GLAS AMERIKE - VOA

GLAS AMERIKE - VOA 18. II. 2003. Naftovod Kavkaz - Sredozemlje brine stanovnike Gruzije. Prilog Lise McAdams. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i ruski predsjednik Vladimir Putin potpisali su jučer u Moskvi niz dokumenata u vezi gradnje naftovoda kojim bi se ruska nafta dovozila do Jadranske obale. Sličan naftovod - od Azerbejdžana, preko Gruzije, do obale Sredozemlja u Turskoj - također je u gradnji. Oba projekta - i ovaj koji bi završavao na jadranskoj obali, kao i turski ? izazvala su brojne kontroverze, ponajviše vezane uz očuvanje okoliša. O zabrinutosti građana Gruzije zbog gradnje naftovoda ? javlja Lisa McAdams. Naftovod Baku - Tbilisi - Ceyhan bit će dugačak tisuću i 700 kilometara. Gradi ga tvrtka British Petroleum koja se ponosi svojom brigom za okoliš. U Gruziji mnogi misle drugačije. Georgi Gachechiladze, čelnik tamošnje Stranke zelenih kaže da je njegova stranka predložila alternativni put za naftovod koji ne bi potpuno zaobilazio obližnje izvore mineralne vode, a ne bi prolazio niti blizu grada. British Petroleum taj prijedlog nije prihvatio. Ed Johnson, direktor područnog ureda British Petroleuma u Gruziji, priznaje da smjer naftovoda možda nije najsretnije izabran: = Međutim ako razmotrite alternativnu opciju izgradnje naftovoda vidjet ćete da ona zaista nije moguća. Ona nije prihvatljiva ni sa sigurnosne, a niti s ekološke strane. U mjestu Borjomi gdje naftovod treba prolaziti nalazi se punionica mineralne vode koja godišnje na tržište donosi 120 milijuna boca vode koja dolazi iz lokalnih ljekovitih izvora. Izvozi se u dvadeset zemalja. Zamjenik direktora punionice Badri Japaridze zabrinut je da će mu naftovod pokvariti posao. Kaže da mu nije jasno zbog čega nije izabran alternativni put iako je svega sedamnaest kilometara duži. = Riječ je tek o sedamnaest kilometara ? što je to za naftovod koji je dugačak tisuću sedamsto kilometara ? pita se ovaj gruzijski gospodarstvenik. Uz British Petroleum je i gruzijska vlada. Međutim stanovnike tog dijela Gruzije ne brinu jedino loše posljedice po okoliš, već i mogućnost da ovaj kraj postane meta terorista. Ed Johnson iz britanske naftne tvrtke drži da je ovakva zabrinutost opravdana. Međutim British Petroleum će cijevi naftovoda smjestiti pod zemlju kako bi se mogućnost sabotaže ili diverzije gotovo potpuno izbjegla. = Ukopavanje cijevi duboko ispod zemlje sprečava bilo kakav pokušaj terorizma. Uz to, tu su i elektronski senzori koji upozoravaju na to da netko lopatom otkopava cijevi u pokušaju podmetanja eksploziva. Uz to naftovod će i danju i noću čuvati ophodnje na konjima i u vozilima - objašnjava Ed Johnson. Bez obzira na sve ovo osiguranje mještani ovog dijela Gruzije su nepovjerljivi. Kako je rekao jedan od njih ? nikad više nećemo dozvoliti da British Petroleum uništava našu prirodu. Rumsfeldov popis ratnih rizika. Pripremio Žorž Crmarić. The New York Times piše da visoki dužnosnici administracije predsjednika Busha po prvi puta otvoreno razmatraju ratne rizike u Iraku. List tvrdi da ministar obrane Donald Rumsfeld u ladici radnog stola drži četiri do pet stranica dugu listu opasnosti s kojima bi se američke snage mogle sučeliti u Iraku. Jedna od opasnosti na tom popisu je da Sadam Husein uporabi oružje za masovno uništavanje protiv vlastitog naroda, a onda za to optuži Sjedinjene Države. Slijedi mogućnost dizanja u zrak naftnih polja, što bi dovelo do ogromnih financijskih gubitaka ? nastavlja list. Tu je i problem trajanja invazije ? tri dana, tri tjedna, tri mjeseca, ili tri godine? Ova zadnja opcija zabrinjava mnoge ? piše list. Washington Post piše da se unatoč tim potencijalnim rizicima početak operacija približio. Predsjednik Bush planira bar još dva tjedna dati priliku diplomaciji prije no što donese konačnu odluku o napadu na Irak ? tvrdi list. Sjedinjene Države i Britanija će vjerojatno ovoga tjedna tražiti od Vijeća sigurnosti da donese rezoluciju kojom bi se Sadamu Husseinu odredio točan broj dana za razoružanje. Christian Science Monitor drži da bi se proturatni prosvjedi u svijetu i protivljenje američkim prijedlozima u Vijeću sigurnosti mogli na dva različita načina odraziti na predstojeće korake predsjednika Busha. S jedne strane, ti događaji usporavaju diplomatske aktivnosti koje Washington poduzima s ciljem pridobivanja potpore. S druge strane, svako daljnje odlaganje akcije razvodnjava nastojanja i gubi se zalet koji je administraciji potreban za pokretanje akcije. List međutim, dopušta i treću mogućnost, a ta je da je dio zaleta i zamaha već izgubljen. DEUTSCHE WELLE - DW 18. II. 2003. Tisak Kompromis koji su postigli šefovi država i vlada Europske unije na izvanrednom sastanku u Bruxellesu tema je koja prevladava komentarima današnjih izdanja dnevnika. Hannoversche Allgemeine Zeitung piše da izgleda kao da je netko iz velikog balona što prijeti eksplozijom u posljednji trenutak ispustio zrak. Tako su se nepomirljivim činila stajališta i interesi članica Europske unije da su svi čekali na veliki prasak između europskih saveznika u pitanju Iraka. Ali od prošlog vikenda Amerikanci imaju ponovno više vremena za inspekcije, NATO se može nakon odgovarajućeg dogovora početi baviti čisto defenzivnim planovima za Tursku, a iz Europske unije odaslani su jučer signali kompromisa oko zajedničkog stajališta. Čak je i savezna vlada ponovno u diplomatskoj igri. Važno je da je Europska unija na izvanrednom sastanku u Bruxellesu ponovno otkrila da su rat i mir u slučaju Sadama Huseina dvije strane iste medalje. Deister - und Weserzeitung zaključuje da je ovo je pobjeda razuma, Europa ponovno progovara jednim glasom. Nada da će irački diktator Sadam Husein ipak doći pameti može opstati samo uz prijetnju oružjem. No najnovija odluka Europske unije ne mijenja ništa u sukobu tvrdolinijaša i mirotvoraca jer zajednička rezolucija iz Bruxellesa ništa ne govori o tome kada nasilje kao zadnje sredstvo dolazi u obzir. Nova svađa već je, tako, isprogramirana. Rheinische Post je pesimističan unatoč postignutom kompromisu. Krizni sastanak na vrhu u Bruxellesu svjedoči o ozbiljnosti stanja i spoznaji da je od zajedničke sigurnosne i vanjske politike unija još miljama udaljena. I dalje vladaju nacionalni interesi. To je u ovom pitanju rata i mira odlučujući čimbenik. Die Welt se osvrće na dogovor postignut u NATO-u. Teškim i mukotrpnim činom NATO je prevladao