FRANC-LE MONDE OD 5.2.03. POVRATAK DOKTRINI ODVRAĆANJA

FRANCUSKA LE MONDE 5.II.2003. Povratak odvraćanju "Dakle, 5. veljače, kako nam tvrdi George W., znat ćemo sve o stanju iračkog oružja. Zašto još čekati? Čini se već da iz izvješća inspektora UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju proizlazi da je dragi Sadam: 1. sačuvao u pričuvi poveliku količinu kemijskog i biološkog streljiva; 2. da, što se tiče nuklearnog oružja, još nije uspio silom otvoriti vrata 'kluba'. 'Wall Street Journal Europe', odlučni pristaša primjene sile, podsjećajući na naslovnici broja od 16. siječnja da predsjednik Bush zauzećem Iraka ne želi samo srušiti novog Saladina, već i 'zadati udarac' širenju oružja za masovno uništavanje, zaključuje ipak da je širenje nuklearnog oružja najveća prijetnja koja je 'odveć profinjena da bi se mogla suzbiti preventivnim napadajima'. Uostalom, nitko ne govori o njihovoj primjeni protiv režima u Pyongyangu. Pogibao od primjene ovog ili onog sustava oružja mijenja se od jednog slučaja do drugog. Sadam je uporabio plin protiv Irana i protiv Kurda i nismo sigurni, bude li njegova zemlja pokorena, da to neće opetovati i strašnim posljedicama izložiti ne samo protivnike, već i sunarodnjake. I prijetnja virusima mora se vrlo ozbiljno shvatiti, budući da ne zahtijevaju puno prostora, da je njihovu trgovinu teško nadzirati, kao što je teško spriječiti možebitnu epidemiju. Naprotiv, znakovito je da nuklearno oružje, premda u svijetu ima na tisuće bojnih glava, još nije primijenjeno otkako je 1945. omogućilo kapitulaciju Japana. (...) Francuska se u doba Mitterranda na koncu priključila sporazumu koji je, u današnje vrijeme, odobrilo 186 od 192 države koliko ih je u Ujedinjenim narodima. Njemačka ga je, unatoč privrženosti 'Gleichberechtigungu', ravnopravnosti, prihvatila 1973. u sklopu 'istočne politike' Willyja Brandta i tako uklonila stalni strah svojih komunističkih susjeda. Argentina i Brazil koji su pokrenuli nuklearni vojni program odustali su i potpisali tzv. sporazum iz Tlatelolca, prema nazivu četvrti Ciudad de Mexica gdje je potpisan, kojim je 1967. 'denuklearizirana' čitava Latinska Amerika. Južnoafrička Republika Nelsona Mandele uništila je nekoliko bomba koje je proizvela u tajnosti. Ukrajina i Kazahstan uništile su nuklearna postrojenja na svom području iz doba Sovjetskog Saveza. Međutim, opće je poznato da Izrael ima barem stotinjak naboja o kojima nikad ne govori. Da je Indija, iz straha od Kine, nabavila nuklearni arsenal. Da je isto učinio Pakistan iz straha od Indije. Da su Irak, Iran i Libija najavili da će ići za njihovim primjerom. Da nitko ne može jamčiti da veliki nered u Rusiji nije nekim mafijašima omogućio da nabave nuklearne bombe. (...) Kako je pak moguće da ne vidimo da posjedovanje nekolikih bomba neće znatnije ojačati napadnu moć Pyongyanga koji već ima oružje kojim može uništiti veliki Seoul koji se neoprezno smjestio na manje od 50 kilometara od crte razgraničenja? Kim Jong-il nedvojbeno želi dodatno zaštititi svoj režim koji je u škripcu. Tako se vraća odvraćanju koje se temelji na uvjeravanju mogućeg agresora da se napad ne isplati. To nije jedinstven slučaj: Kina će imati sve više mogućnosti da SAD odvrati od upletanja u njezine poslove, a obostrano posjedovanje nuklearnog oružja potaknut će Indijce i Pakistance na oprez. Nije li zasluga odvraćanja što je strane 'na rubu ponora', tako drage Fosteru Dullesu, doveo do suživota i sloma SSSR-a bez sukoba? (...) Međutim, koliko god SAD danas bio moćan, njegovi su službeni predstavnici često govorili da on nipošto ne želi sam igrati ulogu svjetskog policajca. Povrh toga, kao i drugi, nije učinio ništa da zaustavi genocid u Ruandi. Ustvari, nikada nismo bili dalje od tog novog svjetskog poretka kojega je dolazak Bush stariji sa zadovoljstvom najavio. Možda ne bismo dogurali dotle da smo potencijalnim buntovnicima sustavnije nastojali obrazložiti da je u njihovu interesu, a još više u interesu njihova puka, da pokušaju urediti svoje odnošaje s vanjskim svijetom. Dakako, tu i tamo ima moćnih Nerona. No jesmo li sigurni da ipak nismo omogućili njihov dolazak, bilo tako što im laskamo, kao što je bilo jučer s Irakom i s talibanima, bilo što ih odlučno odbacujemo u okolnu tamu. Nedvojbeno je došlo vrijeme da se vratimo odvraćanju...", piše Andre Fontaine.