FR-US-RU-DE-oružje-Obrana-Organizacije/savezi-Vojna industrija franc-le monde od 5.2.03. povratak doktrini odvraćanja FRANCUSKALE MONDE5.II.2003.Povratak odvraćanju"Dakle, 5. veljače, kako nam tvrdi George W., znat ćemo sve o stanju
iračkog oružja. Zašto još čekati? Čini se već da iz izvješća inspektora UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju proizlazi da je dragi Sadam: 1. sačuvao u pričuvi poveliku količinu kemijskog i biološkog streljiva; 2. da, što se tiče nuklearnog oružja, još nije uspio silom otvoriti vrata 'kluba'. 'Wall Street Journal Europe', odlučni pristaša primjene sile, podsjećajući na naslovnici broja od 16. siječnja da predsjednik Bush zauzećem Iraka ne želi samo srušiti novog Saladina, već i 'zadati udarac' širenju oružja za masovno uništavanje, zaključuje ipak da je širenje nuklearnog oružja najveća prijetnja koja je 'odveć profinjena da bi se mogla suzbiti preventivnim napadajima'. Uostalom, nitko ne govori o njihovoj primjeni protiv režima u Pyongyangu.Pogibao od primjene ovog ili onog sustava oružja mijenja se od jednog slučaja do drugog. Sadam je uporabio plin protiv Irana i protiv Kurda i nismo sigurni, bude li njegova zemlja pokorena, da to neće opetovati i strašnim posljedicama izložiti ne samo
FRANCUSKA
LE MONDE
5.II.2003.
Povratak odvraćanju
"Dakle, 5. veljače, kako nam tvrdi George W., znat ćemo sve o stanju
iračkog oružja. Zašto još čekati? Čini se već da iz izvješća
inspektora UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju
proizlazi da je dragi Sadam: 1. sačuvao u pričuvi poveliku količinu
kemijskog i biološkog streljiva; 2. da, što se tiče nuklearnog
oružja, još nije uspio silom otvoriti vrata 'kluba'. 'Wall Street
Journal Europe', odlučni pristaša primjene sile, podsjećajući na
naslovnici broja od 16. siječnja da predsjednik Bush zauzećem Iraka
ne želi samo srušiti novog Saladina, već i 'zadati udarac' širenju
oružja za masovno uništavanje, zaključuje ipak da je širenje
nuklearnog oružja najveća prijetnja koja je 'odveć profinjena da bi
se mogla suzbiti preventivnim napadajima'. Uostalom, nitko ne
govori o njihovoj primjeni protiv režima u Pyongyangu.
Pogibao od primjene ovog ili onog sustava oružja mijenja se od
jednog slučaja do drugog. Sadam je uporabio plin protiv Irana i
protiv Kurda i nismo sigurni, bude li njegova zemlja pokorena, da to
neće opetovati i strašnim posljedicama izložiti ne samo
protivnike, već i sunarodnjake. I prijetnja virusima mora se vrlo
ozbiljno shvatiti, budući da ne zahtijevaju puno prostora, da je
njihovu trgovinu teško nadzirati, kao što je teško spriječiti
možebitnu epidemiju. Naprotiv, znakovito je da nuklearno oružje,
premda u svijetu ima na tisuće bojnih glava, još nije primijenjeno
otkako je 1945. omogućilo kapitulaciju Japana. (...)
Francuska se u doba Mitterranda na koncu priključila sporazumu koji
je, u današnje vrijeme, odobrilo 186 od 192 države koliko ih je u
Ujedinjenim narodima. Njemačka ga je, unatoč privrženosti
'Gleichberechtigungu', ravnopravnosti, prihvatila 1973. u sklopu
'istočne politike' Willyja Brandta i tako uklonila stalni strah
svojih komunističkih susjeda. Argentina i Brazil koji su pokrenuli
nuklearni vojni program odustali su i potpisali tzv. sporazum iz
Tlatelolca, prema nazivu četvrti Ciudad de Mexica gdje je potpisan,
kojim je 1967. 'denuklearizirana' čitava Latinska Amerika.
Južnoafrička Republika Nelsona Mandele uništila je nekoliko bomba
koje je proizvela u tajnosti. Ukrajina i Kazahstan uništile su
nuklearna postrojenja na svom području iz doba Sovjetskog Saveza.
Međutim, opće je poznato da Izrael ima barem stotinjak naboja o
kojima nikad ne govori. Da je Indija, iz straha od Kine, nabavila
nuklearni arsenal. Da je isto učinio Pakistan iz straha od Indije.
Da su Irak, Iran i Libija najavili da će ići za njihovim primjerom.
Da nitko ne može jamčiti da veliki nered u Rusiji nije nekim
mafijašima omogućio da nabave nuklearne bombe. (...)
Kako je pak moguće da ne vidimo da posjedovanje nekolikih bomba neće
znatnije ojačati napadnu moć Pyongyanga koji već ima oružje kojim
može uništiti veliki Seoul koji se neoprezno smjestio na manje od 50
kilometara od crte razgraničenja? Kim Jong-il nedvojbeno želi
dodatno zaštititi svoj režim koji je u škripcu. Tako se vraća
odvraćanju koje se temelji na uvjeravanju mogućeg agresora da se
napad ne isplati.
To nije jedinstven slučaj: Kina će imati sve više mogućnosti da SAD
odvrati od upletanja u njezine poslove, a obostrano posjedovanje
nuklearnog oružja potaknut će Indijce i Pakistance na oprez. Nije
li zasluga odvraćanja što je strane 'na rubu ponora', tako drage
Fosteru Dullesu, doveo do suživota i sloma SSSR-a bez sukoba?
(...)
Međutim, koliko god SAD danas bio moćan, njegovi su službeni
predstavnici često govorili da on nipošto ne želi sam igrati ulogu
svjetskog policajca. Povrh toga, kao i drugi, nije učinio ništa da
zaustavi genocid u Ruandi. Ustvari, nikada nismo bili dalje od tog
novog svjetskog poretka kojega je dolazak Bush stariji sa
zadovoljstvom najavio. Možda ne bismo dogurali dotle da smo
potencijalnim buntovnicima sustavnije nastojali obrazložiti da je
u njihovu interesu, a još više u interesu njihova puka, da pokušaju
urediti svoje odnošaje s vanjskim svijetom. Dakako, tu i tamo ima
moćnih Nerona. No jesmo li sigurni da ipak nismo omogućili njihov
dolazak, bilo tako što im laskamo, kao što je bilo jučer s Irakom i s
talibanima, bilo što ih odlučno odbacujemo u okolnu tamu.
Nedvojbeno je došlo vrijeme da se vratimo odvraćanju...", piše
Andre Fontaine.