blokadu sebe samoga i dogovorio se oko nečega što bi trebao biti samo po sebi razumljiv temelj saveza: solidarnosti s ugroženim saveznikom. Kompromis postignut u doslovno posljednjem trenutku zahvaljujući trudu glavnog tajnika Georgea Robertsona bio je vjetar u leđa naporima na kriznom sastanku Europske unije. Heibronner Stimme zabrinut je za slogu u sjevernoatlantskom vojnom savezu. Da nije krajnja nužda, Njemačka, Francuska i Belgija ne bi postavile kamen spoticanja u ionako u posljednje vrijeme krhkom NATO-u. Sada su te tri zemlje koje su blokirale - smekšane s nekoliko ustupaka - konačno popustile. No savez se neće tako lako oporaviti. Arapski tisak o iračkoj krizi Egipatski mediji danas se bave prije svega posjetom egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka Njemačkoj i Francuskoj. Označavaju ga 'povijesnim ' s obzirom na iračku krizu i diplomatske napore europskih i arapskih država. Komentatori formuliraju samo oprezna i općenita očekivanja glede mogućih rezultata Mubarakovih političkih razgovora. Al-Ahram, kairski list svakog ponedjeljka objavljuje kolumnu poznatog novinara Fahmija Huweidija, koju danas objavljuju brojni arapski listovi. Ovoga tjedna taj islamski orijentirani novinar u članku postavlja pitanje: zašto se u arapskim državama ne održavaju slični prosvjedi kao u zapadnima. On ističe kako zapadne države i njihovi narodi 'interese Arapa u Iraku više brane od samih Arapa' čime se, kako ističe Huweidi, 'svakodnevno razotkrivaju slabosti arapskih država'. Al-Ayyam, bahrainski list u komentaru američkom predsjedniku postavlja pitanje kada će završiti opasnu igru s međunarodnom politikom. List uspostavlja vezu između predstojećeg rata s Irakom i stanjem u zaposjednutim palestinskim područjima, ističući kako je 'glavni cilj rata isključivanje Iraka u arapsko-izraelskom sukobu'. Oba se sukoba stavljaju u kontekst s američkim hegemonstičkim nastojanjima pri čemu se opširno prikazuju i aktivnosti Amerikanaca na Balkanu, u srednjoj Aziji, Afganistanu te sada u Iraku. Arapsko se novinstvo bavi i suprotnostima Francuske i Velike Britanije na izvanrednom sastanku šefova država i vlada Europske unije u Bruxellesu. Završnu se izjavu označava kompromisom između dviju suprotnih političkih stajališta unutar EU-a. Arapsko novinstvo najvažnijim stavkama ostvarenog kompromisa drži sljedeće točke: da se rat ne isključuje, inspektorima daje više vremena, ali da Ujedinjeni narodi a ne Europska unija određuju koliko će dugo trajati njihova misija. Spominjanje rata komentatori tumače kao djelomični odmak Njemačke od svog prvotnog stajališta. Ad-Dustur, list iz Ammana oštro kritizira spor oko arapskog sastanka na vrhu i datuma njegova održavanja. Komentator ljutito ukazuje na slab angažman Arapa u iračkoj krizi i istodobno ističe konkretne diplomatske mjere Francuske i Njemačke. Ar-Riad, dnevnik iz Saudijske Arabije tvrdi kako je postizanje sloge među arapskim državama gotovo nemoguće budući da su se Arapi još za vrijeme hladnoga rata oslanjali na potporu velesila, što čine i danas, dok su upravo te sile slijedile isključivo vlastite ciljeve. Ascharq, katarski dnevnik naglašava kako se arapski ministri vanjskih poslova nisu mogli sporazumjeti ne samo oko termina izvanrednog arapskog summita nego i dnevnog reda i mogućih prijedloga za rješavanje iračkog sukoba. Taj spor pokazuje zašto će izvanredni sastanak na vrhu biti održan tek krajem veljače, a redoviti neposredno nakon toga - početkom ožujka. 17. II. 2003. Uloga tajnih službi u iračkoj krizi. Prilog Wolfganga Dicka. Sjedinjene Američke Države pripremaju se za rat protiv Iraka. Kako u tim pripremama, tako i u uvjeravanju međunarodne zajednice u ispravnost svojih vojnih planova, Washington koristi informacije tajnih službi. No koliko su takve informacije uopće pouzdane? Najnovije snimke u kojima vođa terorističke organizacije Al Kaida Osama bin Laden navodno poziva da napadnu SAD, američka tajna služba CIA je odmah proglasila izvornima, iako su stručnjaci upozorili da ispitivanje autentičnosti takvih snimki traje i više od tjedan dana. Britanska je tajna služba pak prije nekoliko dana kao vjerodostojne dokaze objavila stare dokumente prepisane iz jedne studentske radnje, dok je američki ministar vanjskih poslova Colin Powell UN-ovom Vijeću sigurnosti predočio dokumente prepune nejasnoća. Znanstvenik koji se bavi mirovnim istraživanjima i stručnjak za tajne službe Erich Schmidt-Eenboom te nespretnosti objašnjava na sljedeći način: = Općenito treba reći da i tajne službe ne koriste neka posebna sredstva nego se 90 posto njihovog rada sastoji u vrednovanju javnih izvora. Američke i britanske tajne službe koriste uglavnom dobro razvijena tehnička sredstva za prikupljanje informacija. Zato pomalo čudi to što je američki ministar Powell Vijeću sigurnosti, doduše, pokazao snimke kamiona pred navodnim bunkerima s biološkim oružjem, ali nije mogao reći u kojem smjeru su otišli ti kamioni u kojima se možda nalazilo to oružje. Stručnjak za tajne službe Erich Schmidt- Eenboom ne vjeruje da su Powellove informacije ostale nepotpune zbog ograničenih tehničkih mogućnosti: = Mi znamo da najmoderniji američki sateliti postižu preciznost od osam do deset centimetara. Unatoč tome postoje brojne mogućnosti zavaravanja tehničkih sredstava, kaže Erich Schmidt-Eenboom: = Kod Al Kaide smo vidjeli da se Osama bin Laden služio poljoprivrednim radijskim prijemnicima i uspješno zaobilazio tajne službe. A u Iraku su granice špijunaže postale vidljive kada su primjenom vodova od staklene vune jednostavno onemogućene satelitske snimke i prisluškivanje. Zato su posljednjih godina pojačani napori u mobiliziranju špijuna. Erich Schmidt-Eenboom kaže: = Amerikanci su tradicionalno slabi prije svega na ljudskom području. Oni, doduše, dobivaju od iračkih izbjeglica relativno dobre informacije, ali već godinama imaju probleme u stvaranju mreže agenata na Srednjem istoku. Prvenstveno zato što se očigledno ne uspijevaju prilagoditi arapskom mentalitetu. Pritisak na tajne službe znatno je povećan nakon terorističkih napada od 11. rujna. Od njih se sada očekuju pouzdane informacije o planovima terorista. Da bi ispunile ta velika očekivanja, tajne službe često manipuliraju ili svjesno krivo tumače informacije, tvrdi nekadašnji špijun bivšeg DDR-a Rainer Rupp. On sumnja u manipulacije i u sadašnjem slučaju Irak: = Ti navodni irački kontakti s Al