike države nadilazi odgovor na bilo koji od njih. Pa svatko se može dosjetiti da se radi o nafti. Točnije: opet se radi o nafti. Licemjerni izgovori s kojima velika država sa svojim saveznicima u zboru maskira svoje interese toliko su se puta čuli da im se odvratna bit pokazala u društvenoj nagosti. Sadašnji predsjednik SAD predstavlja dokaz te opasnosti. Ne znam može li UN pokazati upornost protiv američkoga pritiska. Iskustvo mi govori da će iz željenog rata uslijediti novi, iz istih poticaja. Nadam se da će vlade i građani moje zemlje pokazati da smo mi, Nijemci, usvojili ratnu lekciju, koju smo skrivili i da ćemo za to reći 'ne' nastavku bezumlja koje se zove ratom. 'Što s ubijenima kad noću / jave se ponovo, krvareći,/ u suzama kad mole, što ću, / i što im mogu reći? To je pitanje iz druge strofe Mattiasa Klaudiusa, na koje ni do danas, kad se osvrnemo na naše ratove, ne možemo dati određen odgovor. Ali taj daleki prijeteći rat, koji se nikad nije ni prekidao, ponovno će ga postaviti. Rat može početi, jao svim, / ne želim tu biti kriv!"