NJ 13. II. ZEIT: HRVATSKA NIJE UZORNA TRANZICIJSKA ZEMLJA

NJEMAČKA DIE ZEIT 13. II. 2003. Balkan teži Bruxellesu "Nitko još nije išao propisanim putem - u utorak će Ivica Račan kao prvi premijer jedne zemlje jugoistočne Europe predati u Ateni molbu za pristupanje Hrvatske EU iako njegova zemlja prethodno nije dosegnula status 'pridružene' članice. Sve je već jasno, Francuska 'se slaže', tvrde u Zagrebu, Njemačka, Italija i Austrija nikada se nisu ni protivile. Skepsu Londona i Den Haaga 'moguće je prevladati', napominju u Zagrebu. Tijekom posjeta krajem siječnja ove godine predsjednik Povjerenstva EU Romano Prodi dao je hrvatskom premijeru Račanu kao popudbinu prijateljsko ali oprezno 'Zašto ne?'. Kao termin pristupa u Zagrebu navode 2007. godinu, isti onaj datum koji je bruxellesko Povjerenstvo najavio dvjema preostalim zemljama-kandidatima u 'drugom krugu proširenja' - Bugarskoj i Rumunjskoj. 'Gledano iz gospodarske perspektive, odavno smo zreli za pristup', izjavljuje Vesna Pusić, predsjedateljica Hrvatske narodne stranke, članice vladajuće koalicije u Zagrebu. U toj bivšoj jugoslavenskoj republici prihod po stanovniku tek za dlaku zaostaje za onim u Češkoj i Mađarskoj a točno je tri puta veći od onog u Rumunjskoj i Bugarskoj. Kada je u pitanju 'Aquis communautaire' - 60 tisuća stranica propisa EU - uprava koja je prošla austrijsku školu očigledno nema gotovo nikakvih problema. Pregovori još nisu započeli ali već je 'potpisano niz poglavlja', izjavljuje Marijana Mladineo, pomoćnica ministra za europske integracije. Usprkos tome, Hrvatska sa svojih 4,5 milijuna stanovnika i stopom nezaposlenosti od 22 posto nije baš uzorna tranzicijska zemlja. Proizvoda koji bi mogli konkurirati na tržištu EU gotovo i nema. Zemlja je blagoslovljena jadranskom obalom koja mora privući dovoljan broj turista kako bi bar u naznakama uravnotežila katastrofalnu vanjskotrgovinsku bilancu. Samo tri petine svih proizvedenih vrijednosti potječe iz privatnog sektora i time je Hrvatska izjednačena s Makedonijom i Ukrajinom. Krivac za to jest spor proces privatizacije u prvom redu u sektoru turizma. Subvencije su još uvijek dva i pol puta veće nego u zapadnoj Europi. Hrvati i inozemni ulagači žale se na spore, nekompetentne i korumpirane trgovačke sudove, koji su slučaju sumnje presuđuju u korist svojih klijenata u općinskom uredu. Pravosuđe je neosporno najslabija karika u trodiobi vlasti u državi. Hrvatski zahtjev aktualizira i probleme koje bi u Bruxellesu voljeli još neko vrijeme izbjeći. Naime, iza novog kandidata za pristup EU slijede drugi: Albanija, Makedonija, Srbija-Crna Gora i Bosna - tim redoslijedom, svi redom puno siromašniji od ranijih kandidata. Hrvatska je dosada zadržana pred vratima iz čisto političkih razloga, izjavljuje gospođa Pusić. Točno je da Velika Britanija i Nizozemska još i danas odgađaju ratifikaciju 'sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji' zato što suradnja Hrvatske s haaškim sudom za ratne zločince nije baš zadovoljavajuća. No, iza takvog stava kriju se dvojbe drugačije prirode. Naime, bude li Hrvatska dovedena u povlašteni položaj u odnosu na svoje susjede, na Balkanu će nastati granica blagostanja, koja bi mogla gurnuti osjetljivu regiju u nova previranja. U Bruxellesu to znaju a u glavnim gradovima balkanskih zemalja znaju pak da u EU to znaju. Odgovarajuće je blagonaklona i tamošnja reakcija na inicijativu Zagreba. Naime, polagana procedura u slučaju Hrvatske stvorit će uvjete za ponovno jačanje centrifugalnih snaga na Balkanu. Uz pomoć perspektive skorašnjeg pristupa EU protekle je dvije godine na jedvite jade očuvana država u raspadu i utemeljena je nova - unija Srbije i Crne Gore. Ta je veza prisutna i u Hrvatskoj: po mišljenju nestranačkog ministra za europske integracije Nevena Mimice, projekt pristupa EU, koji je izradila vlada pod vodstvom socijaldemokrata, mora kao veliki 'zajednički napor' nositi 'nacionalnu boju'. Podupiru ga čak i hrvatski Srbi, prije samo nekoliko godina bili zakleti neprijatelji. Prepreka ne želi biti ni nekadašnja Tuđmanova stranka HDZ. Njezin predsjedatelj Ivo Sanader smatra svojom ulogom 'konsruktivnu oporbu' i podupire priopćenje parlamenta o pristupu EU. U Hrvatskoj je euroskeptična samo radikalna desnica, koja se ljuti na haaški sud zbog njegove 'kriminalizacije našeg domovinskog rata' i može sa svojim strahom od 'puta u Balkaniju' privući potencijal od 20 do 25 posto birača. Za desne stranke glasuje se u prvom redu na ratnim područjima koja i dalje žive u bijedi, te u predgrađima Splita, gdje žive izbjeglice iz Bosne. Zapne li proces pristupa EU - odnosno, bude li tražio prevelike žrtve - prijeti opasnost promjene trenda. Do sredine 2004. Zagreb želi početi s pregovorima i do kraja 2006. biti spreman za pristup. O alternativama se zasada ne govori", napominje na kraju članka Norbert Mappes-Niediek.