Kaidom. Al Kaida je organizacija vjerskih fundamentalista, a svjetovni Sadam Husein je do sada svaki fundamentalizam brutalno gušio - takvi su kontakti mogući isto kao kontakt vraga i svete vode. To je nezamislivo. Kada Powell i Bush to sada tvrde onda proturječe vlastitoj tajnoj službi CIA-i koja kaže da za to ne samo da ne postoje dokazi, nego da nema ni takvih indicija. Politika često zbog svojih ciljeva manipulira tajnim službama. Na kraju ostaje otvoreno jedno pitanje: zašto zapadne tajne službe u posljednjih deset godina nisu uspjele srušiti Sadama Huseina? Jer one u tome već imaju bogata iskustva. Za Rainera Ruppa odgovor je jasan: = Za uspješnu provedbu takvih akcija nedostaje velika količina političke motiviranosti agenata koji rade za državni aparat i spremnost žrtvovanja čak i vlastitog života ako je to potrebno. (DW) BRITANSKI RADIO - BBC 18. II. 2003. Tisak Samo dva britanska lista su se stigla u prvim izdanjima izjasniti o noćašnjem summitu Europske unije. The Daily Telegraph podupire intervenciju protiv Iraka i ocjenjuje da je summit završen iznenađujuće oštrim stajalištem prema Iraku nakon što vojna opcija nije isključena. The Independent se protivi napadu i naglašava zaključak summita da rat nije neizbježan. Osim iračke krize tisak piše i o postizbornim izgledima ciparskog ujedinjenja. The Guardian blizak vladajućim laburistima izvješćuje o dramatičnom padu popularnosti britanskog premijera Blaira zbog razilaženja s britanskom javnošću u pogledu iračke krize. Navodeći rezultate ankete koju je proveo, list spominje da je osobni rejting premijera pao na minus 20 bodova, što je najniži rejting od kada je ušao u Downing Street. Rezultati ankete potvrđuju i trend rastućeg protivljenja vojnoj akciji. Po ovom istraživanju, 52 posto Britanaca se protivi napadu na Irak. Listovi pišu da su, unatoč prošlotjednim masovnim proturatnim prosvjedima i relativno blagom izvješću Hansa Blixa o Iraku, SAD i Britanija odlučile progurati novu rezoluciju kroz Vijeće sigurnosti UN-a. The Daily Telegraph izvještava da će Washington i London ipak morati promijeniti taktiku zbog neočekivano jakog otpora i piše da su britanski vojni planeri počeli razmatrati mogućnost odlaganja vojne akcije do jeseni kada političari vjeruju da bi mogli povratiti potporu javnog mišljenja. The Times piše da je Bijela kuća shvatila da neće moći osigurati novu rezoluciju u kojoj će se izričito spominjati riječi ultimatum i rat, i da će se od sada u borbi za glasove u Vijeću sigurnosti više oslanjati na Hansa Blixa nego na vlastitu retoriku. The Financial Times izvješćuje da je predsjednik Bush tijekom vikenda razmatrao hoće li mu uopće biti potrebna nova rezolucija i koliko još vremena treba dozvoliti inspektorima UN-a u Iraku. Od ostalih međunarodnih tema listovi analiziraju mogući rasplet događaja zbog pobjede Tasosa Papadopulosa na predsjedničkim izborima na Cipru po ujedinjenje otoka. The Independent ocjenjuje da pobjeda kandidata koji je predizbornu kampanju temeljio na tvrđim stajalištima u pregovorima o budućnosti otoka, ugrožava izglede za postizanje trajnog mira i pita žele li Ciprani doista ponovno ujediniti svoju zemlju. The Financial Times dalje razvija temu i piše da EU treba ozbiljno razmisliti o mogućnosti povlačenja ponude o prijamu Cipra u članstvo ako čelnici te zemlje svjesno ne iskoriste priliku da je ponovo ujedine i ostvare trajni mir. (BBC) RADIO GLAS RUSIJE - RGR 18. II. 2003. Prilog Petra Iskenderova: opasnost od rata udružila donedavne balkanske protivnike. Milijuni ljudi sudjelovali su u neviđenim masovnim prosvjedima protiv rata u Iraku koji priprema SAD. Prosvjedi su organizirani u više od sto zemalja, a neki i na Balkanu. Događaji prošlog vikenda potvrdili su totalan poraz 'stranke rata' s Washingtonom na čelu. Možemo primijetiti da je svjetska kampanja prosvjeda protiv krajnje opasnog smjera Bushove administracije potisnula u drugi plan suosjećanje i potporu Sjedinjenim Državama u pogledu terorističkih akcija u New Yorku i Washingtonu od prije svega godinu i pol. Dojmljive brojke koje je objavila agencija Associated press. U Londonu je u najvećem prosvjedu u cijeloj njegovoj povijesti sudjelovalo najmanje 750 tisuća ljudi. To je opasan znak za premijera Velike Britanije Tonyja Blaira koji je, prema pisanju londonskog tjednika The Opserver, povezao svoju političku budućnost s vojnom operacijom u Iraku. Po podacima rimske policije, na ulice 'vječnog' grada izašlo je milijun protivnika rata, dok organizatori akcije navode trostruko veću brojku. 650 tisuća Španjolaca protestiralo je u Madridu, glavnom gradu još jedne zemlje koja je odlučila slijediti stajališta Washingtona. Naravno da je u balkanskim zemljama broj sudionika prosvjednih akcija bio znatno manji. Ali to im ne umanjuje značenje. Promatrači su poklonili posebnu pozornost događajima u Mostaru. Proturatni prosvjed predstavlja prvu zajedničku akciju pripadnika raznih etničkih zajednica Muslimana i Hrvata. Mostar je već sedam i pol godina od dana potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma jedno od žarišta sukoba u BiH. Etnička i teritorijalna podijeljenost, međusobno neprijateljstvo stanovnika ovog grada još uvijek su glavna obilježja njegovog života. Agencija Associated press podvlači da je nasljeđe prošlosti zaboravljeno tek samo zahvaljujući općem protivljenju novom ratu, ovog puta na području Perzijskog zaljeva. Nedavni protivnici u lokalnom sukobu Muslimani i Hrvati su zajednički prosvjedovali protiv agresivnih planova jednog od jamaca Daytonskog mirovnog procesa Washingtona. Jednak prizor mogao se vidjeti i na ratom podijeljenom Cipru gdje su održane zajedničke akcije lokalnih Grka i Turaka. Masovni prosvjedi u Sarajevu, domaćinu Zimske olimpijade 1984. godine održane su pod indikativnom geslom 'Zaustaviti Olimpijske igre!?', što je jasna aluzija na činjenicu da je protuiračka kampanja u interesu naftnih korporacija. Može li se zanemariti mišljenje nekoliko tisuća stanovnika Atene, glavnog grada zemlje članice NATO-a i aktualnog predsjedavajućeg EU? NATO, SAD i EU jednaki ratu - piše na ogromnom plakatu na zidu antičke Akropole. Masovni prosvjedi održani su također u Bukureštu i Cluju, Sofiji, Skopju i Beogradu. Proturatni i protuamerički prosvjedi bili su organizirani u praktički svim većim gradovima Hrvatske - Zagrebu, Puli, Splitu, Zadru, Vukovaru, Šibeniku. Opasnost od nove