DW 10. II. THOMAS GINDELE - U ČEMU GRIJEŠI HRVATSKA KOD INVESTICIJA

vezi DEUTSCHE WELLE - DW 10. II. 2003. Glavni grijesi Hrvatske kod investicija: ažurnost, pravna sigurnost i povjerenje u postignute dogovore Početkom ove godine predstavnišvo Njemačke gospodarske u Hrvatskoj provelo je anketu u tvrtkama koje posluju između ove dvije zemlje i u njoj je, unatoč ukupnim gospodarskim teškoćama, ogromna većina od 78 posto upitanih izjavila kako su se poslovi u 2002. razvili ili dobro ili čak veoma dobro što je rezultat čak i bolji u anketi provedenoj prošle godine za 2001. godinu. Ali problema još ima, a o njima je s direktorom ureda Njemačke gospodarske komore u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji Thomasom Gindeleom razgovarao naš suradnik. Prije tri godine, neposredno nakon političke promjene, u Muenchenu je održana konferencija 'Hrvatska - slijedi li nakon stagnacije i izolacije obrat i novi početak, s koje smo već tada objavili razgovor sa gospodinom Gindeleom o teškoćama koje nastupaju prilikom ulaganja u Hrvatsku. Danas, problema ima doduše manje, ali i dalje jedan prevladava: = Glavni problem prilikom investicija su predugi postupci prilikom izdavanja dozvola kod nadležnih tijela uprave i procedura u skladu sa zakonom. Kada je riječ o privatizaciji, i tamo je veoma teško postići transparentnost iako se mora reći da je čitav postupak danas daleko transparentniji nego što je bio u prošlosti. Ali često je slučaj da poduzeća iz inozemstva oklijevaju jer se mogu pojaviti neki stari dugovi i odjednom opteretiti čitav projekt. Ali ono što je bio i ostao kao problem je pravna i zakonska sigurnost u Hrvatskoj i mogućnost brze akcije kada se investitor odluči na ulaganje. Jer strani investitor se ne tako rijetko sučeljava s lokalnim interesima koje se jedva mogu sagledati: = To je također problem, uopće sagledati sve te razgranate veze i interese tu u Hrvatskoj i prepoznati što je interes pojedinih skupina, a onda ne mogu isključiti da su ti interesi povezani i s imovinskom koristi i korupcijom. U tome svi tapkamo u mraku, ali moram reći da same korupcije, barem u onom opsegu kakva je vladala u godinama nakon rata, više nema toliko. Poslovi se dakle razvijaju ipak s manje teškoća, vodi se trgovina ali već je problem što se odvija - samo u jednom smjeru: prošle godine uvoz u Hrvatsku iz Njemačke porastao je za 124 milijuna dolara, ali obratno, izvoz iz Hrvatske se smanjio za 102 milijuna dolara. Problem nije ovakva ili onakva vrijednost kune prema euru, nego konkurentnost lokalne industrije. = U prošlom razdoblju smo, na primjer, došli do zaključka da upravo u području industrije alatnih, ali i ostalih strojeva doduše industrija u Hrvatskoj raspolaže s veoma starim proizvodnim strojevima, ali da tehnološki know-how uopće nije na tako lošoj razini i utoliko se na ovom području daju razmjerno brzo razviti uspješne kooperacije. Spomenuo bih i jedan pozitivan primjer, koncern Thyssen-Krupp ovdje u Hrvatskoj proizvodi specijalne strojeve za automobilsku industriju, točnije za industriju automobilskih guma i s tim strojevima su u međuvremenu broj jedan na čitavom svjetskom tržištu. Dakle, i u postojećim okvirima i odgovarajućim transferom tehnologije uspijevaju se pokrenuti proizvodni procesi koji se mogu dokazati na svjetskom tržištu. Hrvatska je nedavno postala članicom CEFTA-e - skupinom zemalja u koju je donedavno odlazio golem dio ulaganja Europske unije. To je svakako prilika za Hrvatsku jer ona ionako mora oživiti svoja tradicionalna tržišta. Ali proširenje Europske unije na Istok i Hrvatsku stavlja pred nove kušnje: = Izazov je u tome da će se proširenjem Europske unije gospodarstva zemalja koji pristupaju Europi razvijati brže i dinamičnije nego drugdje i taj vlak Hrvatska ne smije propustiti. Tu je za Hrvatsku važno da promijeni i neke zakonske okvire - na primjer odredbe o tržištu rada - kako bi ostala konkurentna. Jer, izjavio je voditelj predstavništva Njemačke gospodarske komore u Hrvatskoj, gospodin Gindele, u političkim procesima pristupa Europi, Hrvatska je otišla čak i dalje nego što je to učinila u gospodarstvu i u prihvaćanju jedinstvenih zakonskih odredbi u Europi. U Hrvatskoj - barem za neupućene - javlja se dojam kako Njemačka zaostaje u ulaganjima u Hrvatsku za drugim zemljama - Austrijom i Italijom na primjer. Gospodin Gindele je ukazao kako statistički to možda izgleda tako, ali i da iza tvrtki iz Austrije i Italije često stoje upravo njemački koncerni. = Njemačka je, po mome mišljenju, glavni trgovački partner Hrvatske i kada je riječ o svemu ostalom, tu vlada normalna i zdrava konkurencija. Ona je prisutna i u građevinskom sektoru i u tekstilnoj industriji i nadam se da pobjeđuje onaj tko da bolju ponudu s boljim uvjetima financiranja. Utoliko su uvjeti u Hrvatskoj gotovo normalni. Gospodin Gindele je voditelj ureda Njemačke privrede i za Bosnu i Hercegovinu ali uvjeti u ove dvije zemlje se jedva mogu usporediti. Bosna i Hercegovina još uvijek trpi od posljedica ratnih razaranja, gotovo da nema vlastite industrije s kojom bi se mogli povezati strani investitori, tu je još uvijek podjela po nacionalnoj i tko zna kakvoj osnovi ali... = Ali se isto tako mora reći, ako se za neki projekt uvidi da ima smisla - a tamo imamo nekoliko primjera - tada se u Bosni i Hercegovini stvari mogu brže i učinkovitije provesti nego u Hrvatskoj. Ali kada je riječ o Hrvatskoj, ona skupo plaća i svoje 'crne ovce' u gospodarstvu. Investitori su tu, drži gospodin Gindele, i treba ih tek uvjeriti u sigurnost ulaganja: = Doći će ih i više ako se budu ispunjavale preuzete obaveze. Hrvatska je još uvijek na glasu kao teško tržište za realizaciju projekta zato jer se tu često jednostavno krše dogovori i potpisani sporazumi i ti pojedinačni primjeri stvaraju lošu ukupnu sliku. U tim slučajevima bi i hrvatska politika i vlada i gospodarstvo dobro učinili kada bi takve slučajeve brzo rješavali da se konačno može raditi na miru. (DW)