Pustinjske oluje udružila je čak i inače podijeljene balkanske narode koji dobro znaju za ratne strahote. (RGR) ITALIJA IL PICCOLO 18. II. 2003. Prijedlozi 'Saveza Istra Rijeka Dalmacija' za dopunu prijedloga zakona Giorgia Benvenuta za rođene nakon 1947.. "Talijansko državljanstvo za naše sunarodnjake rođene nakon 1947., intervenira Talijanski savez Istra Rijeka Dalmacija, američka udruga ezula, kojom predsjedava Giovani De Pierro. Podsjećamo da je prijedlog zakona za proširivanje našeg državljanstva 'na sunarodnjake koji pripadaju etničkoj skupini talijanskog jezika i kulture i imaju jednog roditelja ili pretka po izravnoj liniji koji je bio ili je još uvijek pripadnik etničke skupine i boravio, ili još uvijek boravi na teritorijima prepuštenim pariškim mirovnim sporazumom iz 1947.', kako glasi članak 1, zastupničkoj skupštini predložio Giorgio Benvenuto (Lijevi demokrati) na traženje UIM-a (Unija Talijana u svijetu) koja se godinama bori za prevladavanje diskriminacije između onih koji su rođeni prije i poslije 1947.. Međutim, objašnjava De Pierro, mnogi od ezula po svijetu nisu u mogućnosti prikazati potrebnu dokumentaciju, često izgubljenu u nedaćama egzodusa, te bi stoga bilo potrebno predvidjeti autocertifikaciju koja će im omogućiti ponovno dobiti ili dobiti talijansko državljanstvo. De Pierro potvrđuje da je stupio u dodir s Giorgiom Benvenutom i s ministrom za Talijane u svijetu, Mirkom Tremagliom, kako bi ih upoznao s ovim problemom. Uz to De Pierro traži da se izmjeni zakon 54 od 15. veljače 1989. o 'Odredbama za popunjavanje dokumenta izdanih talijanskim državljanima rođenim u općinama koje je Italija prepustila na temelju Mirovnog sporazuma', na mjestu gdje je predviđeno upisati samo općinu na talijanskom a ne i zemlju rođenja. Odredba je donesena upravo kako bi se izbjeglo da oni koji su rođeni na teritorijima koji su postali jugoslavenski nose ime Jugoslavija na osobnoj iskaznici. Prema De Pierru radi se o 'polovičnom odgovoru' jer bi bilo ispravnije za zemlju staviti Italiju, obzirom da su tada ti teritoriji bili dio naše zemlje. Vraćajući se na zakon o državljanstvu, predsjednik UIM-a, Luigi Weber, upoznao je s pitanjem predsjednike skupštine i senata, Casinija i Peru, kako bi se ubrzalo donošenje zakona." *** Tršćanski list u članku Renza Guola pod naslovom "Radi se samo o primirju" ističe važnost kompromisa postignutog u Bruxellesu i za političke odnose unutar u Italiji: "Izvanredni skup na vrhu, žurno sazvan kako bi riješio raskol između europskih zemalja glede iračkog pitanja zaključen je kompromisom.(...) Da je u Bruxellesu došlo do raskola, a Italija se jasno svrstala u korist američkog pravca, Berlusconi bi morao računati i s krizom u odnosima s Ciampijem. Postignuto rješenje dopušta Italiji da se ne udalji previše od Francuske i Njemačke kako bi slobodno plovila atlantskim rutama. Iako bi slijedećih tjedana moglo doći do oluja koje bi bila takve da bi onemogućile bila kakvo privremeno sidrenje." *** List u članku pod naslovom "Fojbe, Violante i Fini: da za dan sjećanja" prenosi naglaske iz rasprave u televizijskoj emisiji "Porta a Porta" posvećenoj inicijativama u vezi obilježavanja žrtava fojbi i egzodusu Talijana iz Istre i Dalmacije. Sudionici emisije bili su dopredsjednik vlade Gianfranco Fini, Luciano Violante, predsjednik kluba zastupnika Lijevih demokrata, te Arrigo Petacco, Ottavio Missoni i Abdon Pamich. U članku se prenosi i istup Riccarda Illyija, zastupnika u parlamentu i kandidata lijevog centra za predsjedništvo regije; "(...)'Vjerujem da je sazrijelo vrijeme za obilježavanje žrtava svih totalitarizama'.(...) Da je sazrijelo vrijeme pokazuje i činjenica da se Fini i Violante slažu', zaključuje Illy. 'Sada bi bilo dobro i da dođe do geste pomirbe između predsjednika Italije, Slovenije i Hrvatske.(...)" LA REPUBBLICA 18. II. 2003. Zahlađenje prema istoku U članku pod naslovom "Prodi i Chirac, zahlađenje prema istoku - 'Kandidati su nas razočarali'" Marco Marozzi izvješćuje o sastanku na vrhu zemalja članica Europske Unije. U članku se posebnu ističu teme odnosa sa Sjedinjenim Državama i državama europskog istoka: "(...)Joschka Fischer, tijekom prijepodneva, netom prije početka sastanka ministara vanjskih poslova, povjereniku Chrisu Pattenu prepričava što piše 'Washington Times'. Izrazito oštri komentari. 'Naš predsjednik', pišu o Bushu, 'mora početi popravljati ili ponovno graditi međunarodni sustav'. A o bivšim komunističkim zemljama koje se spremaju za ulazak u Europsku Uniju i gledaju prema SAD-u: 'Zajedno s Velikom Britanijom i južnim Europljanima oni bi mogli činiti čvrstu protutežu pacifizmu Francuske i Njemačke'. Zaključak: 'Neki novi savez mogao bi pomoći uvjerenju da naš pravac nije unilateralan'. 'Washington Times nije jako važan list', nastoji se ograditi Patten. 'On prenosi pravac Bijele kuće', odgovara mu netko tko poznaje američke tajne.(...) 'U ovim okolnostima nije moglo bolje proći, došlo je do uzajamnog izlaženja u susret', u Prodijevoj rečenici je i pokušaj čak i da se gleda dalje od Iraka, da se ne naglašavaju podjele koje su, kako bilo, već upisane u DNK buduće Europe. No uz oštro upozorenje kandidatima: 'Vrlo sam razočaran, pokazali su da nisu shvatili duh Unije, koja nije samo gospodarska nego i politička'. Nije pobijedila, dakle, 'družina osmorice', osovina rođena pod pokroviteljstvom SAD-a. Velika Britanija i Španjolska su na skupu na vrhu htjele i zemlje kandidate, sigurne da će u njima naći potporu.(...)" LA STAMPA 18. II. 2003. Povodom bruxelleskog sastanka članica Europske Unije torinska 'La Stampa' u tekstu pod naslovom "Jastrebovi i golubovi u suglasju kako ne bi tjerali na podjele", stavlja naglasak na Chiracove izjave. "'Bien', Kaže Jacgues Chirac smiješeći se, bilo je to 'briljantno' svjedočanstvo stare Europe'. I ponovno se smije.(...) Najzadovoljniji je Chirac, nasmiješen, nemilosrdan spram predstavnika te 'nove Europe' koja se toliko sviđa Amerikancima, no koji su, prema francuskom predsjedniku 'propustili dobru prigodu da šute', pokazali da nisu 'pristojni', ni 'odgovorni', te da se to ne čini kada se kuca na vrata Europe i nastoji ući.(...) No Chirac se ljuti i na Vilniusku skupinu, odnosno one zemlje koje očekuju ulazak u NATO (baltičke zemlje, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Makedonija, Albanija) među kojima su Rumunjska i Bugarska koje bi htjele ući u EU. 'Nepristojni su i oni'. (...) Kako si dopuštate?, pita ga jedna poljska novinarka. Zašto ne napadate i drugu petoricu koji su već u EU? 'Oni su već u obitelji, a u obitelji se određene krize događaju'. Krize? Minikriza, kaže Chirac. Štoviše i to je pretjerivanje. I Schroeder dodaje malo ironije: 'Pismo osmorice smatrali smo dijelom povijesti, po mojem mišljenju ne jednim od najsjajnijih. Nismo o njemu ni govorili i vjerujem da je to bilo razborito'. Megakriza.(...)" L'UNITA 18. II. 2003. L'Unita prenosi izjave novinarima predsjednika SAD-a Georgea Busha u vezi mirovnih prosvjeda i odnosa s Europom u članku pod naslovom "Bush ismijava pacifiste. Zahvaljuje Blairu i Aznaru, ali zaboravlja Berlusconija": "(...)'Demokracija', kazao je Bush, 'je lijepa stvar, tako ljudi mogu izraziti svoja mišljenja'. No 'neki u svijetu ne smatraju Saddama Husseina rizikom za mir. Ja se s time ne slažem, uz dužno poštovanje'. Potom je, što je bilo predvidljivo, govorio o Europi, o složenom odnosu sa starim kontinentom. Nije kazao ni riječ o dokumentu donesenom jučer u Bruxellesu. Onda je nastavio hvaliti svoje saveznike. Blaira, Aznara. Berlusconija ne, na njega je zaboravio.(...) O talijanskom premijeru ni pridjeva. Potom je Bush zaključio tiskovnu konferenciju i otišao." FRANCUSKA LE MONDE 18.II.2003. Prijetnja Blairu Pišući o prosvjedima protiv rata u Iraku diljem svijeta i u Francuskoj, list ističe: "Prosvjednici su bili brojni u Francuskoj, gdje nijedan čelnik iz desnice nije mislio da treba izaći na ulicu kako bi izrazio svoje slaganje s vanjskom politikom koja nailazi na odobravanje diljem svijeta. Dakle, u mimohodu potpore Jacquesu Chiracu uglavnom su sudjelovali prosvjednici iz ljevice, kao i prije drugog kruga predsjedničkih izbora. (...) Razlozi u korist rata nisu uvjerljivi, ne samo zbog pacifizma, antiamerikanizma ili zbog toga što puk u svijetu zanemaruje terorističku prijetnju, već jednostavno zato što nisu vjerodostojni. Da bi dobile unutarnju potporu, te vlade moraju bolje rastumačiti svoje stajalište i ublažiti potporu g. Bushu. Tony Blair koji se prvi put puno trudio da američkog Predsjednika dovede pred UN, sve do izglasavanja rezolucije 1441, morat će odigrati novu zamršenu partiju. Da bi se pokušao izmiriti sa svojom javnošću, nastojat će one koji su protiv bilo kakva rata razlučiti od onih koji odbacuju bilo kakvo djelovanje izvan UN. Da bi dobio potporu ovih potonjih, zauzet će se za drugu rezoluciju. Ali mora uvjeriti Busha da će ju prihvatiti devet zemalja Vijeća i da se Francuska neće usprotiviti. Ta je operacija danas vrlo teška. Gospođa Thatcher ponovno je zadobila popularnost zahvaljujući ratu na Falklandskim otocima; Tony Blair mogao bi ju izgubiti nakon rata u Iraku." Crkve podijeljene zbog rata "(...) Protimba ratu u Iraku širi se poput zaraze u Crkvama koje ga drže politički i moralno neutemeljenim. Upozoravajući na nasilje diktature Sadama Huseina, protestantska, anglikanska i pravoslavna Crkva, okupljene u ženevskom Ekumenskom vijeću, ovih su dana izjavile u Berlinu da nije moralno preventivne udare promatrati kao 'mogućnost za promjenu vlasti u jednoj suverenoj državi'. Embargo je već ubio stotine tisuća civila. Iraku ne trebaju bombe ni rakete, već moralna, politička i materijalna potpora. Katolički biskupi iz Sjedinjenih Država, Kanade, Europe i Australije pozivaju pak vjernike da mole za mir, upozoravajući da jednostrana vojna akcija nije prikladan odgovor koji će Sadama Huseina natjerati na uzmak, premda je njegov režim prijetnja za puk u toj zemlji i za mir u regiji. (...) Koliko je ipak utjecajna međunarodna fronta Crkava naspram sve većeg utjecaja evangelističkih krugova u SAD-u nakon 11. rujna koji zagovaraju obraćenje muslimana i židova i koji, pod zastavom kršćanske desnice, podupiru najveće radikale u Bushovoj upravi? Zahvaljujući poistovjećivanju i izazovnim izjavama, popularni američki televizijski evangelistički propovjednici, kao što je Pat Robertson i Jerry Falwell, pridonose jačanju protumuslimanskog raspoloženja i podupiru struje sklone ratu u Iraku i protupalestinskoj politici Ariela Sharona, kada se ne nagađaju s cionizmom. Nije li Falwell, vođa Južnog baptističkog konventa, fundamentalističke crkve sa šesnaestak milijuna vjernika, nazvao Muhameda 'teroristom', na velikoj televizijskoj postaji? Jedan od njegovih bliskih suradnika, pastor Jerry Vines iz Prve baptističke crkve u Jacksonvilleu na Floridi, nazvao je islamskog proroka 'pedofilom kojeg je opsjeo zloduh'! Te razlike u izjavama ističu podjele u kršćanskoj karti svijeta. Fundamentalističkim krugovim u Sjevernoj i u Južnoj Americi prilike idu na ruku. U Bibliji i u manihejskoj frazeologiji svojih vođa crpe svoja vjerska uvjerenja i političke slogane. Sve je veća razlika između njih i umjerenih povijesnih Crkava, katoličke, protestantskih i pravoslavnih s kršćanskom doktrinom koja se ne zadovoljava pojednostavljenim odgovorima na pitanja rata i mira i odbacuje karikaturalno gledanje na svijet podijeljen na Dobro i Zlo", piše Henri Tincq. AGENCE FRANCE PRESSE - AFP * 17.II.2003. Ruski i hrvatski predsjednik potpisali sporazum o naftovodu Družba-Adria "Ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov hrvatski kolega Stipe Mesić potpisali su u ponedjeljak sporazum o naftovodu Družba-Adria koji treba omogućiti dopremu ruske nafte na Sredozemlje. Dvojica predsjednika država objavili su to nakon ragovora u Kremlju, javlja Interfax. G. Mesić je izrazio zadovoljstvo zbog povećane trgovačke razmjene između dviju zemalja koja se, po njegovu mišljenju, 'približila milijardi dolara', priopćio je Itar-Tass. U prosincu prošle godine, Rusija i Hrvatska, kao i Bjelorusija, Ukrajina, Slovačka i Mađarska potpisale su sporazum o realiziraciji projekta naftovoda u 2003. kojim će se ruska nafta iz Samare (Volga) dopremati do terminala u Omišlju, u Hrvatskoj. Taj novi naftovod dug 3.200 kilometra, maksimalnog kapaciteta 15 milijuna tona na godinu koji će se uglavnom izvesti međusobnim spajanjem postojećih naftovoda, treba ruskoj nafti omogućiti izravni pristup Sredozemlju. Hrvatski je predsjednik u ponedjeljak stigao u Moskvu u neslužbeni trodnevni posjet tijekom kojega se treba susresti i s predsjednikom Dume (donji dom parlamenta) Genadijem Seleznjovom i s moskovskim gradonačelnikom Jurijem Lužkovom. Isto tako trebao bi posjetiti Tulu (200 kilometara južno od Moskve), kako javlja agencija." BELGIJA LA LIBRE BELGIQUE 18.II.2003. Kraljica Janica i kralj Bode "Hrvatsko čudo Janica Kostelić je kraljica, a odvažni Amerikanac Bode Miller je kralj svjetskog prvenstva koje se u nedjelju završilo u Saint Moritzu muškim slalomom. Svjetsko prvenstvo 2003. završilo se obiteljskim slavljem Kostelićevih, pobjedom Ivice, Janičina starijeg brata u slalomu, ispred Švicarca Silvana Zurbriggena i Talijana Giorgia Rocce. Kostelićevi su Hrvatskoj donijeli tri prve svjetske medalje, a Janica, stara 21 godinu, trostruka olimpijska prvakinja, pobijedila je u kombinaciji i u slalomu unatoč jakoj boli u desnom koljenu i u ramenu. Nakon klana Kostelić, medalje su razgrabili Amerikanci i Austrijanci. Vođa američke momčadi, 25-godišnji Bode Miller odnio je dvije zlatne medalje, u kombinaciji i u veleslalomu, te srebrnu medalju u super G-u. (...) Napomenimo, napokon, da nijedan prošlogodišnji svjetski prvak nije uspio obraniti naslov", izvješćuje Wolfgang Schweitzer. SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES * 17. II. 2003. UN-ova odgovornost "Tisuće ljudi diljem svijeta u subotu su demonstrirale protiv približavanja svijeta ratu: SAD se treba povući, tvrde demonstranti. Da je barem sve tako jednostavno. Sastanak Vijeća sigurnosti, u petak, iskazao je ogromni jaz što dijeli zemlje koje predvodi Francuska, koje zahtijevaju još vremena za inspektore, koji traže skriveno iračko oružje, i SAD-a i saveznika koji tvrde kako je vrijeme isteklo. Međutim, Ujedinjeni narodi riskiraju postati irelevantni u slučaju da ne odrede konačni datum do kojeg se Irak mora pokoriti zahtjevima Vijeća Sigurnosti- od kojih su neki izneseni i prije 12 godina, a posljednji prošlog studenog - da uništi svoje kemijsko i biološko oružje i dokaže kako je to učinio. Postoje dobri razlozi za zabrinutost, a mnogi od njih u više su navrata iznošeni u uvodniku ovog lista, zbog ozbiljnih posljedica američke vojne akcije protiv Iraka. Rat bi mogao izazvati nove terorističke napade, bio bi skup, mogao bi destabilizirati Bliski istok, ugroziti Izrael i arapske zemlje koje su prijatelji Washingtona i ugroziti svjetske zalihe nafte. No postoji i drugi rizik kojeg se ne može ignorirati - rizik da iračke zalihe antraksa i drugog oružja dospiju u ruke terorista. Irak tvrdi kako ne posjeduje takvo oružje; Hans Blix, glavni inspektor oružja, sumnja u tu tvrdnju i u petak je kazao kako je Bagdad ponovno izgradio postrojenja za izradu raketa koje su UN-ovi inspektori uništili više od četiri godine. Ta činjenica kao i mnoge druge problem razoružanja ostavljaju Vijeću Sigurnosti UN-a. Izbjegavanje te odgovornosti čini neizbježnim ono što veliki dio svjetske zajednice, kao i mnogi u ovoj zemlji, ne žele: vojni napad koji bi predvodile Sjedinjene Države. Francuski ministar vanjskih poslova, Dominique de Villepin, kazao je kako Francuska shvaća da bi uporaba sile 'jednog dana' mogla biti nužna, u slučaju da inspekcije ne mogu biti nastavljene. Francuska bi trebala kazati koji je to dan. No taj datum ne bi trebao biti određen na temelju uspjeha inspektora u otkrivanju zabranjenog oružja, u državi veličine Kalifornije. Datum bi trebao biti određen na temelju iračkog prkošenja godinama zahtijeva Vijeća sigurnosti da se razoruža. Državni tajnik Colin L. Powell kazao je kako 1. ožujka očekuje novo izvješće Blixa i Mohameda El Baradeia. Do tada, Sjedinjene Države će imati oko 150.000 vojnika blizu Iraka. Bushova vlada trebala bi se nastaviti savjetovati s članovima Vijeća Sigurnosti u pogledu druge rezolucije koja bi odobravala UN-ovu vojnu akciju u slučaju da Irak ostane neposlušan. No ako Vijeće ostane po strani dok se Bagdad nastavi protiviti zahtjevima za razoružavanje, i bude promatrao Washington kako odlazi u rat s 'koalicijom dobrovoljaca', koju nisu odobrili Ujedinjeni Narodi, ozbiljno će, možda čak i fatalno, naštetiti samom sebi. Najbolji način na koji Francuska i drugi mogu zaustaviti ono što smatraju neograničenom inicijativom Sjedinjenih Država jest taj da SAD-u daju realnu i održivu alternativu. Beskonačno odugovlačenje to nije", stoji u uvodniku lista. RUSIJA IZVESTIJA 18. II. 2003. Privid jedinstva U nastavku jučerašnjeg izvještaja sa sastanka EU-a u Bruxellesu Maksim Jusin, komentator lista, konstatira da je prividno jedinstvo sačuvano a da je Savez ostao podijeljen po pitanju iračke krize. Usto su obje stranke, uvjetno: njemačka i britanska, uznastojale na stajalištu da je 'bruxelleski kompromis' pobjeda upravo njihove pozicije. Francuski predsjednik J. Chirac svoju je konferenciju posvetio 'nelojalnom ponašanju', zemalja Istočne Europe, budućih članica Europske Unije, koje su 'u prvom teškom ispitu odustale od zajedničke akcije s EU-om, kojemu se žele pridružiti'. Jedan europski diplomat akreditiran u Moskvi u tom je povodu kazalo za list da bi to moglo pokazati 'Istočnim Europljanima kako su u zabludi, ako misle da je njihov prijem u EU svršena stvar'. Uvrijeđene kandidate je uzeo u zaštitu Tony Blair: 'Mi se moramo odnositi prema tim državama kao prema pravim članovima EU-a, s pravom na vlastito mišljenje'. Na kraju članka se govori o detaljima turskih zahtjeva prema SAD-u u slučaju turske vojne pomoći američkoj akciji u Iraku. NEZAVISIMAJA GAZETA 19. II. 2003. Rusiji pripisuju vojni savez sa SAD-om Polusrušena azerbajdžanska radio-postaja postala političkim adutom, pišu Mihail Hodorenok i Usnija Babaeva. Azerbajdžanski tisak piše da će se Gabalinska radiolokacijska postaja za naredni rat u Perzijskom zaljevu dati na uporabu Sjedinjenim Državama, iako je prošle godine dana u najam Rusiji na deset godina. Iz toga autori izvlače zaključak da takva 'tijesna vojna suradnja Rusija i SAD-a stoji u oštroj opreci prema posljednjim proeuropskim izjavama Vladimira Putina. Pregovori o predaji azerbajdžanske radiopostaje na uporabu Amerikancima znače da Rusija vodi dvostruku igru, zapravo podupirući vojnu inicijativu Washingtona i istodobno sačuvati neutralnu poziciju s proeuropskim otklonom'. List citira azerbajdžanskog vojnog stručnjaka Asada Isazadea koji kaže da 'SAD nema zemaljskih objekata nalik takvoj radiolokacijskoj postaji' i da s informacijama s takve postaje tek mogu stvoriti bazu podataka o tome što se događa u Iraku. Njegove riječi potvrđuje drugi stručnjak Arif Kunus koji otkriva da Gabalinska postaja radi 'punom parom', a u stanje je istodobno nadzirati 1000 objekata u zraku duž Irana, Turske, dijela Sredozemnog mora, Perzijskog zaljeva i Indijskog oceana. U članku se dalje navodi kako azerbajdžanske vlasti i ruske vojne vlasti opovrgavaju takve navode, tvrdeći kako su Amerikanci u prvom Zaljevskom ratu ostavili iza sebe dovoljno uređaja za praćenje situacije u Iraku te da je Gabalinska radiopostaja u poluruševnom stanju. VELIKA BRITANIJA REUTERS * 18. II. 2003. Rat SAD-a protiv Iraka rezultirat će s još više Bin Ladenovih novaka "Bi li rat SAD-a protiv Iraka svijet i Bliski Istok učinio sigurnijima? Ili je vjerojatnije da će pokrenuti val antiameričkog bijesa i rezultirati s još više Bin Ladenovih novaka? Odgovor ulice Bliskog istoka, službenih krugova, analitičara, akademika i svećenstva skoro da je jednoglasan- američka invazija gotovo sigurno će izazvati negativnu protureakciju, a to bi moglo ugroziti sigurnost u svijetu. 'Povijest nas uči da je bilo kakvo korištenje sile inozemnih država u pravilu poticalo protureakciju', kazao je Sami Baroudi, profesor političkih znanosti pri libanonskom Američkom sveučilištu. Kako antiamerikanizam na Bliskom Istoku već ključa, napad s ciljem zbacivanja iračkog predsjednika Sadama Huseina zbog toga što navodno posjeduje zabranjeno oružje predstavlja rasplamsavanje vatre koja je već zahvatila regiju, smatra većina analitičara. 'Ova američka politika radikalizira javno mnijenje. Sjedinjene Države provode iznimno opasnu politiku provociranja Arapa i Muslimana. Ovo može rezultirati samo intenziviranjem terorističkih napada i nasilja', kazao je analitičar situacije na Bliskom Istoku, Patrick Seale. 'Arapske i muslimanske regije nisu spremne za novo kolonijalno iskustvo. Al Qaida još je uvijek tu, nove regrute privlači svakoga dana i vjerojatno je da će ponovno napasti', dodao je. Mnogi analitičari vjeruju kako će rat predstavljati veliki poticaj Bin Ladenovom pokretu. 'Što misle, čime će rezultirati prisutnost 100.000 američkih vojnika u Zaljevu ako je prisustvo njih 10.000 potaknulo islamistički revolt među Bin Ladenovim novacima', pita se jedan diplomat govoreći o Bin Ladenovoj kampanji protiv prisutnosti američkih vojnika na arapskom poluotoku, nakon Zaljevskog rata, 1991. godine. Washington tvrdi kako Sadam predstavlja prijetnju koja treba biti uklonjena ako se svijet želi učiniti sigurnijim. No, mnogi u arapskom dijelu svijeta tvrde kako prijetnja stiže iz Izraela, kojeg već pet desetljeća razdire krvavi rat s Palestincima, i koji posjeduje ilegalni arsenal od približno 200 nuklearnih bojnih glava. Analitičari tvrde kako je raširena popularnost SAD-a među narodom arapskih zemalja, nakon napada na američke gradove 11. rujna, nestala zbog onoga što se smatra slijepom podrškom Washingtona Izraelu- i što potiče rašireno uvjerenje kako Sjedinjene Države vode 'križarski rat' protiv Islama. 'Nekorektna politika Amerike i njeni dvostruki standardi u regiji su očuvali popularnost ljudi kao što je Bin Laden, koji je postao heroj, posebice među mladima u islamskim državama', kazao je iranski ministar vanjskih poslova, Kamal Kharrazi. Jedan od alarmirajućih faktor jest taj da antiamerikanizam raste čak i među arapskom srednjom i višom klasom, koja je tradicionalno prijateljski raspoložena prema Zapadu. 'Ne čini se da postoji kompromisno stajalište u pogledu Bliskog Istoka. Ljudi koji su obrazovani na Zapadu, liberalnih pogleda na svijet i prijateljski raspoloženi prema Zapadu, sada su raspoloženi neprijateljski. Njihovo stajalište potkopala je američka politika', kazao je jedan diplomat. Arapski političari i akademici duboko su sumnjičavi prema američkim namjerama. Tvrde da Izrael i njegovi američki saveznici jastrebovi, od kojih su mnogi na čelnim položajima unutar američke vlade predsjednika Georgea W. Busha, pokušavaju nagovoriti Ameriku da uništi neprijatelje Izraela i preuzme kontrolu na naftom u Zaljevu. Promatrači ističu kako su američke intervencije u regiji u prošlosti gotovo u pravilu izazivale protureakcije. Zaljevski rat iz 1991., u kojem je savez predvođen SAD-om, koji je uključivao 13 arapskih i muslimanskih država, oslobodio Kuvajt od iračke okupacije, bio je neka vrsta iznimke. 'Arapska vlada i arapska ulica 1991. godine su bile u velikoj mjeri složne u pogledu toga zbog čega SAD mora voditi savez koji je Irak trebao izbaciti iz Kuvajta. No u ovom slučaju nema izlike, tako da ćemo vjerojatno biti svjedoci još antiameričkih aktivnosti', kazao je Baroudi. Dok je Saudijska Arabija bila glavna zemlja iz koje je 1991. pokrenut Zaljevski rat, mnogi Arapi vjeruju kako je situacija sada drukčija. 'U to vrijeme, Irak je bio očiti agresor u sukobu među muslimanskim zemljama', kazao je saudijski zidar Mohamed. 'Sada nemuslimanska supersila zastrašuje bespomoćnu muslimansku državu.' U arapskom su sjećanju ostala još dva američka napada. Izraelska invazija na Libanon, 1982., koja je u početku imala blagoslov SAD-a, prerasla je u izbacivanje palestinskih gerilaca iz zemlje, izravno je dovela do osnivanja gerilske skupine Hezbolah, koja je optužena za kidnapiranja i samoubilačke napade na američke ciljeve. Jednako kao što je ta invazija rezultirala pojavom Hezbolaha, mnogi promatrači vjeruju kako je američka podrška Izraelu u proteklih deset godina omogućila islamističkim skupinama kao što su Hamas i Islamski džihad da zamijene palestinski nacionalizam srednje struje, u borbi protiv Izraela. Čak je i Zaljevski rat iz 1991. godine okončan tako što je potaknuo širu podršku Bin Ladenu, koji je iskoristio prisutnost američkih vojnika u Saudijskoj Arabiji kao temu za okupljanje svojih sljedbenika. Analitičari tvrde kako bi još jedan rat dodatno otežao situaciju. Čak i u Kuvajtu, jedinoj arapskoj zemlji koja se otvoreno zalaže za rat protiv Iraka, i koja ima brojne razloge da bude zahvalna Americi za svoje oslobođenje, antiamerikanizam raste: od listopada, u Kuvajtu se dogodio niz napada na Amerikance. Ratni bubnjevi izoštrili su emocije pripadnika ove vjere, a mnogi Muslimani, kao što se to događa i u drugim društvima u vrijeme sukoba, okreću se džamiji kao središtu okupljanja. Često je poruka koju tamo čuju radikalna. Na nedavno održanoj misi, istaknuti pripadnik saudijskog svećenstva upozorio je više od dva milijuna hodočasnika da Zapad želi uništiti Islam. 'Ovo je rat protiv Islama. Nevjernici žele napasti arapske i muslimanske države napadajući Sadama', kazao je Khaled, Saudijac. Analitičari tvrde kako će ovaj predstojeći rat uvelike olakšati Bin Ladenovoj Al Qaidi i drugim militantnim skupinama da regrutiraju nove članove. 'Bin Laden je jedan od mnogih koji dijele isto stajalište', kazao je Seale. 'Ovaj antiimperijalistički, antiamerički pokret...nije utjelovljen u jedinstvenoj organizaciji, regrutira pripadnike iz mnogo manjih skupina koje su bijesne zbog SAD-a i koji mu žele uzvratiti.' 'Bush čini to da sljedbenici Bin Ladena imaju pune ruke posla', dodao je jedan arapski diplomat. 'Sve dok ih Bush regrutira, ti će ljudi biti zaposleni još čitavu jednu generaciju'", prenosi Samia Nakhoul. AUSTRIJA APA * 18. II. 2003. Tisak: EU bi mogao ukinuti financijsku pomoć Beogradu "Europska bi se unija uskoro mogla priključiti američkim prijetnjama sankcijama Srbiji-Crnoj Gori i ukinuti financijsku pomoć državnom savezu. Kao glavni razlog možebitnog ukidanja financijske pomoći navodi se nedovoljna suradnja Beograda s UN- ovim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. To u utorak izvješćuje beogradski dnevnik Danas pozivajući se na zapadne diplomatske krugove. Prema listu se pri tomu konkretno radi o izručenju dvojice pripadnika tako zvane vukovarske trojke koji se i dalje skrivaju u Srbiji. Zbog ratnih zločina na jednom dobru kraj Vukovara u jesen 1991. trojica su jugoslavenskih časnika - Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić - optuženi prije sedam godina. Mrkšić se prošloga travnja sam predao UN-ovom sudu. Američke su vlasti zatražile od beogradskih vlasti da uhite i izruče UN-ovom sudu tu dvojicu časnika kao i bivšeg vojnog zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića. To je uvjet za dobivanje ovogodišnje financijske pomoći u visini od 115 milijuna dolara (107,3 milijuna eura), rečeno je iz SAD-a. Prvotno propisani rok za uhićenje navedenih osoba 31. ožujak, prošlog je vikenda ipak produljen do sredine lipnja. U Bruxellesu još nije formulirana službena izjava o prijetećem ukidanju financijske pomoći EU-a, izvješćuje Danas. Skupina zemalja unutar Europske unije kojoj prema listu pripadaju Nizozemska, Švedska i Danska, ipak se navodno zalaže za što je moguće skoriju javnu prijetnju embargom." ŠVICARSKA BASLER ZEITUNG 18. II. 2003. Što sada? "Što sada, gospodine Bush? Znakovi pokazuju otpor. Kod Ujedinjenih naroda u New Yorku mišljenje je prošloga petka u Vijeću sigurnosti bilo jednoznačno: jasna većina od petnaest članova želi inspektorima za oružje dati u Iraku više vremena nego što je drago vojnim planerima u Washingtonu... Može se zaključiti: o njemačkoj izolaciji za sada ne može biti ni govora... No također je točno da je na Sjedinjenim Državama uputa tko će mirno razoružati Sadama Huseina. Još uvijek nedostatna spremnost Bagdada za suradnju s UN- ovim kontrolorima teško će se povećati ako se američke postrojbe povuku. Pitanje mogu li to petorica od dvanaestorice prenijeti jednom predsjedniku koji je, čini se, već odavno donio svoju odluku, pruža malo povoda za nadu." NJEMAČKA DPA * 18. II. 2003. Sadam bez strategije - prosvjedi i zavađeni Arapi trebaju pomoći "Dok američka vlada u Vijeću sigurnosti obavlja pritisak i dosljedno provodi svoje ratne pripreme za nasilno razvlašćivanje iračkoga predsjednika, Sadam Husein nema jasnu strategiju. (...) Irački predsjednik i njemu odani ljudi proteklih su tjedana već gotovo upali u fatalizam i duševno su se već pripremili za napad Amerikanaca. Sada opet stvaraju malo nade da bi možda ipak još mogli spriječiti rat ovim ili onim ustupkom inspektorima oružja i prigušivanjem svoje protuameričke promidžbe. Poslije posjeta Papinog izaslanika u Bagdadu, dolaska brojnih inozemnih 'mirovnih skupina' i 'ljudskih štitova' kao i proturatnih prosvjeda u cijelom svijetu, Sadam je opet došao do daha. 'Cijenimo humano držanje koje je došlo do izražaja i nadamo se da će sve to pridonijeti miru koji počiva na pravu i pravdi', naveli su irački dnevnici njegove riječi u utorak. No arapski promatrači se boje da vlastodržac s Tigrisa pogrješno razumije poruku milijuna ljudi koji su proteklog vikenda prosvjedovali protiv iračkoga rata i da ju ocjenjuje kao potporu njemu i njegovoj kliki. Pod tim se predznakom predstavljaju prosvjedi i na državnoj iračkoj televiziji. Iračani su za sada vrlo zadovoljni i s prijeporom unutar Arapske lige. Jer u organizaciji sastavljenoj od 22 države, koja je još prije više mjeseci žurno nastojala navesti Irak na popuštanje Ujedinjenim narodima, u međuvremenu su prevlast pridobili protivnici rata. Zaljevske države u kojima se Amerikanci pripremaju za možebitni napad na Irak, prošle su nedjelje naprotiv kažnjene na burnoj sjednici ministara vanjskih poslova. Države poput Libanona i Sirije progurale su u završnoj izjavi rečenicu koja arapskim državama zabranjuje podupirati napad na Irak. Doduše i to je tek izjava na papiru koji državama koje djeluju suprotno, ne prijeti sankcijama - primjerice isključenjem iz lige. No kuvajtsko je izaslanstvo prosvjedujući napustilo dvoranu. Irački predstavnik u ligi u Kairu, Mohsen Chalil izrazio je zadovoljstvo što sastanak ministara vanjskih poslova nije poslao 'jaku poruku'", izvješćuje Anne-Beatrice Clasmann. NEUE PRESSE 18. II. 2003. Strašna dvojba "Pitanje je: može li se iračka kriza riješiti bez vojnog pritiska? Bez njega, treba se bojati, Sadam Husein će i dalje puštati UN-ove inspektore da trče u prazno. Irak mora dokazati svoju nedužnost a ne Blixova postrojba. Idućih će nas tjedana vjerojatno i dalje mučiti spoznaja: rat nije rješenje, ali možda u slučaju Iraka, ni odustajanje od rata. To je strašna dvojba u kojoj se nalazi svijet..." FINANCIAL TIMES DEUTSCHLAND 18. II. 2003. Dva pitanja "U praksi se pokazuje da su obje strategije komplementarne. Nitko ozbiljno ne poriče da su inspektori oružja došli u Irak samo zbog toga i da tamo djelotvorno mogu raditi, jer je Sadam Husein bio prisiljen na suradnju vojnim pritiskom Amerikanaca. Inspekcije uz istodobnu prijetnju vojnom silom mogu dovesti do mirnog rješenja samo ako Vijeće sigurnosti odgovori na dva pitanja. Prvo: što mora režim Sadama Huseina učiniti da međunarodna zajednica povjeruje u razoružanje njegovog oružja za masovno uništenje? Drugo: do kojeg datuma mora Bagdad slijediti prisilu razoružanja i suradnje s inspektorima da bi odvratio primjenu oružane sile?" ?Napomena o copyrightu: Tekstovi označeni zvjezdicom (*) mogu se, uz suglasnost Hine, integralno prenositi. (Hina) mk